Legalizacija industrije smrti putem milijuna pobačaja i eutanazije, ukidanje obitelji i braka u ime morbidnih i neljudskih projekata Lgbt lobija, rodne ideologije i onih snaga koje iza tih stoje, na velika zvona objavljuju eutanaziju Zapada a ne vjeru u Uskrsloga Bogočovjeka kojeg su izdali, prodali i razapeli u 21. stoljeću kao farizeji i saduceji 30. godine p. Kr.

Hrvatska pod vlašću Udbokracije punih 25 godina ili četvrt stoljeća dosljedno oponaša svoje demonske zapadne uzore na putu u konačnu propast čime potkopava umjesto da izgrađuje i učvršćuje temelje na kojima bi trebala stasati i rasti.

Hrvatska nominalno označena kao pretežito katolička zemlja, ipak je svjetlosnim godinama udaljena od takvog sadržaja i duha kojeg bi kao uistinu katolička zemlja trebala imati. Slizanost vlasti i oltara odvela je kler u pogubni materijalizam pa za Krista više nije preostalo vremena, a o duhovnom životu klera, čast iznimkama, bolje da se i ne govori.

U Hrvatskoj ne postoji vladavina ljudi, načela i političkih programa koji bi bili u suglasnosti sa temeljnim sadržajima kršćanske vjere i morala. Uvođenje višetranačja i tobožnje demokracije koja to nije, iznjedrilo je takve političke garniture koje su svojom nesposobnošću, neznanjem i vlastohlepljem rezultirale demografskim slomom i rapidnim izumiranjem hrvatskog stanovništva.

Neodgovorni hrvatski ljudi pred sobom, pred svojim potomstvom pa konačno i pred poviješću neprekidno i svjesno upadaju u đavolju zamku činiti manje zlo da bi se izbjeglo veće, pa su tako osobnu i narodnu slobodu podveli pod nepodnošljivi dualizam vlasti dvije mafijaške organizacije i to jedne sa svojim ukupnim djelovanjem od 1990. godine do danas i druge sa svojim nedjelovanjem i štetnim vladanjem kao i totalitarnim nasljeđem iz komunizma.

Hrvatski birači a osobito oni koji misle da su kršćani ili vjernici velikom većinom još nisu shvatili da je zlo uvijek zlo kao što i nepravda i nepoštenje nisu nikada prihvatljivi. Posljedice takvog negativnog izbora su moralni i vjerski relativizam i naposljetku gubitak kriterija rasuđivanja i razlikovanja dobra od zla što je odavno prisutno u javnom životu.

Promjena u uredu predsjednika RH 2015. godine ne znači novu stranicu hrvatske realnosti, već nagovještaj povratka HDZ-a kao stranke koja je upropastila državu na vlast.

Sadašnja predsjednica zaposlenica NATO-a i članica Trilateralne komisije zbog nedostatnog iskustva u rukovođenju i upravljanju i svoje dugogodišnje odsutnosti iz zemlje sigurno je nedorasla funkciji na koju je izabrana, a nesumnjivo je eksponent onih zakulisnih međunarodnih snaga koje silom i ucjenom nameću svoje interese i samovolju bez obzira je li to u interesu zemalja koje su predmet njihovog interesa.

Jeftina demagoška prepucavanja oko Titove biste, kohabitacije sa Milanovićem ili lokacije njezine rezidencije samo su maska za neke druge rabote i poteze koje tek slijede od novačenja Hrvata za ratove protivne njihovim nacionalnim i državnim interesima, kupnju skupog naoružanja od njezinih stvarnih nalogodavaca, podčinjavanja vjerskog i obiteljskog odgoja rodnoj ideologiji, novih zagrljaja u balkanskom regionu itd.

Pitanja nacionalnog, vjerskog i moralnog očuvanja, demografske obnove, odlučnih gospodarskih reformi i povratak monetarne i nacionalne suverenosti na kopnu, zraku i moru sigurno nisu i neće biti program i cilj Sanaderove barbike i nekadašnje tajnice u MVP.

U takvom ozračju Uskrsli Bog zapravo je zaboravljen ili na začelju, jer pali čovjek radije prihvaća lažne idole moći i novca kao svoje nova božanstva umjesto da slijedi Križni put i istinu. No, računi već dolaze na naplatu - horde afroazijskih azilanata nasrću na EU kao nekada Atila- bič Božji dok podmukli udari na kršćanstvo pripremaju Armagedon.