Slučajnom predsjedniku onog što je preostalo od Republike Hrvatske Milanoviću smeta vojnički pozdrav i uzvik HOS-a Za dom spremni, geslo s kojim je branjena i obranjena makar i ovakva slabašna i okljaštrena Hrvatska u avnojskim granicama koje su krčmili budzašto njegovi jugoudbaški prednici, ali priglupo zaboravlja da je njegova matična Partija kriminalni Savez komunista Jugoslavije - Savez komunista Hrvatske a sadašnja Socijaldemokratska partija Hrvatske počinila akt veleizdaje radi kojeg će kad tad ne samo kazneno odgovarati nego i snositi sve konzekvence uključujući i trajnu zabranu njezinog rada, djelovanja i postojanja u budućoj pravnoj državi hrvatskog naroda.

NA SLICI: VRIJEĐANJEM OSNIVAČA I DRAGOVOLJACA HOS-A MILANOVIĆ ZAUVIJEK POPLJUVAO VLASTITI OBRAZ

Dana 17. svibnja 1990. dakle prije točno trideset (30) godina zahvaljujući SKH odnosno Savezu komunista Hrvatske i u manjoj mjeri novonastalom, ustrašenom HDZ-u proisteklom odreda iz tog istog SKH, preko noći je razoružana Hrvatska što je bio uvod u kasniju velikosrpsku agresiju i okupaciju dijelova Hrvatske i Bosne i Heregovine sa nemjerljivo većim žrtrvama nego da se toga trena  17. svibnja 1990 onemogućio akt zapljene i otimačine 260 tisuća lakog i srednjeg streljačkog i topničkog naoružanja Teritorijalne obrane Hrvatske u skladišta okupatorske JNA. U nekim povijesnim izvorima pogrešno se navodi 23. svibanj 1990. godine.

Hrvatska stranke prava pod rukovodstvom Dobroslava Parage i Ante Paradžika 17. svibnja 1990. godine, uputila je hitan noćni poziv bivšim vlastodršcima na čelu s Ivicom Račanom i Ivom Latinom da zaustave silom uz pomoć svojih pristaša, članova i pristalica Stranke prava i ostalih hrvatskih patriota, razoružavanje Teritorijalne obrane SRH kao uvod u novi Bleiburg hrvatskog naroda, što se je kasnije djelomično i ostvarilo.

Iste noći, Ante Paradžik je po nalogu upućenom iz Los Angelesa (SAD)od predsjednika HSP-a Dobroslava Parage, obaviještenog o zastrašujućoj prijetnji od najviših američkih dužnosnika, , zahtijevao od Tuđmana i njegovih prestrašenih kukavelja i bezglavnika da nešto učine i pod hitno preuzmu vlast u Zagrebu, a ne da drhture od straha da će ih JNA uhititi u studentskoj baraci, gdje im je bilo sjedište u Zagrebu.

NA SLICI: TUĐMAN I RAČAN  POLITIČKE MARIONETE BEOGRADA OMOGUĆILI SRBIZIRANOJ MILOŠEVIĆEVOJ JNA DA RAZORUŽA TERITORIJALNU OBRANU RADI VELIKOSRPSKE OKUPACIJE I RAZARANJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

I SKJ-SKH-SDP kao i njihova desna frakcija HDZ na sve te pozive oglušili su se. Dogovor između Račanovih jugokomunista i Tuđmanovih kvazinacionalista bio je neupitan i oni su zajednički prihvatili i pristali na razoružanje Teritorijalne obrane SRH a da okom nisu trepnuli, jer su obje frakcije iste momčadi bile u najužoj sprezi s tom istom JNA kao glavnim garantom provedbe njihovog strateškog cilja a taj je bio preuređenje Jugoslavije na konfederalnim osnovama, kako bi se sačuvala Jugoslavija. 

Međutim, hrvatski narod usprkos svemu, daljnjim događanjima, otporom hrvatskih branitelja i dragovoljaca HOS-a izmaknuo se kontroli domaće udbomafije i stvorio, kakvu takvu samostalnu državu, unatoč Račanove i Tuđmanove izdaje i razoružanju hrvatske teritorijalne obrane, čije je oružje dobrim dijelom dostavljeno velikosrpskim pobunjenicima u Knin, Kordun, Liku i Banovinu.

Ivica Račan i Partija su u siječnju 1990. napustili Beograd, kada je slovenska partijska delegacija na čelu s predsjednikom Kučanom odlučila napustiti Partiju, Beograd i Jugoslaviju. No, Račan se za razliku od Slovenaca, nakon napuštanja Beograda opet vratio pod njegovu vlast i okrilje, time što je kao zapovjednik Teritorijalne obrane izdajnički i kukavički pristao i prihvatio razoružanje teritorijalne obrane Hrvatske, nasuprot Slovencima koji su oružje slovenske Teritorijalne obrane odlučno odbili predati JNA, te su ga sačuvali, jer za razliku od Račana i Tuđmana, odavno više nisu vjerovali u avnojsku Jugoslaviju i njezinu armiju kao tobožnju vojnu velesilu.

Da su Slovenci kojim čudom učinili akt veleizdaje kakav su zajednički počinili Račan i Tuđman pristajući, prvi na razoružanje Teritorijalne obrane a drugi dopuštajući da JNA to oružje slijedeće godine u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku odvuče srpskom okupatoru u tzv. Krajinu odnosno okupirane djelove RH, BiH i Srbiju, pitanje bi li se Jugoslavija uopće raspala 1991. godine ili bi Hrvatska ostala sa granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag, odnosno, sa onim što se moglo vidjeti sa vrha zagrebačke katedrale, koji danas više ne postoji zahvaljujući zamračenoj duhovnosti kaptolskih farizeja.

Račan, svjestan donekle kakvu su neusporedivu veleizdaju počinili on i njegova Partija u sprezi sa HDZ-om, omogućujući ne samo agresiju na razoružanu Hrvatsku već i neusporedivo veća razaranja i ljudske i materijalne žrtve, barem je na simboličan način odao priznanje dragovoljcima HOS-a kada je nedugo po povratku na vlast, prihvatio i legalizirao Udrugu bojovnika HOS-a sa geslom Za dom spremni 2001. godine, koju su Tuđman i Šušak dok su bili živi odbili priznati, a sebi su stvorili tobožnje udruge HOS-a bez uključenja utemeljitelja HOS-a, bez priznanja zastave i grba sa pozdravom Za dom spremni i oduzeli im njihov identitet za kupovinu njihovog obraza.

Ne za sud vremena već za redovni kazneni sud, na raspolaganju je kapitalna dokumentacija o počinjenoj izdaji i veleizdaji razoružanja Hrvatske 1990. godine iz koje proizlazi ne samo noćna izdaja koja se dogodila 17. svibnja 1990. godine, već i dokazi da su iz pojedinih gradova i općina još u kasno ljeto 1990., u vrijeme tzv. Balvan četničke pobune, visoki dužnosnici SKH-SDP slali u vojna skladišta JNA u Knin, Martiću i Mladiću, oružje Teritorijalne obrane Republike Hrvatske, i to ogromne količine oružja, da bi se danas sa svojim cinkerima i trabantima na čelu države usudili pljuvati po osnivačima HOS-a, njihovim oznakama i geslu Za dom spremni i bacati ploče sa imenima poginulih hosovaca na smetlište, unatoč zaslugama da međunarodno priznata RH uopće postoji.