|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
30. srpanj 2014.
DANAŠNJA
HRVATSKA U SVJETLU 100 GODINA OD IZBIJANJA I. SVJETSKOG RATA
Kršćanski
Zapad prezirao je i mrzio Hrvate. Svojom fatalnom i zaslijepljenom
politikom još su sredinom 19. stoljeća habsburški vladari htjeli
silom i represijom germanizirati Hrvate a u 17. stoljeću pogazili su do
te mjere svoje obveze prema hrvatskim zemljama da su Petar Zrinjski i
Fran Krsto Frankopan odlučili potražiti razumijevanje i savezništvo
kod najljućih neprijatelja kršćanske Europe, Osmanskog cartva. NA
SLICI: JOSIP FRANK, NASLJEDNIK ANTE STARČEVIĆA U BORBI ZA NEZAVISNU
HRVATSKU PREVAREN OD CARA FRANJE JOSIPA KOJI SE PRIKLONIO
HRVATSKO-SRPSKOJ KOALICIJI
Iz te
potpuno iracionalne mržnje (radi osvajačkih pretenzija na kopno i
more, neprihvaćanja islama u Bosni itd.) Habsburzi su četiri stotine
godina vodili antihrvatsku politiku tražeći saveznike u Beogradu i
Rimu što im je na kraju došlo glave. Car
Franjo Josip sa dušom austrijskog narednika i činovnika a ne državnika
i cara, kako ga je dalekovidno ocrtala iznevjerena i ubijena carica
Sisi, nije igrao na kartu ujedinjenja hrvatskih zemalja i
hrvatskog državotvorca Josipa
Franka već na polupismenog srpskog kralja Aleksandra Obrenovića.
Tjerao je lisicu a istjerao vuka, otjerao je Josipa Franka a istjerao
Gavrila Principa. Da Beč
nije spriječio ujedinjenje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
sa Bosnom i Hercegovinom velikosrpski krugovi ne bi nikada bili u
poziciji ispaliti smrtonosne Gavrilove hice u Sarajevu, niti bi
muslimani u Bosni izostali iz hrvatskog nacionalnog korpusa. Nažalost,
hrvatski narod odavno je izgubio svoju nacionalnu elitu pa su u
prijelomnim događajima njegovu ropsku dušu i ime srčano i odvažno
zastupali i branili samo pojedini velikani i samosvjesni pojedinci koji
su poput Josipa Franka bili od domaćeg političkog nakota ostavljeni na
cjedilu, prepušteni sami sebi, premda su nosili spasonosnu ideologiju
nacionalne, gospodarske i državne samostalnosti za ropski narod. Sto
godina kasnije 2014. razvijeni agnostički i liberalni Zapad stabilan je
protuhrvatski čimbenik. Takvim se je naročito dokazao 1991. kada su
rijetki hrvatski političari i malobrojni branitelji
bili pred ostvarenjem državne samostalnosti. Busheva
SAD pokušala je tada svim sredstvima sačuvati Jugoslaviju pa i pod
cijenu njezinog pretvaranja
u Miloševićevu Veliku Srbiju ili konfederalnu Jugoslaviju uz povijesni
dogovor sa Tuđmanom oko podjele BIH , jer je američkim interesima
odgovaralo da čitava Jugoslavija kao danas Ukrajina postane njezin
vazal ulaskom u EU i NATO pakt, ostavljajući Rusiju bez njezine sfere
interesa i sigurnih granica. U tom
smislu bio je u Hrvatskoj 19. svibnja 1991. održan i referendum ali ne
o hrvatskoj nezavisnosti već
o konfederalnoj Jugoslaviji, no događaji koji su zatim uslijedili
(proglašenje hrvatske nezavisnosti 13. lipnja 1991. od vodstva Stranke
prava i otcjepljenje Slovenije 25. lipnja 1991.), prisilili su Tuđmanovu
kliku da krivotvori rezultate referenduma na način da je 25. lipnja
1991. bio prisiljen proglasiti neovisnost RH nasuprot referendumu na
temelju kojeg su se Hrvati apsolutnom većinom odlučili
da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja
jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima
drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država
s drugim republikama. Međutim,
sve snove o ulasku Hrvatske
u konfederalnu Jugoslaviju pokopala je agresija velikosrpske
soldateske na Vukovar i nevjerojatno žilavi otpor vukovarskih
branitelja ohrabrenih i predvođenih dragovoljcima HOS-a što je
rezultiralo golemim žrtvama, gradom sravnjenim sa zemljom kao
cijenom za međunarodno priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države. Umjesto
očuvanja konfederalne Jugoslavije, SAD je kasnije pod Clintonom
bila prisiljena ratovati na platformi Vašingtonskog sporazuma koji je
značio Hrvatsku do Drine i BIH do Jadrana, no, kada su uvidjeli da su
uletili u realizaciju pravaškog programa, opet su od Pariza, Londona do
Washingtona stali na kočnicu, zabili nož u leđa RH i katolicima
i muslimanima u BIH i umjesto očuvanja granice na Drini dali
svojem tradicionalnom velikosrspkom savezniku pola BIH čime su
inscenirali protiv samih sebe ne samo klicu 11. rujna 2001. godine nego
možda čak i klicu III. Svjetskog rata, jer I. Svjetski rat je započeo
u Sarajevu, II svjetski rat
je završio u BIH, pa nije nemoguće da bi treći opet mogao započeti
zbog sukoba oko geostrategijskih interesa na tom prostoru bez nafte i
suhog zlata gdje prolazi Teodozijev limes. Republika
Hrvatska danas je vojno razoružana, gospodarski opljačkana i politički
stjerana u kut sa podijeljenom i uništenom BIH kao najbližim susjedom
i saveznikom, kojeg kao da i nema. Umjesto nacionalne slobode i
demokracije ugnjetava se i osiromašuje vlastiti narod uz pomoć
zapadnog grabežnog kapitalizma koji podupire i podupirati će svaku
vladu u Zagrebu koja će raditi na nestanku vlastitog naroda, uništenju
njegovog ćudoređa i gospodarstva. Nakon
promašene i beskorisne petoljetke anacionalnog Josipovića nudi se kao
rog za svijeću Natova Kolinda Kitarović iz Trilateralne komisije,
preparirana i dirigirana za nastavak provođenja porobljavanja Hrvatske. Nije slučajno
da na obljetnicu Oluje 05.
kolovoza 2014. stupa nas snagu Zakon o gay brakovima, s ciljem da se
ispita koliko je narod zasužnjen i duhovno nemoćan, da bi se ponizilo
i uvrijedilo branitelje i kršćanski otpor zlu. Branitelji,
odnosno, oni koji su to stvarno bili i jesu trebali su se već davno
vratiti na prvu liniju bojišnice za Hrvatsku a ne bdjeti nad očuvanjem
svojih mirovina i kojekakvih beneficija, bez kojih mogu ostati
vrlo lako i preko noći a u tom smislu su izglasane nedavne zakonske
izmjene. Da bi se spasilo što se spasiti još dade, valjati će reći
odlučno i zauvijek ne neoliberalnom
kapitalizmu, lažnoj euroatlantskoj tržišnoj demokraciji i američkom
globalizmu koji se i na primjeru najnovijeg masakra u Gazi pokazuje ne
samo kao samoubojstvo Zapada nego i kao grobar čovječanstva.
|
