HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

 

                                                                                    25. kolovoz 2015.

                                                                                                  

SIRIJSKI ČETNICI U INVAZIJI NA EUROPU

Pošto je izbjeglički val zapljusnuo Europu, dobro je saznati tko su izbjeglice, otkuda dolaze, i zašto su postale izbjeglicama. Jako je važno znati zašto su postali izbjeglicama.

NA SLICI: RUŠENJE PALMIRE DOKAZ SOTONSKE POLITIKE ZAPADA PREMA SIRIJI I KRŠĆANSTVU

Sjećamo se američkog novinara i ratnog dopisnika dnevnika 'Newsweek', Roya Gutman, koji je za svoj istraživački novinarski rad i ratno izvjestiteljstvo s 'ovih prostora' dobio Pulitzerovu novinarsku nagradu zato što je u ljeto 1992. godine otkrio na području Bosanske krajine oko Prijedora i u Potkozarju mrežu tajnih srpskih koncentracijskih logora, 'Omarsku', 'Trnopolje', i 'Keraterm'. On je naglasio, da nitko na Zapadu nije bosanske izbjeglice pitao, a bilo ih je stotine tisuća – zašto su postali izbjeglicama, koji je razlog, motiv, uzrok? Jer, da su ih to na liberalnom Zapadu pitali, onda ne bi Zapadna politika i njezini mediji mogli manipulirati i obmanjivati javnost kako se u tom ratu radilo o 'građanskom ratu', već bi znali da su bosanske izbjeglice postale izbjeglicama zato što su postale žrtvom etničkog čišćenja i genocida radi stvaranja velike Srbije. Kratko i jasno.

Predsjednik vlade Zoran Milanovć je otvorio svoje veliko srce za izbjeglice, a Hrvati će, bez ikakve sumnje, otvoriti svoje lisnice za njih, jer troškove smještaja i uzdržavanja izbjeglica snose porezni obveznici. To je i razlog što i zvijezda lažne desnice poziva na zbrinjavanje izbjeglica, (lako je njoj s plaćom iz Europskog parlamenta u visini od 10.000 eura ili 75 tisuća kuna mjesečno lako glumiti sveticu koja se bori za milosrđe), isto kao i koalicijska Kukuriku vlada predvođena Socijaldemokratskom partijom, što gordo zvuči ako uzmemo u obzir izjavu pojma socijaldemokracije, nekadašnjeg njemačkoga kancelara i predsjednika Njemačke socijaldemokratske stranke SPD, Willya Brandt, koji reče da „ne valja tražiti socijaldemokratsku većinu u parlamentu ako bi to značilo odricanje od socijaldemokracije“.

SDP se odreka socialdemokracije u korist neoliberalne politike krupnoga kapitala, kao što se HDZ na djelu odrekao demokršćanstva. Radi se, dakle, o dvije lažne političke opcije koje imaju zajednički nazivnik: Predstavljaju se za nekoga tko oni nisu. Lažno se predstavljaju, a posljedica kada zemlju vode krivi i lažni je permanentna kriza koja će trajati dokle god se u zemlji bude s državnog vrha lagalo i obmanjivalo hrvatsku javnost i biračko tijelo.

Manje-više svi mediji u Hrvatskoj nakon šokantnih slika izbjeglica s makedonsko-grčke granice i iz Beograda, grlato pozivaju na moral (vidi, vidi) i smještaj izbjeglica u Hrvatskoj, i to po mogućnosti u što većem broju. Međutim, vladajući političari i mediji prešućuju bitne činjenice vezane za izbjegličku krizu s kojom je Europa pogođena.

Kao prvo, oko 90 posto izbjeglica koje u Europu dolaze preko Turske, dakle, iz Turske u Grčku, zatim iz Grčke u Makedoniju i dalje kroz Srbiju do Mađarske i zatim dalje do Njemačke, su sirijske izbjeglice. (U Njemačku stiže do konca 2015. godine oko 850.000 izbjeglica po njemačkim podatcima, a prošle je godine stiglo već oko pola milijuna; ne čude prosvjedi po njemačkim gradovima i ulične borbe s policijom u znak prosvjeda protiv nekontroliranog primanja izbjegličkog vala, a što domaći mediji u pravilu prešućuju, i spomenu samo reda radi, ne pridajući tome nikakvo značenje, osim ako prosvjednike treba etiketrati kao „fašiste“, „desničarske ekstremiste“ i sl.)

Nadalje, sirijske izbjeglice ne dolaze izravno iz ratom pogođenih područja, dakle, iz Sirije, kao što se laže u domaćim medijima i s vrha hrvatske politike, nego iz Turske koja još uvijek službeno nije u ratu. O kojim i kakvim izbjeglicama se onda radi?

Vlada Sjedinjenih Američkih Država u Washingtonu, USA, potaknula je 2011. godine Arapsko proljeće. Na tom valu nastali su u nekim zemljama sjeverne Afrike i na Bliskom istoku neredi, prosvjedi, ustanci, revolucije i građanski ratovi. Tamo gdje je Washingtonu odgovaralo rušenje politički nepodobnog režima, on je srušen kao u Libiji, a tamo gdje Bijeloj kući nije odgovaralo, kao kod američkog saveznika i naftom bogatog Bahrain, tamo režim nije srušen nego su demokratski prosvjednici šijiti dobili po glavi, i prosvjedi su ugušeni u krvi. Isto je pokušao sirijski predsjednik Asad, da uguši prosvjede ali nije uspio jer su prosvjednici bili i više nego dobro organizirani iz inozemstva, i ubrzo su prerasli u oružanu pobunu.

U Libiji je pak zemlja završila u totalnom kaosu i bezvlašću tako da se u toj naftom bogatoj zemlji ne zna tko pije, a tko plaća, postoje dvije vlade, dva parlamenta, a parlamentarci jedne frakcije koju je priznavao Zapad je u jednom trenutku morala čak pobjeći na jedan Zapadni brod ispred libijske obale, da spase vlastite glave.

Kolo vode terorističke frakcije al-Kaide i 'Islamske države'. U Libiji je pogubljena i skupina egipatskih kršćana, radnika na privremenom radu, koje je 'Islamska država' obezglavila, a vjerojatno je i nesretni Hrvat i katolik Tomislav Salopek od glavosječa, otet u Egiptu, pogubljen u libijskoj pustinji, jer je Libija nakon rušenja revolucionarnog vođe Muamera al-Gadafi postala gnijezdo terorista, a uzrokovano vojnom intervencijom Zapada.

U Libiji je 2012. glavu izgubio i američki veleposlanik zbog čega je prijateljica od hrvatske predsjednice morala dati ostavku na mjesto Državne tajnice State Department. (Razlog rušenja Gadafija je bio, što je Gadafi kao valutu za plaćanje libijske nafte zamijenio američki petro-dolar za euro, s jedne strane, a s druge strane je libijska država postala većinski dioničar u wallstreetskoj banci 'Goldman Sachs', a to pak ne može ići da jedan neposlušni diktator na devama kontrolira jednu od najznačajnijih banaka liberalnog Zapada i svjetske financijske elite preko čijega kadra međunarodni bankari drže pod kontrolom Europsku središnju banku u Frankfurtu na Maini; lukavi Amerikanci su u Libiji pustili “naivne” Francuze i predsjednika Sarkozya, da obave prljavi posao umjesto njih.)

Jedna vrsta izbjeglica su one koje dolaze u središnju i zapadnu Europu iz Libije preko Sicilije, i to su jednim dijelom libijski civili kojima je pun kufer rata i patnje, uz afričke izbjeglice siromašne crnce. Druga vrsta izbjeglica koji dolaze u Europu dolaze iz Sirije preko Turske u Grčku, i dalje na sjever Europe. I u jednom i u drugom slučaju su teroristi iz 'Islamske države' još u ljeto 2014. rekli Europljanima i poručili da će im u Europu poslati milijunski izbjeglički val. Naravno, ne radi to 'Islamska država' sa svojim terorističkim frakcijama i ograncima po sjevernoj Africi i Bliskom istoku na svoju ruku nego iza tog kontorverznog kalifata stoje neke skrivene svjetske snage kojima je cilj destabilizacije Europe i Europske unije, a posebno Njemačke.

Uz to se ovaj milijunski izbjeglički val slaže s planom tajnih društava da se od europske bijele rase ljudi stvori jedan novi tip čovjeka miješanjem rasa, i to vrstu čovjeka svijetlo-smeđeg teinta kože, koji bi s vremenom postao bespolno biće s prosječnim kvocijentom inteligencije od 90, taman dovoljno inteligentan da usvoji radne vještine, a dovoljno glup da ne shvati svoj položaj modernog čipiranog roba.

 Radi se, dakle, o paklenom sotonističkom planu međunarodnih bankara s Wall Streeta, i londonskog City. Kako bi plan uspio, u Europu mora godišnje doseliti najmanje 1 milijun ljudi iz Afrike, zatim s Bliskog istoka i arapskog poluotoka i iz srednje Azije (Afganistan, Pakistan i turkmenske republike bivšeg Sovjetskog Saveza).

Kao što se može zapaziti, u tim zemljama se, ili nalazi NATO u borbenim misijama, ili Amerikanci i Britanci vrše zračna bombardiranja, bilo putem bombardera, bilo putem dronova (bespilotnih letjelica).

Izbjeglice iz Sirije ne odlaze u Izrael ili Palestinu, u Egipat ili naftom bogate zemlje Perzijskog zaljeva kao Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Katar, Bahrain, Emirate, nego na sjever, u bogatu i još relativno stabilnu Europu, koja nevoljko drži američke sankcije Rusiji zbog Ukrajinske krize, i koju još uvijek trese Svjetska financijska kriza iz 2008. godine, koju je prouzročio 'Wall Street', i s njom izravno povezana kriza u euro-zoni, visoka stopa nezaposlenosti, i nagli porast socijalnog siromaštva i socijalne napetosti, tako da milijunski izbjeglički val izravno dodatno pogoršava ekonomsku i socijalnu nestabilnost u zemljama-članicama EU.

Cilj je svakako slomiti Njemačku koja je u Europskoj uniji pored Velike Britanije jedina stabilna ekonomska sila u Europi, a Njemačka je uz to i 'motor Europe'. Zabije li se klin u taj motor, i motor stane, stala je i EU, a onda je totalna katastrofa, revolucije i ustanci diljem Europe, građanski ratovi, masovna klanja, nasilje i stampedo, uz propast eura, takve pojave postaju normalna pojava.

Cilj anglo-američke geo-politike je Njemačku izbaciti iz ravnoteže kako bi ju se i teoretski spriječilo da se poveže s Rusijom, jer kako šef američke geo-političke tvornice STRATFOR reče u veljači 2014. na konferenciji u Chicagu – jedino ujedinjene Njemačka i Rusija mogu ugroziti svjetsku poziciju Sjedinjenih Američkih Država čija je jedina briga i vanjska politika u posljednjih 100 godina, kako reče njen čelnik Georg Friedman, da spriječi savez Rusije i Njemačke protiv Zapadnih interesa. Zato se Američka vojska umiješala do sada u oba posljednja svjetska rata.

Sve bi to mogli biti znaci izbijanja 3.svjetskog rata na tlu Europe, ako uz to uzmemo u obzir i nestabilnost u istočnoj Europi gdje od proljeća 2014. vlada rat u Ukrajini, naime zbog Ukrajinske krize prouzročene državnim udarom u Kijevu i nasilnom smjenom demokratski izabrane vlade i predsjednika, organiziranim i financiranim od strane američke vlade, vlada lokalni rat u Europi koji se može poput požara proširiti cijelom Europom,a onda je novi svjetski rat neizbježan. Papa Franjo je u posljednjih godinu dana već tri puta, a posljednji puta u Sarajevu, upozorio, da „se nalazimo u 3. svjetskom ratu koji nastaje postupno“.

Otkuda dolaze sirijske izbjeglice, jer one su za Hrvatsku zanimljive pošto se gomilaju u Grčkoj, Makedoniji, Srbiji i Mađarskoj, a Mađarska je počela graditi zid prema Srbiji jer ju je već pogodio izbjeglički val u kojem je u zemlju našeg sjevernog susjeda došlo preko 80 tisuća sirijskih izbjeglica od kojih su neke vrlo ratoborne, tuku se u azilantskim prihvatilišta s mađarskom policjom i uzviču „Alah akber“ ili „Alah je velik“. Među sirijskim izbjeglicama ima najviše muškaraca, dobro uhranjenih, mišićavih, atletske građe, punih energije, u zrelom životnom dobu i vojno sposobni. Tko su oni koji se skrivaju iza dječjeg plača?

Naravno da je cilj takvih srcedrapateljskih poruka u medijima izravno pogoditi emocije ljudi, da se psihički slome i otvore vrata svojih zemalja za izbjeglice, ali ujedno za nekontrolirani izbjeglički val.

Radi se u stvarnosti o sirijskim pobunjenicima koji su digli ruku na svoju domovinu Siriju, i izgubili rat protiv Sirijske vojske od koje su u pobunjeničkim središtima Alepu i Homsu dobili po nosu. Predsjednik Arapske Republike Sirije, Bašar al-Asad, ih je porazio još 2014. godine, i podvili su rep, postavši dezerteri, te su se sklonili u izbjegličke logore susjednih zemalja, poglavito u Turskoj. Manji broj je prihvatio aboliciju (pomilovanje) predsjednika Asada, a dobar dio poraženih pobunjeničkih brigada se priključio teroristima 'Islamske države', a dio je pobjegao iz zemlje u susjednu Tursku gdje je smješteno preko 1,5 milijun sirijskih izbjeglica, i to je ta masa ljudi koja sada na križnom putu putuje od Turske do Grčke i dalje na sjever Europe.

Naime, otkad je Njemačka počela naoružavati iračke Kurde u borbi protiv 'Islamske države', Turska je odlučila isprazniti svoje logore za izbjeglice, jer su Kurdi turski neprijatelj broj 1, i nikoga muslimanski Turci ne mrze više od muslimanskih Kurda. Njemačka je povukla svoje baterije patriot-raketa s tursko-sirijske granice, iako rat još više bijesni u Siriji nego u trenutku kada je njemačka vojska Bundeswehr poslala svoje rakete u obranu turskog Natopartnera od nepostojeće ugroze sirijskog ratnog zrakoplovstva.

Sjećamo se kako je liberalni Zapad (američka vlada i vlade zemalja-članica EU) prijetio ratom Siriji u ljeto 2013. godine zbog navodnih napada s kemijskim oružjem za koje je optužio sirijskog predsjednika. Naknadno je dokazano da su optužbe bile lažne, a napade s međunarodno nedozvoljenim kemijskim oružjem (napadi nervnim plinom) izvele su terorističke frakcije al-Kaide u Siriji, i to uz pomoć Kraljevine Saudijske Arabije i emirata Katar koji financiraju terorizam i imperijalizam 'Islamske države' koja je imala potporu i Turske i Jordana, te Izraela, naime, na jugu Sirije, na Golanskoj visoravni koja je sirijski teritorij, ali od izraelsko-arapskog rata 1973. polovica Golanske visoravni nalazi se pod okupacijom Izraela, u tom međuprostoru na crti razgraničenja se ušančila džihadistička al-Nusra fonta koja od tamo napada Sirijsku vojsku i prijeti glavnom gradu Damasku koji se nalazi u blizini. Izraelska cionistička vlada daje džihadističkim teroristima artiljerijsku potporu protiv Sirijske vojske, i zbrinjava ranjene islamističke borce u svojim vojnim i terenskim bolnicama uz granicu sa Sirijom. Može se tvrditi da Izrael sa sirijskog teritorija bombardira položaje Sirijske vojske, i podupire islamističke džihadiste odnosno teroriste, što se Izraelu može samo obiti o glavu, na štetu židovskog naroda koji se nalazi pod ćizmom cionističkog režima kao hrvatski narod pod čizmom udbo-mafije.

U cijelom tom kaosu rata u Siriji je vlada Republike Hrvatske darovala oružje sirijskim pobunjenicima koje je dobrim dijelom završilo u rukama terorista 'Islamske države', što bi cinici rekli 'Shit happenes', kao što su i cijele pobunjeničke brigade, podržavane od Amerikanaca, završile u redovima samoproglašenoga kalifata 'Islamske države'. Međutim, dobar dio terorista je infiltriran i u izbjegličke kampove u Turskoj i susjednom Jordanu, dok većinu čine bivši sirijski pobunjenici sa svojim obiteljima, ili slučajno sirijski civili koji su se u Alepu i Homsu našli između dvije vatre. Izbjeglicama, djeci, ženama i starcima treba pomoć, ali odrasle, vojno sposobne sirijske muškarce treba deportirati natrag.

Na kraju krajeva, predsjednik Asad ih je pomilovao jer su položili oružje. Sjećamo se kako su vlasti RH u Oluji pomilovali srpske pobunjenike koji su u zbijegu sa civilima pobjegli s bojnog polja svoje izmišljene tzv. Krajine, pri čemu su čak i tenkovima gazili po vlastitim ljudima zbog svoje nečiste savjesti iz straha da ne završe u hrvatskom ratnom zarobljeništvu, s obzirom da su četiri ratne godine terorizirali Republiku Hrvatsku.

Tko su, dakle, sirijske izbjeglice, većinom muslimanski suniti? One su bivši pobunjenici, to su „sirijski četnici“ ili „krajinski Sirijci“.

Među sirijskim izbjeglicama gotovo da i nema sirijskih kršćana, jer se oni svi bore na strani međunarodno priznate Arapske Republike Sirije, članice Ujedinjenih naroda, s kojom je Republika Hrvatska na pritisak Zapada, Washingtona i Bruxellesa, prekinula sve diplomatske odnose, i odrekla se koncesije za naftu i plin u godišnjoj vrijednosti od 100 milijuna eura.

Slovačka je rekla, da će primati samo kršćanske izbjeglice, a ne muslimanske, međutim, u izbjegličkom valu iz Sirije gotovo i nema kršćana jer su oni ostali u svojoj domovini da ju brane od anti-Krista.

Sirijska vojska predsjednika Asada štiti kršćane u Siriji koji predstavljaju najstarije kršćanske zajednice na svijetu, to su izravni slijednici Isusa iz Nazareta, Isusa Krista, koje teroristi iz 'Islamske države' zovu i obilježavaju ih 'Nazarencima', i njima odrubljuju glave kad ih zarobe, a žene siluju i prodaju u roblje ili ih drže u vlastitom robovlasništvu, što nije ništa čudno jer i oni sami sebe drže robovima. (Svi državni dužnosnici u Osmanskom Carstvu smatrali su se robovima sultana.)

Na neki način je Repubika Hrvatska zbog svoje vlade i svoga bivšeg predsjednika sudjelovala u generiranju katastrofe na Bliskom istoku, posebno u Siriji. Na neki način je Hrvatska zbog toga počinila grijeh. Na neki način ima dužnost, i po diktatu iz Washingtona i Bruxellesa, prihvatiti one snage koje su sada izbjeglice, a koje su se borile na strani sirijske emigrantske vlade sa sjedištem u Istanbulu, s kojom je MVP RH uspostavio diplomatske odnose, raskinuvši iste s vladom čija je zemlja članica Ujedinjenih naroda i izabrana na višestranačkim demokratskim izborima, a sirijski narod pod vodstvom predsjednika Asada na referednumu donio 2012. godine demokratski ustav, o čemu je svojevremeno izvještavao HRT kada su u kamere Hrvatske televizije Sirijke i Sirijci poručili neka se Zapad prestane miješati u unutarnje stvari Sirije. No, Zapad se nije prestao miješat, umiješala se i Hrvatska kao vjerni sluga i potrkalo Zapadnih interesa, zahvaljujuči vladajućim bivšim komunistima, i udbašima, i tako nas je udob-mafija odvela na rub pakla otkuda Hrvate može spasiti samo Bog!

Ne može ih više spasiti ni Dobroslav Paraga, ni HOS, ni HSP 1861. ni bilo tko drugi, nego samo i isključivo Tvorac Svemira i naših tijela i duša, jer su Hrvati predugo stajali na strani zla, birajući uvijek između Socijaldemokratske partije i Hrvatske demokratske zajednice i njihovih kandidata, birajući između većeg i manjeg zla. Nisu htjeli birati dobro nego uvijek manje zlo, a manje zlo je uvijek zlo. I dan-danas i HDZ i SDP imaju otprilike potporu od po 30 posto biračkog tijela. Pametnom dosta!

S takvim vladarima je Hrvatska završila, ne na Balkanu nego usred bliskoistočnog pakla koji se sad valja prema njoj. Tomislav Salopek je vidljiva i zorna žrtva te i takove politike, kao posljednji znak upozorenja Hrvatima! Nakon ovog više neće biti znakova upozorenja nego samo čišćenje, a jedina nada je samo vjera u Boga da posljedice po narod i državu budu što manje. Čak je i dobro da ova garnitura iz ovog nepravednog sustava vlada i ostaje na vlasti, jer s njima je sve počelo, i s njima treba sve i završiti, da bi se onda moglo početi graditi nešto novo i bolje.

 

Goran Jurišić

 

 

 

 

 

 

 

   

Na vrh - Top