|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http: www.hrvatsko-pravo.hr
09. listopad 2021.
PRAVAŠ ANTE PARADŽIK I LIBERAL VLADO GOTOVAC
POVODOM 30 GODINA UBOJSTVA PARADŽIKA PO NALOGU TUĐMANA I GOVORA GOTOVCA PRED KOMANDOM JNA GRADA ZAGREBA 1991. GODINE
NA SLICI: ŽIVOT ZA PRAVAŠKE IDEALE NEZAVISNE I DEMOKRATSKE DRŽAVE HRVATSKE
Obljetnica koja je trajno obilježila Franju Tuđmana kao nalogodavca zločina i njegovu Partiju HDZ kao zločinačku organizaciju bez minimuma svijetle prošlosti niti bolje budućnosti koja u sebi nosi teret zla i prokletstva za svakoga tko je sudjelovao i sudjeluje u prikrivanju i prešućivanju istine o tom i drugim zlodjelima sa Markovog trga i zagrebačkog Kaptola, ne bi li održali pogibeljnu mitomaniju lažnog kulta tzv. Prvog hrvatskog predsjednika, zapravo ubojice Paradžika, Kraljevića, Barešića i cijelog niza hrvatskih branitelja.
O zločinima koje je ovaj partizanski major i kasniji kadrovik KOS-a JNA u Beogradu počinio za vrijeme Drugog svjetskog rata Hrvatsko pravo će uskoro objaviti ubitačnu povijesnu dokumentaciju i dokaze.
Trideset godina nakon zločina u srcu Zagreba za vrijeme najžešćih napada
velikosrpske i jugoarmijske bagre na Vukovar i Zagreb, na spomendan
njegovog hladnokrvnog ubojstva iz policijske zasjede u zagrebačkim
Sesvetama, Paradžikov grob je pust i prazan što govori da ovaj hrvatski
naraštaj nema ni trunke poštovanja prema žrtvi koju je vlastitim
životom podnio ovaj hrvatski ratni zapovjednik legendarnog HOS-a i
političar ali jednako tome, da nema samopoštovanja ni prema sebi, pa se
mogu prizvati Matoševi stihovi upućeni poginulom Eugena Kvaterniku –„ Tu
leži div naš stid i sram, što bješe kriv jer bješe sam.“
NA SLICI: 11.10.1871.-11.10.2021. STO I PEDESETAGODIŠNJICA USTANKA I POGIBIJE UTEMELJITELJA STRANKE PRAVA DR EUGENA KVATERNIKA
Zbog suprotstavljanja Titovoj tiraniji, jugo-komunističkoj diktaturi i boljševičkom sustavu robijao je preko tri godine u jugoslavenskom zatvoru, osuđen na montiranom političkom procesu, upriličenom po komunističkom hrvatskom kvislinškom režimu postavljenom od Beograda, u Zagrebu.
Političko ubojstvo Ante Paradžika naređeno je od Tuđmana 1991. godine, dvadeset godina nakon sloma hrvatskog proljeća iz tri razloga:
Pogromom Hrvatske stranke prave nakon njezine obnove 1990. do zabrane i pljačke 28.rujna 1993. dvije godine nakon političkog ubojstva Paradžika naređenog od Franje Tuđmana i njegovih zlikovaca, HDZ je dugoročno uništio Republiku Hrvatsku jer je svojim udbaško-kosovskim instrumentarijem onemogućio da se u Hrvatskoj razvije i dizajnira jedna povijesna i nužna desna politička opcija, dok istodobno ta ista udbaška HDZ-klika financirala je sve do danas velikosrpske projekte u BIH i pod izgovorom postojanja tzv. srpske nacionalne manjine u RH, urbano četništvo Pupovca i SPC-a u Hrvatskoj.
HDZ je ubojstvom Ante Paradžika, generala Blaža Kraljevića, Mire Barešića i cijelog niza dužnosnika i članova Stranke prava ustvari počinio akt državne veleizdaje najvišeg stupnja, pa se mora smatrati i veleizdajničkom strankom čiji će lideri i osnivači za to polagati račune pred sudom povijesti i pravosuđem ali zasigurno pred Božjim sudom uza sva druga krvoprolića i grabež koje su učinili ili su ih onemogućili procesuirati.
O zlu zvanom Milanović, kojeg sumanuti dio ovog bezglavog naraštaja sada veliča kao lidera desnice, koji je zahtijevao u svibnju 2020. godine u Jasenovcu spomen ploču poginulim hosovcima baciti u smeće, još nije izrečena posljednja riječ. Dok sumanuto pljuje po hosovcima istodobno sam sebi uskače u želudac kada govori da je Hrvatsku branilo i obranilo malo dobrih ljudi, jer bi HOS i tih malo ljudi povezao svaki pučkoškolac ali predsjednik Hrvatske očigledno ima veliki deficit prirodne pameti.
Nekako u isto vrijeme sa obljetnicom Paradžikovog ubojstva svake godine obilježava se i obljetnica rođenja hrvatskog pjesnika i po svojem cjelokupnom habitusu stranačkog neoliberala Vlade Gotovca koja je u pravilu obilježeno raznim manifestacijama i pompom koja kada se usporedi sa značenjem i žrtvom Ante Paradžika govori da za hrvatsku suvremenu javnost i društvo Paradžik nije niti postojao.
Premda je Paradžik bio jedan od utemeljitelja HOS-a tada jedinih dragovoljačkih postrojbi jedne opozicijske stranke koje su branile Hrvatsku od agresora na najtežim ratištima od Dubrovnika do Vukovara i dalje, premda je bio narodni tribun i studentski vođa iz tzv. Hrvatskog proljeća i dugogodišnji politički zatvorenik o njemu nije izdana niti jedna knjiga, niti održan bilo kakav okrugli stol, o njemu nema izlaganja na katedrama politologije i povijesti /o uratku izvjesnog bivšeg člana HSP 1861, koji je u režiji Ive Goldsteina zamalo dobio seminar za ocrnjivanje HSP i HOS na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je u zadnji čas spriječen, još će biti osvrta/, po njemu se ne nazivaju ulice, trgovi ili škole, makar je njegov doprinos ostvarenju hrvatske samostalnosti 1990.-1991. godine bio neusporedivo bitniji i važniji u odnosu na liberalnu ideologiju i stranačko djelovanje pokrenuto od Slavka Goldsteina, domaćih unitarista, masonerije i istaknutih članova Saveza komunista a u kojem je aktivnu i vodeću ulogu smokvinog lista uz Dražena Budišu imao i Vlado Gotovac, jer se nisu htjeli politički povezati sa barem sebi bliskim ljudima iz 1971. nego sa dojučerašnjim titoistima i nositeljima ideologije tzv. Demokratske Jugoslavije, doslovce svojim tamničarima, dok su pravašku ideologiju i program od samog početka ti isti kvazi liberali diskvalificirali kao nazadnjačku i neoustašku poziciju.
Treba imati na umu da Gotovčev- Goldsteinov i Budišin HSLS nisu uopće zagovarali izlazak Hrvatske iz Jugoslavije već preuređenje te iste tamnice narode na novim liberalnim osnovama, pa im je stari jugopartizanski major i novopečeni hdz-ovac iz toga vremena Đodan s pravom poručio da su oni hrvatski, socijalni i liberalni koliko to može biti drveno željezo, dakle, neostvarivi i nemogući.
Vlado Gotovac, sin starojugoslavenskog žandara na zlu glasu u imotskoj i vrgoračkoj krajini po zatvaranju tamošnjih zemljoradnika, brakolomac od rane mladosti, gotovo cijeli život proveo u civilnom braku sa osobom koja je bila majorica zloglasnog KOS-a, siguran u njezine veze i zaštitu dok Tito nije u Karađorđevu svojim zaslijepljenim partijskim drugovima i pristašama iz SR Hrvatske rekao dosta i pozatvarao ih na ogromno zgražanje i čuđenje Savke, Gotovca, Tuđmana, Veselice, Pavletića i sijaset drugih jugoslavenskih konvertita, koji premda su se zalagali za reformu jugoslavenske federacije i ustavne amandmane, niti jednog trenutka nisu dovodili u pitanje jednopartijski sustav, vodeću ulogu Saveza komunista u političkom poretku niti se zalagali za izlazak Hrvatske iz Jugoslavije, što su kasnije neistinito pokušavali pa i danas pokušavaju predstaviti kao borbu za neovisnu, demokratsku i samostalnu Hrvatsku obmanjujući same sebe i današnje naraštaje zaslugama kojih nisu imali niti imaju.
Nesporno je da je Vlado Gotovac u zrelijim godinama postao istaknuti hrvatski disident koji je šest godina proveo u Staroj Gradiški i Lepoglavi no samim tim što je sudjelovao u osnivanju liberalne stranke, tog kukavičjeg jaja imperijalnog globalizma, vidi se ili Gotovčevo neznanje, ili naivnost, a možda , pod uvjetom da je bio inteligentan, zloća.
Za Paradžika je nasuprot toj privilegiranoj jugo kasti kojoj je znatan dio karijere pripadao i Vlado Gotovac, općepoznato da je potekao iz obitelji kojem je otac stradao na Križnom putu i koji se sam vrlo teško probijao kroz život uvijek zagovarajući samostalnu i neovisnu Hrvatsku bilo kao pojedinac bilo kao predsjednik Saveza studenata Hrvatske 1971. a od 1990 sasvim glasno i nedvosmisleno kao lider obnovljene Hrvatske stranke prava i prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a.
Zanimljivo, svako malo se na malim ekranima i u eter emitira govor Vlade Gotovca pred zagrebačkim sjedištem tzv komande JNA iz rujna 1991., koji je pošteno govoreći bio grlat i znao je glasno i puno izgovoriti, ali da ništa ozbiljno ne kaže.
Istovremeno, Paradžikov i Paragin HOS je te iste vojarne blokirao gotovo golorukim i nedovoljno naoružanim dragovoljcima HOS-a da okupatorska JNA ne može ratno djelovati po Zagrebu niti klati i ubijati, međutim, za budale ispada da je važniji govor jednog liberala, agnostika i osrednjeg književnika čije pjesme gotovo nitko uopće ne razumije a niti jedna mu nije općepoznata u vlastitom hrvatskom narodu, nego li oni koji su svojim znanjem, hrabrošću, i upornošću prije napada JNA utemeljili antivelikosrpsku koaliciju od Zagreba, Tirane do Sofije kao i dragovoljačke postrojbe HOS-a sastavljene od katolika, muslimana, pravoslavaca i inozemnih dragovoljaca, koje su pružili najefikasniji otpor velikosrpskom agresoru.
NA SLICI:TRAGIČNO PREMINULI MISLAV I IVAN SINOVI JEDINCI ANTE PARADŽIKA I MIRE BAREŠIĆA ŽRTVE ZLOČINA POČINJENIH NAD NJIHOVIM OČEVIMA
Ovaj hrvatski naraštaj svoje istinske junake i branitelje baca u jamu zaborava a providne verbalne demagoge uzdiže u nebesa nemajući pojma što je što na realnoj i povijesnoj ljestvici vrijednosti važnije i bitnije, pjesnici ili ratni lideri samonikli iz jada, muke i patnje vlastitog naroda.
O držanju Ante Paradžika i Vlade Gotovca za vrijeme dugogodišnjih kazni zatvora kojima su obojica bili podvrgnuti, kao i ulozi Gotovca u prokazivanju Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. godine, oni koje to zanima morati će posegnuti za autorskim djelima utemeljitelja HOS-a i jedinog legitimnog predsjednika obnovljene Stranke prava.
|
Ispunila
se 21. rujna ove godine tri duga desetljeća otkako je prolivena nedužna
krv Ante Paradžika, hrvatskog mučenika, studentskog lidera iz takozvanog
Hrvatskog proljeća i načelnika ratnog stožera HOS-a. 
Dok
je sin Ante Paradžika, Mislav, do svoje prerane tragične smrti bio
doživotno
nezaposlen pravnik, dva dana nakon što je izabran na čelo HSLS-a
1997.g., Gotovac je otišao Tuđmanu na koljena da moli da mu kćerku i
zeta zaposli u diplomaciji. Premda mu je kćerka muzikolog, u roku od
tjedan dana dobila je mjesto u veleposlanstvu RH u Maroku za dugo
godina. Toliko o moralnoj vertikali i oporbenom poštenju Vlade Gotovca.