NA SLICI: ZORAN MILANOVIĆ DO DANAS NEMA POJMA DA JE VOJNI SUD PRIJE 27 GODINA PRESUDIO DA JE HOS DJELOVAO ISKLJUČIVO SA CILJEM OBRANE DRŽAVE KOJOJ JE PREDSJEDNIK OD NASTUPJELE AGRESIJE A NE ZA RESTAURACIJU DRŽAVE IZ 1941.

Nerazumnu i neprihvatljivu uvredu i omalovažavanje dragovoljaca i postrojbi Hrvatskih obrambenih snaga učinio je svojim izjavama Zoran Milanović, odnedavno predsjednik Republike kada se osvrnuo na HOS-ovu spomen ploču na kojoj je uklesan slogan "Za dom spremni", koja je iz Jasenovca premještena nedaleko u Novsku, poručivši “kako to treba maknuti i negdje baciti, jer to nema veze s Domovinskim ratom, zatim, da je predsjednik Tuđman samo vrebao trenutak kada da regularnoj vojsci pripoji i paravojne formacije što da mu je uspjelo 1991., kao i da onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod 'Za dom spremni' borio samo za Hrvatsku mora znati da se nije borio samo za Hrvatsku, nego i za restauraciju države iz 1941."

Nominalno pravnik ali bez ikakve sudske ili odvjetničke prakse što ga nimalo ne ispričava, on kao predsjednik države bezuvjetno mora poštivati jedan od temeljnih postulata pravne države a to je legalnost odluka njezinih najviših sudbenih tijela.

U protivnom, po sili Ustava i zakona parlamentarna većina već bi sada bila dužna pokrenuti postupak izglasavanja nepovjerenja i opoziva predsjednika Zorana Milanovića.

U obrazloženju pravomoćne presude Vojnog suda u Zagrebu K-500/93 od 04. studenog 1993., potvrđene rješenjem Vrhovnog suda RH, temeljem koje je prvooptuženi Dobroslav Paraga kao utemeljitelj, glavni zapovjednik i jedan od organizatora HOS-a oslobođen svih neistinitih i neosnovanih optužbi za stvaranje paravojnih postrojbi HOS-a radi rušenja ustavnog poretka RH, Vojni sud u Zagrebu je utvrdio “…da su se svi dragovoljci HOS-a okupili oko Hrvatske stranke prava kojoj je prvooptuženik bio predsjednik, isključivo sa ciljem obrane Republike Hrvatske i djelovali su u suradnji sa institucijama sistema, kao i da je cilj njihovog nastanka i postojanja bio upravo obrana Republike Hrvatske od nastupjele agresije…”

Postrojbe HOS-a, dakle prema pravomoćnoj sudskoj presudi najviše sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj, nisu bile nikakve paravojne jedinice već jedno dulje vrijeme jedine naroužane dragovoljačke jedinice na prvoj liniji hrvatske obrane, a paravojne su bile uostalom kao i čitava ondašnja Republika Hrvatska u odnosu na Jugoslaviju, jer do međunarodnog priznanja RH 19. prosinca 1991. od Islanda, odnosno 15. siječnja 1992. od EZ-a i ZNG kao rezervni sastav MUP-a i HOS i HV su bili paravojni u odnosu na SFRJ.

Vojnički pozdrav “Za dom spremni” sastavni je dio hrvatske ratne i vojne povijesti i to se nikakvom samovoljom niti pravnim smicalicama ne može i neće moći izbrisati iz kolektivne nacionalne i braniteljske memorije hrvatskog naroda.

Sama ploča posvećena dragovoljcima HOS-a nažalost jest sporna i kao takvu je treba zamijeniti jer sadrži faktografski netočne podatke i imena poginulih dragovoljaca HOS-a, a osim toga ploča je diletantski postavljena u Jasenovcu bez suglasnosti glavnih zapovjednika i organizatora HOS-a koji nikada nisu dali pristanak da se ploča takvog sadržaja tamo postavi.

Iznenadno postavljanje te spomen ploče 2016. godine prije svega je posljedica međufrakcijskog obračuna u vrhuški HDZ-a nakon instaliranja Plenkovića za predsjednika HDZ-a i premijera, nego li odraz poštovanja HDZ-ove vlasti prema ubijenim i nestalim dragovoljcima HOS-a, koji su branili domovinu i izginuli na novljanskom ratištu, uključujući i sam Jasenovac.

Nečuveno, ali nekima od dragovoljaca i ranjenika HOS-a sa novljanskog i jasenovačkog ratišta do danas čak nije priznat ni status branitelja iz 1991. godine što daleko nadilazi granice ljudskog razuma, dok se HDZ drznuo ne samo desetljećima držati izvan zakona stvarne utemeljitelje i organizatore postrojbi HOS-a, već je stvorio niz lažnih udruga dragovoljaca HOS-a koje su pod financijskim i političkim patronatom HDZ-a koji je bio žešći u progonu HOS-a i obračunu sa strankom HSP-a koja je pod vodstvom Parage stvorila HOS, negoli prema najvećem agresoru na Republiku Hrvatsku, što će jednog dana skupo platiti.

Radi povijesne istine i kao poruka samozvanim antifašistima Republike Hrvatske, jugonostalgičarima i inim komunističkim i prosrpskim skribomanima i lažovima koji se okupljaju svake godine na trošak hrvatskog naroda radi održavanja velikosrpskog mita o Jasenovcu:

Upravo su vrhovno zapovjedništvo HOS-a i ondašnjeg Paraginog HSP-a sačuvali od rušenja spomen područje Jasenovca premda su ga mogli poravnati sa crnom zemljom kao simbolom i mitom stvorenim

NA SLICI: DA HOS NIJE OBRANIO OD RUŠENJA SPOMEN PODRUČJE JASENOVAC 1991. GODINE LAŽNI ANTIFAŠISTI SE NE BI IMALI DANAS GDJE OKUPLJATI

 od velikosrpskih laži protiv hrvatskog naroda u cjelini pa čak i protiv samog Josipa Broza Tita čiji je najbliži suradnik i narodni heroj Jugoslavije Ivan Krajačić Stevo kao predsjednik Sabora SR Hrvatske najvišim predstavnicima srpskih boraca NOB-a 1967.g. u lice rekao da lažu i ustostručuju broj ubijenih u Jasenovcu.

Nisu ga srušili jer su znali da tamo ima stvarno veći broj stradalih, ubijenih i poginulih ljudi različitih svjetonazora i porijekla i za vrijeme NDH i nakon završetka Drugog svjetskog rata, za vrijeme komunističke Jugoslavije.

Dakle, HOS je obranio ne samo prvu crtu novljanskog ratišta već i obranio od uništenja spomen područje Jasenovac kao i kameni cvijet srbijanskog arhitekta Bogdana Bogdanovića pa je najmanje što zaslužuje imati spomen ploču u Jasenovcu, barem u blizini logora čije su postojanje zaštitili od uništenja i osvetničkih akcija.

Vlada bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, znajući uz ostalo i za tu činjenicu, legalizirala je 2000. godine Udrugu bojovnika HOS-a sa njezinim geslom “Za dom spremni”, što je HDZ pod Tuđmanom uporno do danas otklanjao, a taj isti Račan predložio je sadašnjeg predsjednika Milanovića za svojeg nasljednika na mjestu predsjednika SDP-a, sigurno ne zato da mu potkopava i obezvređuje njegovu ostavštinu.

Zoran Milanović izigrao je svojim protuustavnim napadom na HOS u Jasenovcu ne samo volju i odluku vlade svojeg pokrovitelja Ivice Račana koji je legalizirao Udrugu bojovnika HOS-a sa geslom “Za dom spremni”, ne samo hrvatske branitelje i dragovoljce kojima je dozlogrdilo podupirati nedoraslu i podkapacitiranu bivšu predsjednicu, nego je obmanuo i prevario najširu hrvatsku javnost i svoje vlastite birače jer je u predizbornoj kampanji 2019.-2020. neistinito tvrdio da nikada nije bio član SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, a ne samo da je bio član te zločinačke organizacije, već je kao pripadnik vojne postrojbe tzv. Titove garde na Dedinju pisao preporuke i druge učlanjivao u Savez komunista, pa je i to jedan od razloga za pokretanje ustavne procedure njegovog opoziva radi protuustavnog djelovanja i lažiranja svojih osobnih podataka da bi se temeljem lažiranog životopisa domogao stolice na Pantovčaku, koju ne zaslužuje kao što je nije ničim zavrijedila niti njegova prethodnica koje se danas nekoliko mjeseci nakon njezinog odlaska gotovo nitko više i ne sjeća, jer je se nema radi čega i zašto sjetiti.

Nažalost, opoziv ili impeachment za Milanovića radi prouustavnog djelovanja nema u ovom kaosu od države tko pokrenuti redovnim putem kako je to propisano Ustavom i zakonom.