HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

 

16. siječanj 2014.

DEUTSCHE TELECOM FINANCIRA TITOISTIČKI EKSTREMIZAM U REPUBLICI HRVATSKOJ

 

 

Koliko su stvari u Hrvatskoj 2013./14. godine izmakle kontroli, i da je kap prelila čašu, govori podatak da titoistički ekstremisti preko svojih režimskih medija proglašavaju geslo Hrvatskih obrambenih snaga - Za dom spremni -  i prvo bijelo polje hrvatskog povijesnog grba – fašističkim, dok je u isto vrijeme jedini ekstremizam u Hrvatskoj onaj koji ovu opljačkanu zemlju vodi već 23 godine, to jest eks-komunistički režim u Zagrebu, u Banskim dvorima, Hrvatskom saboru, i na Pantovčaku, i kao što se hrvatska javnost u međuvremenu mogla uvjeriti, DORH i pravosuđe u pravilu ne zaostaju za ekstremistima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

 

 NA SLICI: OD MURE, SUTLE DO NEMIRNE DRINE BILO JE I BIT ĆE ZA DOM SPREMNI!

 

Rukovodstvo MUP-a je, čast hrvatskim policajcima,  bilo udbaško od samog početka stvaranja neovisne Hrvatske; Ante Paradžik je jedna od prvih žrtava takvog sustava kojeg vode ekstremisti ljevičarskog predznaka pod hrvatskim simbolima, a jugoslavenskog svjetonazora.

 

Pri tome ljevičarski ekstremizam u Hrvatskoj ide ruku pod ruku s krupnim kapitalom svjetske „elite“ i svijeta međunarodnog bankarstva.

 

Ekstremizam titoističke ljevice u Republici Hrvatskoj se u međuvremenu toliko razmahao, da se putem režimskih medija širi laž kako je čak i prvo bijelo polje iz hrvatskog povijesnog grba u grbovima nekih udruga navodno „ustaški simbol“.

 

Tako Tamara Opačić na jednom portalu, od 14. siječnja 2014., bez ikakvog stvarnog povijesnog znanja i novinarsko-istraživačkog rada, i bez ikakve elementarne pristojnosti niti obzira prema hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije i za slobodu palim hrvatskim braniteljima, u kontekst fašizma dovodi, ne samo prvo bijelo polje hrvatskoga grba, nego i pozdrav Hrvatskih obrambenih snaga „Za dom spremni“, i nazivlje jedinica hrvatskih branitelja dragovoljaca iz IX. bojne HOS „Rafael vitez Boban“, i „Jure vitez Francetić“, predbacujući Milanovićevoj vladi, da „država financira 'Za dom spremni'“.

 

Pljuvanje po hrvatskoj povijesti se toliko svidjelo jednom drugom zagrebačkom on line agitpropovskom portalu u vlasništvu krupnog kapitala, Deutsche Telecom, da je prenio spomenuti huškački tekst kojeg se ne bi posramio ni nacistički „Völkischer Beobachter“ [„Narodni promatrač], i to u doslovnom smislu, jer oba portala kao kakvi „cinkeri“ dojavljuju korumpiranoj vlasti što joj je činiti u obračunu s politički nepodobnima. Tako su se nacisti obračunavali sa Židovima u Trećem Reichu prije nego su ih poslali u plinske komore, kao što se režimski mediji obračunavaju s hrvatskim braniteljima – ratnim veteranima.

 

Pitanje je samo, kako to da ove kukavice uopće nemaju straha od toga da će za svoje prljave laži, kao i zbog svog ekstremizma, jednog dana i te kako odgovarati, a taj dan može biti već sutra.

 

Rafael Boban, i Jure Francetić nisu bili nikakvi fašisti, nego hrvatski vojnici, kao što ni njemački vojnici u Wehrmachtu nisu bili fašisti, i to tvrdi bivši njemački socijaldemokratski kancelar Helmut Schmidt, borac protiv ljevičarskog terorizma Frakcije crvene armije, R.A.F. i Bader-Meinhof-bande, tako da neki portali, ne samo što lažu, nego objavljuju gluposti kakve samo površni senzacionalisti mogu objavljivati, i obmanjivati vlastito čitateljstvo, koliko god malobrojno bilo, ali ovdje je riječ o principu.

 

Jure Francetić je povijesna osoba koja je najkonkretnije zaslužna za spašavanje muslimanskog seoskog i gradskog stanovništva u istočnoj Bosni, na Drini, i ono malo katolika koji su tamo živjeli, od četničkog noža i velikosrpskog genocida 1942. godine. Kao takav stekao je status spasitelja, i narodnog heroja, u očima hrvatske javnosti, kako ondašnje, tako i dobrim dijelom današnje. Juru Francetića su ranjenoga napali sjekirama srpski pobunjenici, i preminuo je u partizanskom ratnom zarobljeništvu, vrlo vjerojatno pušten da umre ili dokrajčen u partizanskoj bolnici nakon što je teško ranjen ispitivan (maltretiran) od strane Titovih „isljednika“.

 

Zar su postrojbe HOS-a trebale nositi nazivlje po partizanskom bombašu Bošku Buhi i sličnim teroristima? Izgleda da su neki novinari malo previše gledali na Radmanovoj YUTV partizanske filmove Lordana Zafranovića o „ustaškim klanjima“ u Dubrovniku u Drugom svjetskom ratu, koje ni Joseph Goebbels ne bi bolje režirao. Samo da se u igranom filmu navede sastav „Vrhovnog štaba maršala Tita“, gledateljstvo bi znalo napamet imena partizanskih koljača iz Drugog svjetskog rata koji su organizirali genocid „Bleiburg i križni put“.

 

Usput rečeno, otkud Deutsche Telecomu moralnog prava preko svog portala u Zagrebu blatiti HOS? Nije im dosta što su od korumpiranog Tuđmanovog režima za bagatelu otkupili Hrvatske telekomunikacije, nego preko svojih dobrih slugu loših gospodara pljuju po hrvatskom narodu i njegovoj povijesti?

 

Za komentirati je samo da udruga koju su osnovali bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga, koji su ostali uz osnivača Hrvatskih obrambenih snaga, Dobroslava Paragu, Udruga bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga, (Udruga bojovnika HOS), nije do danas dobila od svoga osnivanja pod Račanovim režimom gotovo niti jednu jedinu lipu iz hrvatskog državnog proračuna, iako je HOS stvorio hrvatsku državu, tako da je tekst navedene polupismene novinarke i u tom pogledu netočan, a inače bezobrazno manipulativan, jer sugerira kako je Republika Hrvatska navodno preplavljena fašističkim udrugama koje su, slučajno ili ne, udruge hrvatskih ratnih veterana, tako da se čini kao da je potpisana autorica plaćenica četničkog fašističkog režima.

 

HOS je u ratu za hrvatsku nezavisnost i slobodu, i u fašističkoj velikosrpskoj agresiji, bio antikomunistička i antifašistička postrojba čiji su se dragovoljci borili iz ideala, i to za ravno nula kuna, i preko 500 njih je u bitkama protiv protunarodne tzv. Jugoslavenske narodne armije, četnika, i srpskih pobunjenika i ekstremista, ugradilo svoje živote u hrvatsku nezavisnost.

 

Cilj Hrvatskih obrambenih snaga, HOS, je bio, da na kriznim područjima RH i RBiH zaustavi invaziju zločinačke JNA, i da zada smrtni udarac i poraz velikosrpskom agresoru na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, i u tom kontekstu da Hrvatska, u savezništvu s Bosnom i Hercegovinom, izbije na istočne granice na Dunavu i Drini, jer se HOS sigurno nije borio za avnojske granice komunističkog zločinca Tita.

 

Pukovnik Hrvatskih obrambenih snaga, Blaž Kraljević, bio je član glavnog stožera Armije BiH, imenovan od Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, i unaprijeđen u čin generala, prema tome nikakvo sufliranje da se HOS borio za obnovu NDH iz Drugog svjetskog rata ne može nadglasati istinu o motivima i ciljevima Hrvatskih obrambenih snaga i Hrvatske stranke prava pod vodstvom Dobroslava Parage i Ante Paradžika, da se velikosrpska banda istjera zapadno od Drine preko Drine, i da državna granica bude na Drini nakon održanog referenduma u RH i BiH o ujedinjenju, kako stoji u programu Hrvatske stranke prava iz 1991. godine.

 

HOS se pod geslom „Za dom spremni!“  suprotstavio podjeli Bosne i Hercegovine, dogovorenoj između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu, što je dokazano pred haaškim sudom ICTY, i što je naglasio američki tužitelj K. Scott u svojoj završnoj riječi na suđenju „Šestorici“ na čelu sa Slobodanom Praljkom, koja je u prvom stupnju osuđena na 111 godina zatvora. Niti jedan hosovac nije na haaškom sudu niti optužen, a kamoli osuđen, jer HOS nije bio zločinački kao tzv. JNA, ili Tuđmanovi eskadroni smrti poput tzv. Kažnjeničke bojne HVO pod zapovjedništvom ratnog zločinca Mladena Naletilića –Tute, Tuđmanovog egzekutora nad generalom Blažom Kraljevićem koji je s osmoricom stožernih časnika HOS-a ubijen u zasjedi kod Mostara, 9. kolovoza 1992.

 

Vlasti Republike Hrvatske, tako i Milanovićeva koalicija, i dan-danas zataškavaju to višestruko ubojstvo nad hrvatskim braniteljima, koje je promijenilo tijek povijesti na lošije, tako da je i ovo zataškavanje dokaz ekstremizma vlasti Republike Hrvatske, koje od prvih višestranačkih izbora nisu bile demokratske nego ekstremističke kao i prethodni jugo-komunistički režim od 1945.

 

Skandal oko državne zaštite zločinačkog udbaškog dua Mustač – Perković samo potvrđuje da vlast u Hrvatskoj nije demokratska nego ekstremistička, a svoj ekstremizam potvrđuje svaki puta kada glorificira zločinca Tita, i komunizam (titoizam) zove „antifašizmom“.

 

Vlast u raljama udbo-mafije od 30. svibnja 1990. do danas (2014.) zatire svaki pokušaj uspostave demokracije i pravnog poretka, što su također ciljevi za koje se borio HOS, jer ga je osnovala Hrvatska stranka prava koja je bila demokratska dok ju je vodio Dobroslav Paraga, a nakon što ju je diktator Franjo Tuđman oteo (1993.) i dao je u ruke Anti Đapiću, HSP je postao neofašistički, dok je HSP 1861. i dalje usamljeni nositelj baklje slobode i demokracije na području opljačkane i razvaljene Hrvatske opustošenih duša.

 

Da se radi o teškom raspadu duša u našoj zemlji svjedoči tekst imenovane Tamare Opačić za koju je i prvo bijelo polje u hrvatskom grbu zločinačko, samo zločinačko nije njezino pisanje koje je izraz govora mržnje prema svemu što je hrvatsko, ali nije ona kriva što ju je režim u ove 23 godine „hrvatske neovisnosti“ tako odgojio da piše kao da je pala s Marsa, ili bolje rečeno kao da je bila na brzom tečaju u štabu zločinačkoga generala Ratka Mladića i bande Radovana Karadžića, jer upravo je beogradska propaganda za vrijeme rata tvrdila da je sve „genocidno“ što simbolizira hrvatsko.

 

Za informaciju novinarki ispranoga mozga i novinarima s portala Deutsche Telecoma: Prvo bijelo polje se u hrvatskom grbu javlja početkom 16. stoljeća u vrijeme Turskih ratova, i to kao službeni grb Kraljevine Hrvatske u personalnoj uniji s Ugarskom, a ustaški grb iz Drugog svjetskog rata je iznad povijesnog hrvatskog grba imao slovo „U“ koje se nalazilo i u lijevom gornjem kutu državnog stijega N.D.H., što je objavljeno u Narodnim novinama u Zagrebu povodom 10. travnja 1941. godine.

 

Geslo Hrvatskih obrambenih snaga glasi Za dom spremni, i to je domoljubni izričaj hrvatskih ratnih veterana kao što je kuna valuta Republike Hrvatske, a ne ustaška valuta iako je postojala i u N.D.H. kao valuta pod tim imenom.

 

Blasfemija je kad se tvrdi da država financira „Za dom spremni“, naprotiv, titoističko-udbaški režim Franje Tuđmana je ognjem i mačem zatirao ovo geslo hrvatskih branitelja i patriota, ne susprežući se na njih slati svoje udbaške egzekutore, i ne libeći se politički motiviranih atentata, i ubojstava onih koji su na ramenu nosili grb Hrvatskih obrambenih snaga s povijesnim hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem, i geslom Za dom spremni.

 

Franjo Tuđman, Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović i Ivo Josipović krivo uče hrvatske generacije, pa tako i novinare, da je fašizam ili desničarski ekstremizam biti „Za dom“, naprotiv, tko je za dom spreman je patriot, a tko svoju domovinu i svoj narod kleveće, pljačka, i državu nesmiljeno zadužuje na Zapadu, geometrijskom progresijom povećavajući državni dug zemlje, kao što radi režim ljevičarskih ekstremista pod vodstvom titoista Milanovića, Pusićke i Josipovića, taj je spreman za izdaju.

 

Režim Kukuriku-koalicije svoje gospodarske promašaje, svoju korupciju, i visoku nezaposlenost kamuflira bezočnim izmišljotinama o navodnom buđenju „neoustaštva“ u Hrvatskoj, dok svoj neotesani i primitivni titoizam promovira pod agendom antifašizma na koji nema nikakav monopol kao Deutsche Telecom koji si je monopol kupio od korumpiranog režima u Zagrebu.

 

Blaženi Alojzije Stepinac bio je antifašist, a maršal Tito, njegov krvnik, je masovni ubojica i zločinac.

 

U lažima su kratke noge, što doslovno važi za bandita Tita – koljača s Macelja, Kočevskog roga i Teznog, koji je umro u ljubljanskoj bolnici kraći za nogu, i taj dan mu je bio Sudnji dan pred kraljevstvom Božjim gdje nema korumpiranih državnih odvjetnika i sutkinja i sudaca kao u Republici Hrvatskoj gdje se lažljivci grčevito drže za svoj Lex Perković i ruše ustavno-pravni poredak napadajući Županijski sud u Zagrebu, da je čak i predsjednik Vrhovnog suda morao intervenirati, i upozoriti izvršnu vlast neka se ne igra s vatrom!

 

                 

 

          

 

            

 

                         

 

 

Na vrh - Top