HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

 

                                                                                   14. studeni 2014.

                                               

NA OPĆINSKOM SUDU U ZAGREBU NAPOKON ISTINA – TUĐMAN NAREDIO UBOJSTVO ANTE PARADŽIKA

 

Nakon 23 godine prvi puta se na sudu saznala istina o okolnostima koje su prethodile ubojstvu načelnika ratnog stožera HOS-a Ante Paradžika,  potpredsjednika Hrvatske stranke prava. 

 

NA SLICI: NAKON OSTAVKE U STRANCI TRAŽI SE OSTAVKA TOMAŠIĆ RUŽE NA FOTELJU EUROPARLAMENTA ZBOG NEDOSTOJNOSTI

Napokon je iz usta svjedoka pred sudom unijeto u sudski zapisnik da je u rujnu mjesecu 1991. godine Ruža Tomašić iz osiguranja tadašnjeg predsjednika Republike Tuđmana samoinicijativno pod okriljem mraka  u trgovini Željka Šelendića u Draškovićevoj ulici u središtu Zagreba licem u lice upozorila D. Paragu i A. Paradžika da se trebaju dobro čuvati jer postoji opasnost da ih likvidiraju i da je to naređenje došlo od vrha, od tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana iz razloga jer su smetali.

Dogodilo se je to svega deset do petnaest dana prije tragičnog Paradžikovog ubojstva.

Poslije ovog svjedočenja Ruža Tomašić, koja bezobzirno laže da ona to nikada nije učinila, gubi moralno pravo uopće više sudjelovati u politici a pogotovo nema digniteta biti i dalje članica Europskog  parlamenta iz kojeg treba biti izbačena ili sama podnijeti ostavku.

U više navrata je predsjednik HSP Dobroslav Paraga kao zakonski zastupnik ubijenog potpredsjednika stranke Ante Paradžika i putem punomoćnika oštećenog pokušavao ishoditi obnovu postupka protiv nalogodavaca ubojstva, ali bez ikakve potpore Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, štoviše to tijelo za kazneni progon odmagalo je a ne pomagalo da se optuže nalogodavci.

Nastojanja predsjednika HSP-a dovela su prije dvadeset godina do ponovljenog suđenja neposrednim izvršiteljima koje je rezultiralo sa osuđujućom presudom koja je utvrdila da se kod ubojstva Paradžika nije radilo o stjecaju tragičnih okolnosti već o zavjeri, međutim, Državno odvjetništvo se je tada protivilo bilo kakvom proširenju optužnice prema naredbodavnom lancu.

Predsjednik sudskog vijeća ubrzo je nakon izricanja presude izgubio svoju sudačku stolicu i otišao u odvjetnike, a presuda je malo kasnije dokinuta putem Tuđmnovog pomilovanja za osuđene počinitelje ubojstva.

Jednako kao što se nakon 70 godina još uvijek traži pravda za nedužne žrtve poslijeratnih komunističkih zločina i genocidnih pogubljenja na jugoslavenskim poljima smrti, jednako kao što njemački sud traži pravdu za nedužno ubijenog hrvatskog disidenta i političkog emgiranta Stjepana Đurekovića, imperativ je današnje Hrvatskog i njezinog pravosuđa da provede istrage i sudi živim počiniteljima i nalogodavcima političkih ubojstava bez obzira na vrijeme i mjesto počinjenja u sklopu bivše države ili nakon 1990. godine i međunarodnog priznanja hrvatske države.

Republika Hrvatska i hrvatski narod u svemu tome po ne znam koji put neoprostivo kasne jer gl avne poluge vlasti u državi i dalje drži Udbokracija koja drži Hrvatsku kao taoca okruženog nevidljivim Berlinskim zidom. 

A za to su opet sami Hrvati ponajviše odgovorni, jer većina ne sluša i ne slijedi glas Istine a samo nas Istina može osloboditi.

 

 

                            

 

   

 

 

 

 

   

Na vrh - Top