RICHARD VON WEIZSAECKER- DRŽAVNIK I HUMANIST PLANETARNOG DOMETA

Predsjednik Weizsaecker bio je prvi njemački predsjednik koji je slom Wermachta i Trećeg Reicha 08. svibnja 1945. godine označio kao dan oslobođenja. «Tada smo svi oslobođeni od nacionalsocijalističke tiranije», izjavio je u svojem govoru u svibnju 1985. godine.

Predsjednik Weizsaecker odlučio je u suradnji sa Amnesty International, vodećom organizacijom za zaštitu ljudskih prava u svijetu, odlikovanom Nobelovom nagradom za mir 1977. godine, pozvati u goste vodeće disidente iz ondašnje Srednje i Istočne Europe, među kojima se po prvi puta našla i Jugoslavija, povodom 40 godišnjice Univerzalne Deklaracije o pravima čovjeka 10. prosinca 1988. godine.

Među pozvanima, po prvi puta iz bivše Jugoslavije, nalazio se je Dobroslav Paraga, vodeći hrvatski disident i aktivist za poštivanje ljudskih prava, kojeg su vlasti u Zagrebu i Beogradu onemogućile da se odazove službenom pozivu kojeg je dobio putem njemačkog veleposlanstva u Beogradu.

Ondašnje republičke vlasti iz Zagreba zahtijevale su od službene Ljubljane da Paragi ne izda putovnicu, jer bi to poremetilo njihov aranžman sa Tuđmanom, koji je već tada bio u dogovoru sa Mikom Špiljakom da kao eksponent udbokomunističke partizanske Hrvatske krene u inozemstvo da zavede hrvatsko iseljeništvo.

Beograd je u jedan glas sa Zagrebom zahtijevao od Ljubljane da se Paragi odbije zahtjev za putovnicom, jer Paraga predstavlja opasnost za ugled i međunarodni položaj Jugoslavije.

Međutim, premda su u prvi trenutak uspjeli i Ljubljana je Paragi zabranila otputovati na susret sa njemačkim predsjednikom, rezultat je za Jugoslaviju bio porazan.

Predsjednik Weizsaecker javno je osudio postupak Jugoslavije na proslavi Dana ljudskih prava u Bonnu, Paraga je 17 dana štrajkao glađu u Ljubljani, u zagrebačkoj katedrali prosvjedovao je hrvatski kardinal Franjo Kuharić u Božićnoj propovijedi 25. prosinca 1988., prosvjedovala su Društva književnika, PEN klubovi i odbori za ljudska prava od Slovenije do Beograda.

NA SLICI: VLASTORUČNA POSVETA NJEMAČKOG PREDSJEDNIKA

Nakon što je MUP Slovenije na zahtjev ondašnjeg slovenskog predsjednika Janeza Stanovnika pozvao za Božić 1988. Dobroslava Paragu da dođe i preuzme slovensku putovnicu, predsjednik Weizsaecker je izjavio da će hrvatskog disidenta naknadno ugostiti u svojoj rezidenciji u Bonnu čim završi njegova predsjednička kampanja za drugi mandat.

Upravo 10. srpnja 1989. točno sedam mjeseci nakon proslave 40 godišnjice UN Deklaracije o ljudskim pravima njemački predsjednik je primio Dobroslava Paragu u svojoj rezidenciji u Bonnu i iskazao veliku zabrinutost za nepoštovanje ljudskih prava u Jugoslaviji nakon što ga je hrvatski disident izvjestio da je režim na izdisaju a zemlja na rubu građanskog rata i preporučio privredne sankcije protiv Beograda.

Tom prigodom predao mu je i popis sa oko dvije tisuće i petsto imena političkih zatvorenika i zatvorenika u psihijatrijske ustanove kao i dokument iz kojeg proizlazi da više od deset tisuća građana Jugoslavije ne može iz političkih razloga dobiti putovnicu.

Predsjednik Weizsaecker najavio je da će se odlučno zauzeti kod vlade u Beogradu za poštovanje Helsinške povelje o zaštiti ljudskih prava, amnestiju političkih zatvorenika i ukidanje zakonskih odredbi pomoću kojih se zatvaraju i sude politički protivnici režima u Jugoslaviji.

Osobito je bio pogođen dosijeima o progonima zatvorenika savjeti u psihijatrijskim ustanovama i krvavim represalijama protiv albanske manjine na Kosovu.

Prijem Dobroslava Parage kod njemačkog predsjednika pogodio je Beograd u glavu, pa je neposredno nakon njega najavljen dolazak tadašnjeg ministra vanjskih poslova Jugoslavije, zloglasnog Budimira Lončara u Bonn kako bi umanjio štetu koju je Paraga nanio njemačko-jugoslavenskoj diplomaciji, tako da je susret Parage i njemačkog predsjednika imao još puno veću težinu i označio je promjenu njemačkog stava prema Beogradu.

NA SLICI: U REZIDENCIJI VILE HAMMERSCHMIDT U BONNU, GLAVNOM GRADU SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE 1989.G.

Potpora predsjednika Weizsaeckera Dobroslavu Paragi i njegovim zalaganjima bila je šok za beogradski režim koji je ubrzano osjećao da je vrijeme odličnih odnosa Beograda i Bonna zauvijek prošlo, jer niti jedan disident iz ondašnje Jugoslavije nije bio nikada ranije primljen i podržan na tako visokoj razini o čemu su izvjestili svi vodeći njemački mediji i novinske kuće.

Odlučna i hrabra gesta predsjednika Richarda von Weizsaeckera pridonijela je stvaranju ozračja nepovjerenja prema Jugoslaviji kod međunarodne zajednice i otvorila je Paragi vrata za još uspješniji nastup na međunarodnoj političkoj pozornici, što je komunistička Jugoslavija vrlo brzo na vlastitoj koži osjetila.