HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
29. prosinac 2019. CRNOGORSKA I HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA IMAJU NEOTUĐIVO PRAVO POSTOJATI I DJELOVATI Dok proslavljamo rođenje Isusa Krista Bogočovjeka kao najveći događaj u svjetskoj povijesti, našoj pravoslavnoj braći u Kristu osporavaju se njihova temeljna vjerska i ljudska prava na obnovu i rad njihovih eliminiranih i silom zabranjenih crkava: Hrvatske pravoslavne crkve, odnosno, Crnogorske pravoslavne crkve u neposrednom susjedstvu. NA SLICI: PATRIJARH MAKSIMOV GERMOGEN POGLAVAR HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE BEZ OZNAČENOG GROBA POGUBLJEN 1945. U ZAGREBU OD RATNOG ZLOČINCA VLADE RANOGAJCA PO KOJEM SE ZOVE ULICA NA ZGB JARUNU To što su glasovi samih pravoslavnih kršćana u Hrvatskoj do danas ušutkani službenom državnom politikom HDZ-SDP-a koja Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje status državne crkve u Republici Hrvatskoj, što je crkveno i kanonski nedopustivi nonsens i predstavlja vrlo veliki politički promašaj i prijetnju za sam opstanak hrvatske države, to što hrvatski pravoslavci do danas nemaju svojeg pravog, istinskog i neupitnog vjerskog predstavnika i pastira, (pojedinci koji se drsko predstavljaju kao suvremeni poglavari HPC-a, samozvanci su bez pravoslavnih vjernika, parohije ili eparhije i nemaju nikakvo apostolsko nasljeđe, odnosno kanonsku valjanost), nije nikakav razlog da se ovo pitanje stalno ne predstavlja kao važno za današnju Hrvatske. Hrvatska stranka prava, obnovljena i organizirana prije točno 30 godina od Dobroslava Parage i njegovih najbližih suradnika, djelovala je od 25. veljače 1990. do 28. rujna 1993. godine kada je uništena zločinačkom Tuđmanovom represijom, jedina je politička stranka koja je u svojem političkom programu i članku 17. temeljnih načela baštinila zalaganje za uspostavu autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve. Umjesto uspostave HPC-a, Stranka prava je uništena i de facto zabranjena, a jedan od važnih razloga je bila upravo obrana načela jednakosti i ravnopravnosti konfesija uključujući katoličku, pravoslavnu, islamsku, protestantsku, hebrejsku. U susjednoj Crnoj Gori na djelu je provala velikosrpskog gnjeva i mržnje na samobitnost crnogorske nacije i države koja ima neotuđivo pravo na obnovu djelovanja i postojanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. NA SLICI: ARHIEPISKOP MIHAJLO VLADIKA CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE OPIRE SE SA VJERNIČKIM NARODOM VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Dok službeni Zagreb podupire velikosrpsku ekspanziju omogućavanjem Srpskoj pravoslavnoj crkvi da djeluje kao državna crkva umjesto kao pravoslavna općina u dijaspori, istodobno o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve farizejski šuti ili omogućuje glasnogovornicima SPC-a da siju svoje krivotvorine, dok mu velikosrpske floskule i klevete o fašistoidnosti i navodnom ustaštvu Hrvatske pravoslavne crkve služe kao lažno pokriće što ne pomaže hrvatskim pravoslavcima u obnovi HPC, zabranjene i uništene 1945.g. od jugokomunističkog režima. NA SLICI: UOČI 100 GODIŠNJICE SMRTI U EGZILU HRVATSKOG VOJSKOVOĐE SVETOZARA BOROJEVIĆA VON BOJNE ZATRAŽEN PRIJENOS NJEGOVIH I SUPRUGE MU POSMRTNIH OSTATAKA IZ BEČA U ZAGREB Hrvatska stranka prava 1861. i Udruga bojovnika HOS-a zatražile su od Hrvatskog Sabora da pokrene postupak za prijenos posmrtnih ostataka iz Beča feldmaršala Svetozara Borojevića i njegove supruge, jednog od najslavnijih hrvatskih vojskovođa u tisućljetnoj hrvatskoj vojnoj i ratnoj povijesti, osobito jer je zahvaljujući njegovim nadljudskim vojnim i ratnim naporima obranjena granica na Soči i hrvatska obala i današnja Slovenija od talijanskih imperijalističkih osvajanja. Kakva je to čudovišna Republika Hrvatska, po tobožnjoj milosti Bruxellesa i NATO-a, njihova članica, a zabranjuje rad i djelovanje HPC-a, kojoj je po rođenju i vjeri pripadao i jedan od najistaknutijih vojskovođa I. svjetskog rata feldmaršal Svetozar Borojević von Bojna, Lav sa Soče i Hrvat grčko istočnog obreda od glave do pete.
|