NA SLICI: PRIMJENOM TEHNIKE WATERBOARDINGA AMERIKA DO KRAJA  UNIŠTILA SVOJ UGLED U ZAŠTITI DEMOKRACIJE I LJUDSKIH PRAVA U SVIJETU

U programu mučenja CIA-e sudjelovale su slijedeće europske zemlje, abecednim redom:

Albanija, Austrija, Kraljevina Belgija, Bosna i Hercegovina, Cipar, Češka Republika, Njemačka, Hrvatska, Kraljevina Danska, Finska, Gruzija, Grčka, Irska, Island, Italija, Litva, Makedonija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Kraljevina Španjolska, Kraljevina Švedska,  Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije, i Turska.

Predsjednik poljske vlade bio je šokiran, i pokajnički priznao da nikada u životu ne bi bio pomislio da je katolička Poljska sudjelovala u tako nečemu strašnom kao u pomaganju američkoj tajnoj službi prilikom mučenja zarobljenika u tajnim zatvorima CIA-e Predsjednik vlade Republike Hrvatske, Zoran Milanović, se nije oglasio po tom pitanju, naprotiv, njegov ministar obrane demantira da bi Hrvatska imala išta s tim. Kakva laž!

Uzalud ministar obrane u Milanovićevoj koalicijskoj vladi na odlasku, Kotromanović, demantira navode o sudjelovanju službenog Zagreba u nečasnim radnjama koje su protivne međunarodnom pravu, što priznaje i sama američka vlada predsjednika Obame koja je zaslužna što je kongresno izvješće "Commitee Study of the Central Intelligence Agency's Detention and Interrogation Program" o mučenju  zarobljenika CIA-e uopće objavljeno, iako djelomično cenzurirano, ali ono što je objavljeno potvrđuje najcrnje slutnje o užasnim kršenjima ljudskih prava kakvih se ne bi posramio ni Hitlerov GESTAPO, Staljinov NKVD i Titova UDBA. Sve to je bilo poznato unatrag 10 godina kada su se u svjetsku javnost probila prva izvješća o kršenju ljudskih prava u Iraku od strane američke okupacijske vlasti, a i WikiLeaks je pomogao u tome da istina izađe na svjetlo dana.

NA SLICI: MRLJA NA OBRAZU AMERIKE - IZJAVA SENATORICE DIANNE FEINSTEIN KOJA JE OBJAVILA IZVJEŠTAJ O TORTURI CIA-E

Što parlamentarno izvješće o mučenju zarobljenika CIA-e govori? Ono u cijelosti demantira jedno drugo kongresno izvješće, naime, ono o „11. rujnu“ ('9/11 Commission Report') nastalo pod vodstvom Henrya Kissingera.

Službeno izvješće o uzrocima terorističkih napada na grad New York (Twinse) i Washington (Pentagon) je u cijelosti krivotvoreno, kao što će se pokazati i da je Saborsko izvješće o uzrocima pada Vukovara u cijelosti krivotvoreno, a ne samo „djelomično“ kako je rekao Vladimir Šeks na Hrvatskoj televiziji, i to krivotvoreno od  strane predsjednika Franje Tuđmana i njegovog zamjenika Josipa Manolića.

Četiri glavna svjedočenja zarobljenika o navodnom sudjelovanju u organizaciji terorističkih napada od 11. rujna 2001. pokazala su se kongresnim izvješćem o tajnom programu CIA-e za mučenja zarobljenika lažnim, tako i svjedočenje navodno visokih dužnosnika al-Kaide, Abu Zubaydaha i Khalida Sheika Muhammeda. Lažnim se pokazala i informacija da se visoki časnik Sadamove tajne službe navodno tajno susreo u Pragu, nekoliko mjeseci prije napada na Twinse i Pentagon, s Muhamedom Attom, jednim od otmičara putničkih zrakoplova koji se 11. rujna zabio u jedan od dva tornjeva Svjetskog trgovinskog centra, WTO, na Manhattanu, napad koji je Bushevoj administraciji bio izgovor za napad (agresiju) na Irak, 2003. godine, ali uz lažnu konstrukciju, zapravo izmišljotinu da Sadamov režim navodno tajno radi na programu nuklearnog i biološko-kemijskog oružja za masovno uništenje, i uz navodnu povezanost iračkoga režima Sadama Huseina s Osamom bin Ladenom, najviše traženim svjetskim teroristom proglašenim od američke vlade, iako je Osama bin Laden negirao da je počinitelj terorističkih napada od „11 rujna“, kojeg je pozdravio, dok FBI nikada nije zbog terorističkih napada od „11. rujna“ podigao kaznenu prijavu protiv Osame bin Ladena, jer nije imao dokaze protiv njega.

Sjećamo se kako je sve počelo prije 10 godina kada su svijet obišle mučne fotografije koje su američki istražitelji snimili u bivšem zatvoru Sadam Huseina, Abu Ghraib, (koji je danas, kakve li ironije, baza terorističke „Islamske države“, i gdje je svojevremeno bio pritvoren današnji čelnik terorista iz grupacije ISIL, al-Baghdadi, kojeg su Amerikanci pustili na slobodu), praveći se važni svojim zlodjelima; očito im je Bog oduzeo pamet.

Nakon toga bila je relativna šutnja sve do objave navedenog kongresnog izvješća o  programu mučenja zarobljenika CIA-e 2014., godine, koji su imali i imaju i dan-danas u američkom zatvoru Guantanamo na Kubi status „protupravnih boraca“, jedna kovanica nastala u vrijeme predsjednika Busha mlađeg i njegove kiminalne vlade koja je odgovorna za najteži slučaj kršenja ljudskih prava u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, vjerojatno od robovlasničkog doba.

Iako je obećao u predizbornoj kampanji prilikom borbe za prvi mandat u Bijeloj kući da će po stupanju na dužnost zatvoriti zloglasni zatvor 'Guantanamo' koji više sliči na koncentracijski logor nego na zatvor, Barack Obama do danas nije uspio to obećanje ispuniti, što samo govori na kakve strašne otpore unutar establishmenta u Wahingtonu je sve naišao.

To je taj isti establishment koji svijet preko Ukrajinske krize gura u Treći svjetski rat. Obami nije lako nositi se sa svim tim zlim silama i silnicama, ali pokazao je strpljivu ustrajnost koja krasi samo velike državnike, i vjerojatno će naknadno ipak zaslužiti unaprijed mu dodijeljenu Nobelovu nagradu za mir, jer Ameriku ipak nije preko Sirijske krize 2013. odveo u rat s Iranom i Rusijom što bi bilo ravno novom svjetskom ratu.

Uz to je povukao američku vojsku iz Iraka, s tim da je pojačao borbene postrojbe u Afganistanu, ali i tu je postupio odogovorno da tu zemlju ne prepusti u kandže talibanskim divljacima, a ne kao predsjednik Nixon koji je povlačenjem iz Južnog Vijetnama 1974. ostavio Južni Vijetnam na cjedilu nakon 10 godina rata, 50 tisuća mrtvih američkih vojnika i 2 milijuna mrtvih Vijetnamaca.

Obama je 2008. naslijedio od Bushove administracije najveću krizu Amerike od tridesetih godina i 'crnog ponedjeljka' na Wall Streetu 1929. godine, s već unaprijed postavljenim programima o destrukciji koji su ga kao predsjednika dočekali, slično kao i predsjednika Kennedya. Pod zadnje se predsjednik Obama nakon više mjeseci promatranja stavio na stranu afro-američkih crnaca koje ubija američka, djelomično indoktrinirana rasistička policija, i proglasio je nemire u Fergusonu odnosno policijsku brutalnost rasizmom. S objavljivanjem parlamentarnog izvješća o zločinima CIA-e  Obama je pokazao da stoji ipak na strani dobra protiv zla.

Koliko će pak trebati domaćoj eks-komunističkoj eliti da prizna svoje, ne pogreške, nego zločine, kao što je sudjelovanje u programu CIA-e o mučenju zarobljenika?

Ili protivno međunarodnom pravu primjenjenoj 'prijetnji ratom' Arapskoj Republici Siriji, 2013. godine, i naoružavanju pobunjenika koji su u međuvremenu, većinom prešli na stranu terorista, a manjim dijelom od terorističkog ISIL-a i al-Nusra fronte pobijeđeni i zbrisani s lica zemlje?