Vladimir Šeks je u svojstvu bivšeg državnog i stranačkog dužnosnika HDZ-a uz pomoć trećih osoba otuđio tijekom 2017. godine iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu veliku količinu klasificiranih dokumenata označenih kao državna tajna iz fonda pod nazivom Ured predsjednika Franje Tuđmana, koji nisu nikada prošli zakonom propisan postupak deklasifikacije koju provodi Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost.

NA SLICI: ŠEKS JE GODINAMA RADIO KAO DOUŠNIK UDBE I 70-IH PROKAZIVAO KLJUČNE HRVATSKE NACIONALISTE

Šeks, kojeg su visoki dužnosnici jugoslavenske tajne službe, UDBE, označili kao njihovog suradnika najvišeg ranga, ubačenog među takozvane hrvatske nacionaliste, domogao se tajnih podataka radi stvaranja lažnog kulta svoje osobnosti i da bi grubo naštetio nacionalnim i državnim interesima Republike Hrvatske, hrvatskog naroda i osobnostima pojedinih javnih osoba.

Posrijedi je ne samo kazneno djelo odavanja državne i službene tajne putem odavanja tajnih podataka već i veleizdaja Republike Hrvatske.

Oznaka tajnosti može se skinuti sa nekog dokumenta samo ako postoje određeni uvjeti za to - javni interes ili međunarodne obaveze - i to donošenjem pisane, obrazložene odluke o skidanju tajnosti od Ureda Vijeć za nacionalnu sigurnost.

NA SLICI: "ŠEKS JE BIO ZNAČAJAN IZVOR UDBE, VRLO SVESTRAN I SA ŠIROKIM MOGUĆNOSTIMA. OSIJEK NIJE IMAO BOLJEG" - JOSIP PERKOVIĆ, NAČELNIK UDBE ZA SR HRVATSKU

Šeks je uz pomoć Večernjeg lista, premda se radi o arhivskom materijalu koji on sam nije napisao niti izradio već ga je otuđio i sporadično popratio svojim primjedbama, pod svojim imenom objavio u u lipnju i listopadu 2017. g. dvije opsežne knjige naslovljene «Državni udar» i podnaslovom «Kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BIH» I/II na ukupno 988 stranica, među kojima se nalaze klasificirani dokumenti transkribiranih sjednica Predsjedničkog vijeća Republike Hrvatske, Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, Predsjedništva HDZ-a, dokumenata Službe za zaštitu ustavnog poretka, razgovori predsjednika Republike Hrvatske u četiri oka sa visokim stranačkim i državnim dužnosnicima za koje isti nisu bili uopće upoznati da su snimani po nalogu predsjednika RH Tuđmana itd.

Iz predgovora Žarka Ivkovića, urednika knjiga, proizlazi da su Šeks i Večernji list bili dobro upoznati da su u trenutku objavljivanja ti dokumenti i dalje bili pohranjeni u Državnom arhivu, i da su klasificirani kao državna tajna i do njih se može jedino uz dopuštenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, kojeg nisu nikada zatražili niti dobili.

Samo zahvaljujući neslobodi i cenzuri i Hrvatskoj moguće da se ovakve stvari odvijaju potpuno sakrivene od hrvatskog naroda i javnosti kojih se to izravno tiče, kao što građani pojma nemaju da im u neposrednom susjedstvu žive glavni kumovi srpske, kosovske i crnogorske mafije dok ih s njima umreženi Bandić šeretski uvjerava da je Zagreb najsigurniji grad na svijetu.

Dokle je hrvatska politička mafija dovela ovu zemlju više ne mogu sakriti niti sve njihove cenzure, zabrane i harači.

Bliži se dakle vrijeme kada će svako (ne)-djelo doći na vidjelo.