PREMIJER I PREDSJEDNICA HRVATSKE ŠUTNJOM ODOBRAVAJU NIKOLIĆEVU ZLORABU POSJETA VATIKANU

U petak, 11. rujna 2015. srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, predsjednik većinski svetosavske zemlje sa kojom Hrvatska ima vrlo kratku granicu na samom istoku države, obavio je posjet poglavaru Katoličke crkve Papi Franji, a jedna od točki razgovora bila je – odgoditi, zaustaviti ili posvema onemogućiti kanonizaciju hrvatskog katoličkog blaženika Alojzija Stepinca.

Ovdje nije važan samo tijek razgovora i njegovi zaključci, nego i ono što daje pravi značaj službenom, govornom dijelu razgovora, a to je način ophođenja srbijanskog predsjednika sa Svetim Ocem.

NA SLICI: TOMO GROBAR VELIKOSRPSKIM LAŽIMA O SVETOM ALOZIJU STEPINCU POKUŠAO UTJECATI NA SVETOG OCA PAPU FRANJU

 Pravoslavna tradicija nalaže sljedeće: kada se laik susretne s episkopom, treba od njega zatražiti blagoslov i nakon toga mu poljubiti ruku koja ga je blagoslovila. 

Katolički Papa je također episkop, odnosno rimski biskup, primus inter pares i laici od njega trebaju zatražiti blagoslov. To ne rade jedino ateisti, agnostici i komunisti a također ni nekršćani - pripadnici islama, budizma ili poganskih religija.

Na dalekovidnici se vidjelo da srbijanski predsjednik Nikolić prilazi Papi i rukuje se sa njim, kao da je ateist ili budist, a mora se napomenuti da je on stigao na sastanak kao predsjednik srbijanske države ali i izaslanik Srpske pravoslavne crkve.  Što nam to govori o prirodi SPC?

To da Nikolić nije zatražio blagoslov Pape znači samo jedno - nepoštovanje Pape, Katoličke crkve kao i cijelog katoličkog vjerničkog puka, kojem je on poglavar, a u širem smislu i nepoštovanje pravoslavne, odnosno cijele kršćanske crkvene tradicije. Uzrečica glasi: bolje da selo propadne, nego tradicija.

 Zbog takvog izraza nepoštovanja, Papa je mogao i odbiti voditi razgovor s njim ili barem odbiti razgovor o crkvenim stvarima.

 Papa Franjo ipak diplomatski nije odbio sastanak, ali da bi bio moguć dijalog između Katoličke crkve i SPC (ali nikako o djelovanju SPC na području Republike Hrvatske u kojoj SPC nezakonito djeluje), mora se Patrijarh Irinej osobno ispričati Papi zbog neprimjerenog ponašanja njegovog izaslanika Nikolića.

 Papa namjerava stvoriti mješovito povjerenstvo sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja ga ne poštuje kao ni Katoličku crkvu, čiji je poglavar, ni pravoslavne crkvene kanone, po kojima bi sama morala djelovati, ni crkvenu tradiciju, ni pozitivno pravo Republike Hrvatske?

 Papu Franju bi hrvatski episkopat bio dužan uputiti u kanonski i svjetovno nezakonito djelovanja SPC na teritoriju Republike Hrvatske, kao temeljne razloge protiv stvaranja takovog povjerenstva. Stvari prvo treba dovesti u kanonski i zakonski red.