U stvari, premda djelomična, zabrana bleiburške komemoracije usuglašena od mjesne crkvene vlasti i države u Austriji, koja ima sasvim druge razloge i motive, na neki način dobro je došla da se naivni i zaslijepljeni u hrvatskim redovima upozore koga oni to zapravo slušaju i slijede, tko to njima zapovijeda, manipulira i upravlja, koga oni to zapravo izabiru kada cementiraju vladavinu HDZ-a i SDP-a, tih trojanskih stranaka, kojima ne treba vjerovati niti kada «darove» nose.

Ne izaziva najveću zabrinutost da je internacionalno političko podzemlje preko svojih austrijskih pomagača praktično ishodilo zabranu komemoracije žrtvama na bleiburškom polju kod Loibacha, već puno više zabrinjava da organizaciju sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnog puta uz pomoć tog istog podzemlja drže pod svojim nadzorom i upravljanjem nasljednici počinitelja tih masovnih zločina s hrvatske strane koji su 1990. godine utemeljili HDZ, da bi do danas zadržali pod svojom vlašću Republiku Hrvatsku, kao što je ranije bila pod vlašću njihove matične zločinačke Partije u Jugoslaviji.

NA SLICI: PAD AUSTRIJSKE MARIONETSKE VLADE U REŽIJI PRAVIH VLADARA AUSTRIJE

Što to govori o zrelosti i povijesnoj odgovornosti hrvatskog naroda ne treba trošiti riječi, ali da Hrvatska u političkom, gospodarskom i ponajprije duhovnom pogledu nestaje nisu zaslužni jedino beskrajna glupost i povijesna naivnost velikog dijela hrvatskog naroda već i visoka vjerska hijerarhija u Hrvatskoj koja je zatajila brojne suradnike zločinačkog režima unutar HDZ-a kao i u vlastitim redovima, pa se zato žestoko protivila lustraciji i obnovi sudskog procesa kardinalu Stepincu i zdušno poduprla ostanak na vlasti nasljednika zločinačke Komunističke partije iz redova Saveza komuniste u Republici Hrvatskoj 1990. godine sve do danas.

Na Bleiburgu nakon 1990. godine, gotovo punih trideset godina komemoraciju organiziraju i predvode zloglasne strukture Udbe i KOS-a regrutirane iz HDZ-a i njegovih satelita iz Hrvatske i inozemstva pa nije ništa čudno da danas Počasni bleiburški vod predstavljaju i zastupaju osobe pravomoćno osuđene na doživotnu kaznu zatvora za politički motivirano ubojstvo u Njemačkoj, dok u najužem vodstvu te udruge otete od njezinih istinskih predstavnika i osnivača sjede mračne figure poput Vladimira Šeksa kojeg je Josip Perković načelnik republičke Službe državne sigurnosti u Jugoslaviji, dokazano prozvao 2018. godine kao najboljeg udbinog operativca za Slavoniju nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971., koji je desetljećima prokazivao Udbi vodeće hrvatske disidente, političke emigrante pa i samog Tuđmana.

U svemu tome posebno je besmisleno i proturječno da ista struktura vlatodržaca koja navodno žali za golemim žrtvama hrvatskog naroda na Bleiburgu i Križnom putu, u Zagrebu i širom Hrvatske podiže spomenike Tuđmanu koji je bio jedan od počinitelja tih i drugih ratnih zločina prema vjerodostojnim iskazima i dokumentima i koji se najoštrije suprotstavio iskapanju pobijenih žrtava Križnog puta (Jazovke, Macelja i Teznog) i tu naredbu provodio posredstvom Vice Vukojevića, koji desetljećima licemjerno sjedi u prvom redu za vrijeme mise u spomen bleiburškim žrtvama. I ne samo to, već ti isti slave sva ova desetljeća tzv. Dan pobjede i lažno oslobođenje grada Zagreba 1945., kada je izvršeno masovno krvoproliće nad vlastitim narodom.

Jednako je nepodnošljivo promatrati skupinu samozvanih hrvatskih suverenista i tobožnjih turbokatolika koje na Bleiburgu predstavlja kompromitirana Ruža Tomašić, dok istovremeno prikriva nalogodavca atentata na načelnika ratnog stožera HOS-a Antu Paradžika.

Dosta je već bilo vladavine udboustaša i njihovih HDZ-ovskih derneka pod maskom sjećanja na žrtve takozvanih antifašista a zapravo njihovih političkih i idejnih tutora.

Zaslijepljenom i ravnodušnom narodu danas gotovo da nema tko pomoći, jer usprkos EU i NATO, nema nikakvih prirodnih saveznika i povijesnih prijatelja niti u susjedstvu niti u svijetu, osim muslimana i Bošnjaka u BIH sa kojima tek treba izgraditi međusobno povjerenje nakon sulude i vratolomne Tuđmanove politike. Malo je vremena za to preostalo a pravih ljudi još i manje.