HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
03. siječanj 2015.
Na samo Silvestrovo 2014. prežalosna obitelj, rodbina i prijatelji, HSP 1861. i mnogobrojni dragovoljci ratnih postrojbi HOS-a, svećenici i redovnici kao i mnogi drugi ljudi dobre volje oprostili su se na zagrebačkom Mirogoju od Mislava Paradžika, kojeg je strašno beznađe i neizmjeran očaj otrgnuo iz ovozemaljskog života na sam Božić, blagdan rođenja Spasitelja našega Isusa Krista. NA SLICI: MISLAV PARADŽIK – OKRUTAN KRAJ OVOZEMALJSKOG ŽIVOTA BEZ PRAVDE Na taj očajnički čin Mislav se odlučio bez najave ili upozorenja kada su se mnogi nadali da je napokon stao na svoje noge i krenuo u život usprkos svemu. Nad tim činom ostajemo nijemi, suočeni sa nerazjašnjenim misterijem patnje i smrti nedužnih, ali kao postojani vjernici u Trojedinog Boga Oca, Sina i Duha svetoga, čvrsto i nepokolebivo vjerujemo da životi sviju nas, kao i smrt i vječnost pripadaju Stvoritelju, da smrt nije odlazak u nepostojanje i ništavilo već da i nakon smrti živi besmrtna čovjekova duša do Sudnjeg dana, kada će se pridružiti svojem Stvoritelju ili biti osuđena na vječnu tamu. Vjerujemo, nadamo se i zazivamo Božje milosrđe za Mislava da bude primljen kod svoga Nebeskog i zemaljskog oca Ante, našeg prijatelja, istomišljenika i hrvatskog mučenika pogubljenog od okrutne ruke Tuđmanovog režima, kojeg još uvijek 56 posto zaslijepljenih Hrvata ocjenjuje pozitivnim, prema nedavnoj anketi povodom 15 godišnjice Tuđmanove smrti. U trenutku kada predsjednička kandidatkinja HDZ-a K. Grabar zaziva povratak tuđmanovštini, kada predsjednik njezine stranke Karamarko kani zaštititi Tuđmana od istine unošenjem njegovog imena u hrvatski Ustav, ili kada Tuđmanova desna ruka Manolić razotkriva «dogovor između Tuđmana, Šuška, njega i Đapića da odstrane ono što je najekstremnije u tom HSP-u poput Parage i Paradžika, a one koji će se i dalje hvatati mača, znate kako se kaže, tko se mača lača...» sasvim je vjerojatno da je Mislav, žrtva Tuđmanovog režima čiji je otac pao kao žrtva političkog ubojstva, u očaju i nemoći podignuo ruku na samog sebe. Neka mu je laka hrvatska zemlja i počivao u miru Božjem.
|