HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

 

                                                                                    18. prosinac 2014.

                                                                                                 

PODMETANJA I NEISTINE KVAZIHISTORIČARA PROPALE HERCEGBOSNE IVE LUČIĆA

Nedavno je na stranicama Večernjeg lista u više nastavaka objavljena polemika između kvazihistoričara Ive Lučića i povjesničara Ive Banca u kojoj se  ovaj bivši obavještajac propale HercegBosne, tvorevine Bobana, Šuška Tuđmana, grubim neistinama i podmetanjima okomio na uglednog američkog kongresnika Jamesa Traficanta, HOS i Paraginu Stranku prava koja prema istome nije imala nikakvu podršku birača jer nije niti sudjelovala na prvim demokratskim izborima 1990. godine.

 

NA SLICI: BOGORODICA S DJETETOM - UMJETNIČKA SLIKA KONGRESNIKA JAMESA TRAFICANTA  GRUBO OKLEVETANOG  NEPOSREDNO UOČI TRAGIČNE SMRTI NA STRANICAMA VEČERNJEG LISTA

 

HSP je 1990.g. bila u takozvanom demokratskom bloku sa HDZ-om i HSS-om, istina, protiv  volje i uvjerenja predsjednika HSP-a Dobroslava Parage, ali Tuđman je  privolio tadašnje vodstvo HSP-a da potpiše pristup Hrvatskom demokratskom bloku bez isticanja vlastitih kandidata sa obrazloženjem da se ne bi dijelili glasovi nasuprot Koaliciji narodnog sporazuma.

 

Tuđman je tada izjavio Paradžiku i drugima u svojem stanu u Nazorovoj 57 u Zagrebu da ukoliko Hrvatska stranka prava ne pristupi koaliciji sa HDZ-om da će biti odgovorna za poraz hrvatske državotvorne opcije na izborima 1990. godine. Za nagradu HSP je od Tuđmana i HDZ dobila progone i  uhićenja a Paradžik fizičku likvidaciju po Tuđmanovom nalogu i grobnicu na Mirogoju.

 

Lipanjska povelja o obnovi nezavisne Hrvatske od 13. lipnja 1991. nije bila nikakv hir kako tvrdi Ivo Lučić već legitiman odgovor Hrvatske stranke prava na tadašnju velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku i BIH, međusobne dogovore o podjeli BIH u Karađorđevu i Tikvešu između Tuđmana i Miloševića i netom održani referendum, ali ne o hrvatskoj  nezavisnosti već o konfederalnoj Jugoslaviji, jer se na njemu odlučilo  da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama.

 

Predbacivati 2014. godine HSP-u utemeljenje dragovoljačkih vojnih jedinica pod imenom HOS mogu samo oni čiji je koncept podjele BIH bio vojno potpuno poražen ali je političkom akrobacijom i podjelom krivnje, nažalost, djelomično spašen Daytonskim sporazumom.

 

Unatoč mnogim kontroverzama, povjesničar Ivo Banac imao je u vrijeme rata moralne snage i građanske hrabrosti napisati pravu istinu za američku javnost i pojasniti tko je tko u hrvatskom i bosansko heregovačkom ratnom požaru 1993. godine, pa da ništa drugo nije učinio, zaslužuje svako  priznanje za obranu istine i pravde, u vrijeme kada se je to plaćalo glavom.

Nedavno tragično preminuli gospodin James Traficant bio je 1993. godine časni američki kongresnik koji je devet puta biran u Zastupnički dom američkog Kongresa i krajnje je nedostojno i uvredljivo od Lučića podmetanje tom kongresniku primanje mita od Dobroslava Parage, povjesničara Ive Banca ili nekog trećeg radi zalaganja za demokratske reforme u Hrvatskoj.

Bezobzirni Lučić odvažio se je napisati «da ne dvoji oko motiva Traficantova upuštanja u Demjanjukovu obranu, kao i onu ranije spominjanu Paraginu obranu, a u kojoj mu je i Banaac dao ruke. Ostaje nepoznato samo s koliko nula se taj motiv piše."

To što je Traficant deset godina kasnije na montiranom suđenju optužen i osuđen na nepravednu zatvorsku kaznu nema nikakve veze sa njegovim zalaganjem i ponašanjem prema Hrvatskoj deset godina ranije.

Kongresnik Traficant, a što Lučić u svojoj polemici prešućuje, pridobio je za svoju inicijativu- pismo američkom predsjedniku Clintonu u svibnju 1993., vodeće kongresnike Zastupničkog doma SAD kao što su tadašnji predsjednik vanjsko političkog odbora Zastupničkog doma Howard Berman,  utjecajne kongresnike iz New Yorka Benjamina Gilmana i Edolphusa Townsa , predsjednika Odbora za oružane snage SAD Ronald Dellumsa i mnoge druge.

 

Oni su tada zahtijevali objektivnu istragu ubojstava i pokušaja ubojstava opozicijskih vođa u Hrvatskoj, osnivanje nezavisnih radio i tv stanica u Hrvatskoj i održavanje novih, slobodnih i demokratskih izbora sa višestranačkim nadzorom izbornog procesa.

 

Potpuno ignoriranje elementarnih pravnih i povijesnih činjenica ogleda se u Lučićevom predbacivanju kongresniku Traficantu radi zalaganja za obranu Ivana Demjanjuka naturaliziranog Amerikanca i stanovnika njegovog izbornog okruga, kojeg Lučić kleveće kao ukrajinskog nacistu.

 

Međutim, Lučić je makar i kao povjesničar iz hobija morao znati da  je Ivan Demjanjuk nakon izručenja i suđenja oslobođen svih optužbi od Vrhovnog suda Izraela 1993. i da se vratio  u SAD u pratnji kongresnika Traficanta, nakon čega je 2009. godine izručen SR Njemačkoj, nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora i u žalbenom postupku oslobođen svih optužbi od Apelacionog suda, te je 2012. godine umro u staračkom domu kao slobodan i pravno nevin čovjek u 92 godini života.

 

 Lučićevo podmetanje da «oni kojima je Traficant bio glavna uzdanica u panjkanju i destabilizaciji vlastite države u ratnom vremenu sigurno nisu američki agenti, koliko god se oni trudili ostaviti takav dojam...» pokazuje njegovo krajnje nerazumijevanje i neprihvaćanje povijesnih događaja, međunarodnih odnosa i svih onih sa hrvatske i američke strane koji su poticali snažno zalaganje američkog Kongresa kod Clintonove administracije za Hrvatsku i BIH, što je dovelo do zaustavljanja hrvatsko-muslimanskog rata u BIH,  neformalnog ukidanja embarga na isporuku oružja za BIH i RH 1994., Washingtonskog sporazuma i izravne intervencije NATO protiv velikosrpske agresije na BIH i RH.

                                               

 

 

                                                                                                 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

Na vrh - Top