Licemerjni i sekularni dio Zapada govori jednostrano i isključivo da je posrijedi akt brutalnog terorizma i napad na neoliberalne vrijednosti zapadnog društva i slobodu izražavanja pojedinaca.

U svemu tome gotovo da se i ne čuje, osim glasa pape Franje, makar indirektna osuda takvog pojednostavljivanja stanja stvari i jednostranog, pogrešnog interpretiranja nemilog događaja.

Islam je već duže vremena najbrže rastuća monoteistička religija na svijetu i tko god deklarira toleranciju i suživot različitih civilizacija na planeti Zemlji treba to iskazivati upoznavajući i poštujući tradicije i vrijednosti onog drugog umjesto zlonamjernog i bjesomučnog ismijavanja i izrugivanja sa tuđom tradicijom i običajima.

Pogotovo kada su posrijedi religiozne tradicije i vjerovanja, neograničeno pravo na slobodu govora i mišljenja ne može vrijediti za bilo koji medij pa tako ni za satirički pariški list trockističkog usmjerenja, da može blasfemično i bogohulno prikazivati Sina Božjeg i vulgarno ismijavati drugu božansku osobu Isusa Krista ili se izrugivati Božjem proroku Muhamedu.

Time što su se pariški novinari izrugivali kršćanskim, katoličkim i muslimanskim svetinjama vrijeđali su i ponizili nekoliko miiljardi vjernika, sljedbenika tih dviju najbrojnijih monoteističnih religija.

Zavjereničke organizacije i ultraljevičarski mediji služe se danas najgorim provokacijama ne bi li izazvali pažnju javnosti čak i pod cijenu krvoprolića na pariškim ulicama i širom svijeta od Tunisa, Nigerije i Pakistana gdje su stradali i mnogobrojni kršćani i njihove zapaljene crkve, jer u ostvarenju sebičnih i prljavih ciljeva i izazivanju rata civilizacija nije im ništa sveto i ne prežu ni pred čim u njihovom ostvarenju.

Sloboda govora i mišljenja pretvara se tim putem u verbalni terorizam i rat slikama i riječima što je samo korak do toga da povrijeđena i ponižena strana uzvrati bombama, uzijima i kalašnjikovima, jer nema svatko novinske redakcije i medije da može na sliku i riječ odgovarati slikom i rječju.

O ispravcima, njihovom neobjavljivanju i sveprisutnom diktatu cenzure u tobože slobodnim zapadnim medijima uzaludno je trošiti riječi, pogotovo kad su čak i francuski sudovi odbili tužbe francuskih muslimanskih organizacija da je posrijedi svetogrđe.

Koliko je u svemu tome bio dalekovidan utemeljitelj Stranke prava Ante Starčević kada je prije 144 godine zapisao kao svoju oporuku: «Stranka prava ima narod podučiti da je vjera stvar duševnosti; da se po vjeri ne dijelil nijedan narod; da vjera mora biti slobodna tako da ne smije nitko u ničiju dirati ni svoju drugomu nametati; da narod, različan vjerom no jedan narodnošću i domovinom, ima biti jedan i u sreći i slobodi, i da dosadanja nesloga u Hrvatskoj dobro služi samo neprijateljima naroda.»

Stranka prava provodila je taj nauk pod svojim legitimnim vodstvom sve do Tuđmanovog razbojstva i zločina nad HSP-om ujesen 1993. godine, jer mu Stranka prava sa svojim dragovoljačkim postrojbama HOS-a nije dopuštala dijeliti Bosnu i Hercegovinu niti Republiku Hrvatsku sa velikosrpskim voždom Miloševićem.

NA SLICI: BESMISLENA JACA KOSOR, BIVŠA JUGOKOMUNISTKINJA, OTROVNIM LAŽIMA VRIJEĐALA U SABORU  POZDRAV ZA DOM SPREMNI IAKO JE U KUMSTVU  SA PUKOVNIKOM HOS-A ČIJE JE GESLO ZA DOM SPREMNI

Paragina Stranka prava pod geslom «Za dom spremni» kojeg udborazbojnici i prodane duše, hrvatske izdajice i petokolonaši proglašavaju fašističkim i naci pozdravom, kojeg razbijaju čekićem pod okriljem noći, te time vrijeđaju sve hrvatske domoljube i istinske branitelje jednako grubo kao što uvredljive karikature proroka Muhameda vrijeđaju sve muslimane širom svijeta, dala je jedino pravo rješenje za zajednički život i opstanak katolika, kršćana i muslimana što to se je pokazalo upravo u obrambenom ratu u kojem su zajedničke katoličke i muslimanske postrojbe bile najsigurnija i najjača obrana od velikosrpske agresije.

Da titoist Tuđman nije zločinački obezglavio Stranku prava i likvidirao HOS u Bosni i Hercegovini, a to je mogao učiniti samo zato jer vodstvo Stranke prava i HOS-a nisu bili osvetnici i zločinci kao Tuđman i njegova zločinačka organizacija, već domoljubi i časni branitelji, danas bi Hrvatska i Bona i Hercegovina bila uzor cijelom svijetu kako kršćanstvo i islam mogu živjeti i preživjeti zajedno umjesto sukoba civilizacija koje nameću oni koji se sotonski rugaju religioznim svetinjama i provociraju i ponizuju hrvatstvo nakaradnim i lažnim optužbama za fašizam i nacizam, premda je pozdrav Za dom spremni najuzvišeniji patriotski hrvatski pozdrav u cjelopkupnoj hrvatskoj povijesti.