HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
15. veljače 2014.
KADA I KAKO U PROSVJEDE
Prosvjedi imaju smisla jedino ukoliko su poduzeti od dosljednih, samosvjesnih, izgrađenih i odlučnih pojedinaca ili u slučaju masovnih prosvjeda mora postojati vidljiva i čvrsta organizacija, vodstvo koje će se bespogovorno slušati i slijediti, platforma kojom su određeni ciljevi i sredstva za rukovođenje prosvjedima.
NA SLICI:U ZAGREBU HRABRI MLADIĆI NE ŽELE VIŠE ČEKATI DOK NAROD BUDE ZREO ZA ULIČNE PROSVJEDE
Tek kada postoji jasna i čvrsta organizacija koja ima svoju jezgru, glavu i rep može se izaći u javnost. Bez toga sve je iluzija, anarhija, huliganstvo bez izgleda na minimalan uspjeh jer će korumpirani režim upotrijebiti sva sredstva uključujući medije i ubačene agente provokatore da oduzme smisao, značenje i ozbiljnost prosvjedu i njegovim sudionicima.
Najbolji poučak kako se u prosvjede ne treba upuštati nespreman i neorganiziran je susjedna BIH gdje je unatoč dobrim željama i opravdanom revoltu političkim i socijalnim stanjem mnogih sudionika prosvjed pretvoren u izgrede i anarhiju bez voznog reda, bez jasno proklamiranih ciljeva i jasnog i prepoznatljivog vodstva. Nije isključeno niti da su prosvjednici usprkos dobrim namjerama bili manipulirani i iskorišteni za druge ciljeve.
Nameće se donekle i usporedba sa Ukrajinom gdje prosvjednici imaju za cilj priključenje EU, premda im je ta ista poručila da im nema što ponuditi niti od ozdravljenja gospodarstva niti od svježeg kapitala i investicija, dok su istodobno od svojeg prvog susjeda Rusije, dobili oprost dugova i energente znatno jeftinije od tržišnih cijena u vrijednosti 15 milijardi eura.
Međutim, Putinovu Rusiju prosvjednici doživljavaju kao neprijateljsku silu a one koji im nemaju što ponuditi, nego im kane oduzeti domaće tržište, monetarni suverenitet, nacionalne banke, infrastrukturu, demokraciju i dostojanstvo njih sami prizivaju na koljenima kao spasitelje. Hrvate može jedino tješiti da nisu jedini koji su se odrekli svoje samostalnosti i suvrenosti.
Razumljivo je da ljudi kojima je voda došla do grla više nisu spremni čekati niti imaju strpljenja, samo se postavlja pitanje rezultata koje mogu polučiti a koji su sve samo ne povoljni i ohrabrujući. To što neki lokalni šerif privremeno odstupi sa položaja bez polaganja računa za vrijeme svojeg mandata, bez uhićenja i suđenja, uz sve šanse da će ga naslijediti netko sličan ili još gori daje zapravo svima koji ostaju suzdržani dok ne vide da se radi o ozbiljnoj i snažnoj organizaciji kojoj je cilj smjena kompletne udbomafijaške strukture, njihovo uhićenje, konfiskacija cjelokupne im imovine i procesuiranje za organizirani etnocid vlastitog naroda kroz pljačku i inozemno zaduživanje, potpuno drugačija nova gospodarska, socijalna, monetarna, industrijska i strateška politika, moratorij na inodugove, reindustrijalizacija itd.
Ne tako davno cijela Hrvatska bila je svjedok debakla takozvanih facebook prosvjeda „Stegnite vi remen, bando lopovska“ ili višednevnih prosvjeda ulicama Zagreba u veljači 2011. protiv HDZ vlade Jadranke Kosor kojima se nije znalo niti tko ih saziva niti tko ih organizira, niti tko ih vodi, niti koji su im ciljevi.
Anonymusi u Hrvatskoj očigledno ne prolaze jer ne korespondiraju sa učmalošću i povijesnim nasljeđem hrvatskog naroda nenaviklog i lijenog za izlaske na ulicu i jer se mnoštvo sa njima ne može poistovjetiti niti ih može identificirati. Jedno je kuražiti se po net mrežama i facebooku a drugo je stvoriti pravu i čvrstu organizaciju za što treba odanih ljudi, odličnih organizatora, ideološka platforma i ostalih preduvjeta bez kojih se ne može niti pomišljati na išta svrsishodno i ozbiljno.
Kada se neka vlast smjenjuje na ulici onda to treba biti tako da im se gaće dobro zatresu i da odstupe prije nego im bude prekasno.
Hrvatska je ponajviše zahvaljujući vlastitoj kleptoktratskoj garnituri SDP-a i HDZ-a dovedena do ruba očaja, pseudodemokracija razvijena do punopravnog članstva u EU ljude uistinu poziva na revolt i pobunu ili na kukavički bijeg iz domovine kao što čine horde liječnika i specijalista ostavljajući radi vlastitih stražnjica svoje sugrađane na milost i nemilost udbomafiji u bijelim kutama.
Da je Hrvatska pravna i pravedna država trebala bi svima koji su se fakultetski obrazovali na njezin račun i imaju radna mjesta zatražiti vraćanje cjelokupne fakultetske školarine u državni proračun prije napuštanja svojeg radnog mjesta i domovine.
Ovako su se školovale desetine tisuća visokoobrazovanih pojedinaca za tuđe zemlje i narode bez da su otplatiti jednu jedinu kunu svojeg skupog školovanja iz državnog proračuna Republike Hrvatske. I to je vid pljačke vlastitog naroda na jedan osobito perfidan način.
Nisu im dosta relativno visoke plaće, plave koverte, lažna bolovanja i invaliditeti nego trče za trostrukom i četverostrukom zaradom u zemlje EU niti ne pomišljajući što su dužni Republici Hrvatskoj za svoje skupo obrazovanje na fakultetima širom zemlje.
Ljudi s pravom hoće izlazak na ulice umjesto suvišni i uzaludni izlazak na još jedne promašene parlamentarne ili predsjedničke izbore za izbor nikoga i ničega. Samo, nažalost, za izlazak na ulice mora biti ispunjeno puno više osim dobre volje i hrabrosti.
|