|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http: www.hrvatsko-pravo.hr
25. studeni 2021.
TRIDESETA OBLJETNICA OBRANE VUKOVARA, TUĐMANOVE VELEIZDAJE I SLOMA SRBOKOMUNISTIČKE JUGOSLAVIJE
NA SLICI: PLJUSKA PLENKOVIĆEVOM REŽIMU - POSTROJAVANJE DRAGOVOLJAČKE BOJNE KOJA ZNA DA BEZ HOSA NEMA HRVATSKE DRŽAVE-PROSVJED PROTIV POOŠTRAVANJA COVID REŽIMA U HRVATSKOJ, TRG BANA JELAČIĆA 20. STUDENI 2021.
No nema već odavno nikakvog opravdanja sudjelovati svake godine u koloni sjećanja 18. studenog i svjesno ili nesvjesno podupirati laži i krivotvorine neslućenih razmjera o sudbini Vukovara za vrijeme obrane i nakon okupacije, jer Vukovar je bezuvjetno bio predan i izdan kukavičkim, suludim i nebuloznim odlukama Franje Tuđmana i njegovih udbo-kosovskih suradnika.
Dok se to ne shvati i ne odbaci laži plaćenih režimskih prodavača magle, sudionici vukovarskih kolona nalik su povijesnim i političkim mazohistima koji su osuđeni glavinjati u vječnom mraku obmana, samoobmana i skrivanja od istine.
Sve što je trebao poduzeti Tuđmanov režim u svezi obrane Vukovara i istočne Slavonije ne samo što nije napravio već je onemogućio i silom sprečavao sve druge da bilo što poduzmu a na prvom mjestu Hrvatsku stranku prava Dobroslava Parage i njezinu udarnu snagu za obranu od velikosrbijanske agresije, Hrvatske obrambene snage- HOS, koje su do zadnjeg čovjeka ustrajale na braniku istočne i zapadne Slavonije, Banovine, Korduna i Like, Primorja, sjeverne i južne Dalmacije kao i Bosne i Hercegovine.
Osim progona, političkih ubojstava i atentata na Antu Paradžika,
policijskih i vojnih zasjeda u kojima je oduzimano naoružanje HOS-a sa
prve crte ratišta, bezbrojnim privođenjima i uhićenjima dragovoljaca
HOS-a, zajedničkog priopćenja Gregurićeve vlade, Ministarstva unutarnjih
poslova i Ministarstva obrane da usred najžešćih napada na Vukovar treba
razoružati dragovoljačke postrojbe HOS-a a njihovog vrhovnog autoriteta
i osnivača ubiti ili uhititi, što je i učinjeno, jer je to Tuđman javno
obećao Miloševiću i De Michelisu u Haagu, pokretanja niza režiranih i
lažiranih kaznenih postupaka Državnog odvjetništva RH, oružanog napada
na Starčevićev dom kao sjedišta Stranke prava i Glavnog stožera HOS-a,
suludi i raspamećeni Tuđman u napadu partizanske bolesti krajem kolovoza
1991. godine naredio je da se vukovarska djeca – koja su tijekom ljeta
bila evakuirana u odmarališta na moru – masovno autobusima vrate u
Vukovar, “na početak školske godine”, kao da grad već nije pod
svakodnevnom topničkom paljbom već u njemu caruje mirnodopska idila.
Ta djeca su praktično iz autobusa pobjegla u podrumska skloništa iz kojih gotovo da više nisu ni izlazila, iako su po svakoj logici trebala ostati na moru, u sigurnosti od ratnog terora.
Na SLICI: PRISILNIM VRAĆANJEM ŠKOLSKE DJECE-SLIKE POGINULIH- MILOŠEVIĆEV JATAK U PRESELJENJU NARODA I ZAMJENI TERITORIJA ZABIO NOŽ U LEĐA OBRANI VUKOVARA I HRVATSKOM NARODU
Koliko ih je poginulo od granata i bombi tijekom opsade ili završilo u logorima, zbog Tuđmanove sumanute odluke o njihovom povratku? Zar to nije ratni zločin koji vapi za osudom krvavog ubojice umjesto podizanja spomenika istome koji će svi ubrzo završiti na smetlištima i rezalištima.
Tuđman je već 04. listopada 1991. na Međunarodnoj konferenciji u Haagu prihvatio sporazum da istočna Slavonija više nije u sastavu RH, a kad je rukovodstvo HSP-a to javno objavilo, Tuđman je krivotvorio dokument, tako da je iz originalnog teksta u prijevodu tu rečenicu izostavio.
U međuvremenu, hrvatska vojska i dragovoljci HOS-a iz Vinkovaca krajem listopada osvojili su selo Marince, gotovo predgrađe Vukovara (na cesti Vukovar-Vinkovci). Srpska strana bila je u obruču između hrvatske vojske sa zapadne strane i dragovoljaca HOS-a i vukovarskih branitelja koji su bili gotovo pred pobjedom i odlučnim srpskim porazom. Međutim, Miloševića i srpske koljače tada spašava sam Tuđman koji zabranjuje daljnji proboj prema Vukovaru i pristaje na primirje i ulazak tzv. humanitarnog konvoja za evakuaciju ranjenika iz bolnice. Umjesto proboja i oslobađanja Vukovara, Tuđmanovi katastrofalni potezi jednog nesposobnog i nedoraslog štapskog kaplara i kukavice, izglednu hrvatsku pobjedu u Vukovaru pretvorili su u potpuni poraz, jer su JNA i četnici dovukli za vrijeme primirja nove velike snage i okružile potpuno Vukovar nakon čega je uslijedio pad Vukovara i strahoviti pokolj, raseljavanje stanovništva i masovno zatvaranje u logore hrvatskih ratnih i civilnih zarobljenika.
Na sreću, padom Vukovara propala je i srbokomunistička Jugoslavija, jer su i najzadrtiji pristaše te versajske tvorevine kapitulirali pred masovnim otporom vukovarskih branitelja, razorenim Vukovarom i masovnim zločinima koji su uslijedili.
Beograd i Jugoslavija su agresijom na Vukovar potpisali sami sebi smrtnu presudu, koje ne bi bilo bez nadljudskog otpora malobrojnih branitelja presudno ojačanih dragovoljcima HOS-a, istodobno izdanih od hrvatske vrhuške predvođene nesposobnim i zaslijepljenim beogradskim kaplarom iz KOS-a, Franjom Tuđmanom.
NA SLICI: SINIŠA GLAVAŠEVIĆ NAKON PRIZNANJA DRAGOVOLJCIMA HOS-A RADIJE IZABRAO SMRT U OVČARI NEGOLI ŽIVOT POD TUĐMANOVOM VLAŠĆU
HDZ-u i SDP-u treba zauvijek zabraniti da dolaze u Vukovar i da na taj način prikrivaju svoju veleizdaju i krivicu za masovne zločine koji zadesili vukovarske branitelje i zarobljenike.
Uoči 30 obljetnice junačke obrane i opsade Vukovara Plenkovićev HDZ izvršio je još jedan sračunati veleizdajnički potez i Udrugu bojovnika HOS-a koju su utemeljili i registrirali kod Ministarstva pravosuđa 2001. godine najviši autoriteti, osnivači, organizatori i zapovjednici HOS-a, ukinuo i stavio je izvan zakona jer u svojem Statutu, grbu i zastavi koristi geslo „Za dom spremni“.
Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško u Vukovaru 18. studenog 2021.,
prvi je i jedini u hrvatskoj javnosti progovorio o tom čudovišnom
skandalu tandema Plenković i Milanović za vrijeme bogoslužja posvećenom
braniteljima i žrtvama Vukovara:
„…Bilo bi nam drago da se i neprijatelji odlučuju za dobro, ali – bez obzira kako odlučio netko drugi – trideset nas je godina hrvatske slobode, ostvarene na vukovarskim i drugim žrtvama, naučilo da smo mi u Hrvatskoj mnogo veća prijetnja samima sebi, odnosno svojoj sreći.“
„…Simbol se ne može određivati, stvoriti po nečijoj volji ili biti nametnut. On se rađa, on nastaje, uvijek povlačeći za sobom životnost. I znamo da je simbologeneza, to rađanje simbola, jedan od najsloženijih kulturalnih i društvenih procesa, kojemu treba posvetiti puno pozornosti, proučavati ga, o njemu raspravljati.
No, kada je rođen, simbol je jednostavan; prepoznaju ga mnogi, ljudi raznih dobi i podrijetla, zvanja i obrazovanja; zahvaća i sažima iskustva ne samo skupina nego cijelih naroda. Upravo zbog toga simboli lako postaju i susretišta prijateljstva i poprišta sukoba.“
„…U hrvatskome se društvu od vremena do vremena, s više ili manje očitim interesima, unese takozvani ‘problem simbola’, odnosno preispitivanje o tome koji su simboli prihvatljivi za suvremenu Hrvatsku. Stvara se dojam da u slobodnoj Hrvatskoj to pitanje nitko nije u stanju razmrsiti, odnosno da je mnogima stalo do toga da bude zamršeno.
Ako budete željeli čuti, Vukovar će vam reći…
Naime, ističe se da velika većina ljudi u hrvatskome društvu smatra nespornim polazištem Domovinski rat i vrjednote koje su omogućile život u slobodi. Znamo da svaki narod vuče određena opterećenja iz prošlosti i da opravdanost korištenja simbola treba proći provjeru smisla. Rat protiv Hrvatske, posebice u Vukovaru, zorno pokazuje tu provjeru.
Zbog toga nisu potrebna ni posebna vijeća ni povjerenstva, ni akademske rasprave ni duboke semiotičke i semantičke raščlambe.
Dovoljno je vidjeti koje su i kakvo znakovlje nosili ljudi koji su Vukovar razarali, a koje je znakovlje bilo na odorama ljudi koji su Vukovar branili, štitili živote drugih pronoseći svoje živote.
To je lako provjeriti ne tražeći stručnjake, jer su tu razliku – ako im se istinito predstavi – u stanju prepoznati ljudi diljem Hrvatske i izvan nje, počevši od djece bilo kojega školskog uzrasta. Čini se da je došlo vrijeme kada se, osobito mladima, mora odgovoriti na jednostavna pitanja, kao što su sljedeća dva:
Kako je moguće da bude prihvatljivo znakovlje pod kojim je mrcvaren Vukovar?
Koji su to totalitarizam zastupali i promicali ljudi koji su ovdje branili svoj dom?”
“I dovoljno je potražiti simbole koji su ostali na stratištu „Ovčare“ ili na minskim poljima, na kojima je ljudskost prožeta božanskom ljubavlju ostavljala dijelove tijela i živote, da bi ženama, starcima i djeci otvorila stazu do slobode”.
Dakle, nasuprot HDZ-ovim zločinačkim odlukama, progonima i zabranama Udruge bojovnika HOS-a i njihovog, sada već općehrvatskog gesla „Za dom spremni“, biskup Šaško rehabilitira to isto geslo na odorama hrvatskih branitelja i HOS-a kao najviši primjer obrane ljudskosti i kršćanskih načela.
Da nismo bili "Za dom spremni" danas ne bi bilo ni Hrvata ni Hrvatske, jer srbočetnici bi pobili sve što nije srpsko uz svesrdnu potporu svojih zapadnih i istočnih pokrovitelja, međutim, pobijedilo ih je naše nadahnuće, naša vjersko i pravaško geslo Bog i Hrvati! Za dom spremni! koje nam sada hrvatski neprijatelji poriču, prokazuju, kleveću najcrnjim fašistoidnim i komunističkim lažima s namjerom da im oslabjela Hrvatska i demoralizirani narod postanu ponovno plijen i roblje.
|
Obilježavanja
tragedije okupiranog Vukovara istodobno je i najveće priznanje
braniteljima Vukovara jer je bitka za Vukovar istovremeno prouzročila i
pobjedu nad Srboslavijom i JNA, 18. studenog 1991., kada je slomljena
udarna snaga srbokomunističke Jugoslavije i osovina Beograd-
London-Pariz- Moskva- Washington, koja je tu umjetnu državu održavala na
životu.
Mora
se primiti k znanju i da je Tuđman ne samo izdao i prodao Vukovar nego
je poslao za Vukovar niz udbaša i kosovaca koji su izdavali branitelje
Vukovara za cijelo vrijeme opsade, zatočili ih u Osijeku da ne bi
krenuli u proboj, a kasnije su neki od njih sudjelovali u likvidaciji
hosovaca i drugih branitelja Vukovara zajedno sa četničkim koljačima i
jedinicama JNA.