HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http: www.hrvatsko-pravo.hr
01. prosinac 2022.
PRVI PUT U REPUBLICI HRVATSKOJ NAPOKON OSUĐEN VLADO ŠEKS
ŠEKS I VEČERNJI LIST NEPRAVOMOĆNO PRESUĐENI NA OPĆINSKOM GRAĐANSKOM SUDU U ZAGREBU JER SU PROTUUSTAVNO I PROTUZAKONITO OBJAVILI DOKUMENTE SA OZNAKOM DRŽAVNA TAJNA SAMO DA BI GRUBO OKLEVETALI DOBROSLAVA PARAGU
Općinski građanski sud u Zagrebu donio je 28. studenog 2022. nepravomoćnu presudu broj PN-1523/2018 za naknadu štete protiv Večernjeg lista i Vladimira Šeksa, jer je sud na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio:
da je Večernji list objavio knjigu Vladimira Šeksa u dva dijela pod naslovom „Državni udar - Kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH“ u kojoj su objavljeni transkripti klasificirani oznakom državne tajne bez potrebnih dozvola i dopuštenja nadležnih tijela, /što samo po sebi predstavlja kazneno djelo odavanja državne tajne /, NA SLICI: PREMA ISKAZU NAČELNIKA UDBE ZA HRVATSKU JOSIPA PERKOVIĆA ŠEKS JE SVE VRIJEME BIO NAJVAŽNIJI SURADNIK UDBE KOJA GA JE LANSIRALA U SAM VRH HDZ-A KOJEG JE UDBA I OSNOVALA da je urednik knjige, prije objave iste, imao saznanja o klasificiranju dokumenata iz ureda Predsjednika RH, tehnici njihova klasificiranja, da su pojedini dokumenti deklasificirani za vrijeme premijera Vlade Ivice Račana 2001., kao i da su transkripti na dan pisanja predgovora i dalje pohranjeni u Državnom arhivu, da su i dalje klasificirani kao državna tajna i do njih se može jedino uz dopuštenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, a da pritom prije objave knjige nije vršio provjeru da li se radi o deklasificiranim dokumentima,
da su u navedenoj knjizi objavljena tri sporna transkripta i to: razgovor FranjeTuđmana i Mladena Vedriša od 4. siječnja 1994., razgovor Franje Tuđmana i Hrvoja Šarinića od 5. siječnja 1994. i razgovor Franje Tuđmana i Dušana Bilandžića od 18. travnja 1994., u kojima prvi predsjednika RH Franjo Tuđman na eklatantan i nerpimjeren način neistinito kleveće, vrijeđa, sramoti, dezavuira i diskreditira tužitelja Dobroslav Paragu, da je Šeks u posjed kazeta na kojima se nalaze tri sporna transkripta došao u jesen 1998., da mu je navedene kazete po nalogu Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana predao dr. Ivica Kostović, u to vrijeme predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske, da je Šeks, po preuzimanju kazeta, iste dao svom savjetniku Ile Bakoviću da presnimi te kazete i nakon 10-ak dana su te kazete ponovno vraćene u kabinet predstojnika ureda predsjednika Republike (iskaz Šeksa) da su svi dokumenti iz ureda Predsjednika RH bili označeni državnom tajnom strogo povjerljivo, osim onih dokumenata koji su bili za javnu uporabu (iskaz svjedoka Gordana Radina), da kazete po protokolu nisu bile predviđene da sadrže oznaku stroge tajne obzirom je njihova namjena i svrha bila daljnje presnimavanje, no u smislu državne tajne i kazeta i zapisnik bi trebali imati istu oznaku (iskaz svjedoka Gordana Radin), da je Večernji list objavio knjigu Šeksa bez provjere da li su neki dokumenti deklasificirani i da li nose oznaku državne tajne, a obzirom se radilo o Šeksu, smatrali su da neku dodatnu provjeru ne treba raditi (svjedok Žarko Ivković urednik Večernjeg lista), da urednik knjige niti u neformalnom razgovoru Šeksa nije pitao da li su neki od dokumenata deklasificirani ili klasificirani (svjedok Ivković), da tri transkripta iz 1994. na kojim se nalaze razgovori predsjednika FranjeTuđmana i to: s Mladenom Vedrišem od dana 5. siječnja 1994, Dušanom Bilandžićem od 18. travnja 1994. i Hrvojem Šarinićem od 4. siječnja 1994., nisu deklasificirani (dopis Hrvatskog državnog arhiva od 16.03.2022. (list 170 spisa), da nije točan navod da je tužitelj bio suradnik UDBA-e i KOS-a i da je bio vrbovan od strane KOS-a kao 19-godišnjak (iskaz tužitelja i svjedoka Željka Kekića) da su informacije o tužiteljevim seksualnim sklonostima bazirane na kuloarskim, ničim dokazanim tračevima po principu „rekla-kazala“(tri sporna transkripta, svjedoci Kekić i Vedriš), da sud nije povjerovao iskazu predstojnika ureda predsjednika RH dr Ivici Kostoviću te je njegov iskaz odbijen kao nevjerodostojan jer je kontradiktoran sa prethodnim iskazima i sudski utvrđenim činjenicama. Na temelju iskaza tužitelja Dobroslava Parage, kojeg je sud prihvatio jer je tužitelj iskazivao životno, logično i neposredno uvjerljivo, sud je utvrdio da su netočni i neistiniti navodi koji su o njemu navedeni u Šeksovoj knjizi , a koju je objavio Večernji list i takvo utvrđenje suda uopće nije dovedeno u sumnju iskazima tuženika Šeksa i svjedoka Žarka Ivkovića. Sud nije uvažio navode Šeksa da on nikada nije imao namjeru povrijediti čast i ugled tužitelja i da na bilo koji način ne daje do znanja da je suglasan sa ocjenama i tvrdnjama koje su iznijele četiri osobe koje vode razgovor u transkriptima, da je on samo prenio njihove tvrdnje, vrijednosne ocjene o tužitelju, obzirom mu je bilo jasno ili trebalo biti jasno da će prenošenjem informacija u kojima se tužitelja spominje u negativnom kontekstu (homoseksualne sklonosti i suradnik UDBA-e i KOS-a) kod tužitelja postići efekt upravo kakav je i postigao, a na koji se tužitelj i poziva u predmetnoj tužbi. Nadalje, neovisno o činjenici što tuženik Šeks u knjizi nije iznosio svoj vrijednosni sud o sadržaju spornih transkripata isti ih je protupravno, u suradnji s tuženikom Večernjim listom, koji nije prije objave knjige izvršio provjeru jesu li predmetni transkripti deklasificirani, učinio dostupnima javnosti. NA SLICI: ZAŠTO U HRVATSKOJ BANANA DRŽAVI NIJE PROVEDENA LUSTRACIJA JUGOKOMUNISTA NAJBOLJE SVJEDOČI KARTON UDBE VLADIMIRA ŠEKSA KOJEG PLENKOVIĆ I DANAS ŠTITI OD KAZNENOG PROGONA
Odredbom
čl. 35. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se svakom jamči
štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života,
dostojanstva, ugleda i časti. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se Zakonom uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi, a stavkom 3. istoga članka zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, te naprijed citiranih odredbi Ustava RH, ovaj sud zaključuje da su tuženici svojim postupanjem protupravno i bez ikakve provjere o tužitelju prenijeli informacije koje nisu istinite. U ovakvom postupanju oba tuženika sud nalazi elemente klevete počinjene od strane tuženika na račun tužitelja. Pritom pozivanje tuženika da su i drugi mediji već ranije objavljivali sporne informacije o tužitelju, a na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica u ovom postupku, po mišljenju suda, te i takve informacije ne mogu spadati u kategoriju da 10 puta rečena laž 11 put postaje istina. Nadalje, tužitelj u tužbi i u svom iskazu, u dijelu koji se odnosi na povredu prava osobnosti, navodi da ga je objava predmetnih transkripata povrijedila jer ga se u istima spominje u kontekstu suradnika UDBE i KOS-a, a on je osoba koja se borila protiv komunizma i jednostranačja i bio je najveći protivnik istih, bio je i pred likvidacijom i proveo je godine u zatvorima UDBA-e i KOS-a, da je cjelokupno njegovo djelovanje, od njegovih najranijih dana, potpuna negacija onog što je tuženik Šeks objavio u svojim stenogramima, postoje dokazi i knjige, da je on osoba koja je stvorio HOS, a pritom ga se optužuje da je kosovac, da je povrijeđen i zbog činjenice jer se radi o običnom traču između pokojnog Tuđmana i njegovih najbližih suradnika, da ga se difamira kao homoseksualca i da je kao 19 godišnjak vrbovan za KOS jer nije nikada imao homoseksualne odnose ili homoseksualne kontakte obzirom se navedeno protivi njegovim vjerskim i političkim uvjerenjima, da se posljedice objavom navedenih informacija ogledaju u činjenici da se i drugi mediji referiraju na navedene informacije s ciljem da ga se grubo difamira, kako njega tako i njegovu obitelj, a navod o njegovom homoseksualizmu i navod da o tome postoje čaki snimke predstavljaju za njega deveti krug Danteovog pakla, da su se informacije da je bio suradnik KOS-a i UDBA-e i da je homoseksualac opetovano ponavljale, a on se od istih zaštitio na jedini način na koji je mogao i to putem ispravka informacije i putem suda, da su navedene informacije preuzeli razni portali, forumi, komentiralo se na facebook stranicama, a komentiralo se i na facebook stranici sa njegovim imenom, a koje on nije kreator niti vodi tu stranicu, da mu je sve ono što za sebe smatra da je sveto i nepovredivo, objavom ove knjige narušeno. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, te naprijed citiranih odredbi Ustava RH, sud zaključuje da su tuženici svojim postupanjem protupravno i bez ikakve provjere o tužitelju prenijeli informacije koje nisu istinite. U ovakvom postupanju Šeksa i Večernjeg lista sud nalazi elemente klevete počinjene od strane tuženika na račun tužitelja. Sud je u osuđujućoj presudi zaključio da informacije koje su o tužitelju objavljene u predmetnoj knjizi, svakako su objektivno podobne narušiti tužiteljevu čast i ugled jer se radi o informacijama koje, uz uvažavanje društvenog konteksta položaja osobe na koju se odražavaju, itekako mogu izazvati prijekor, prijezir i poniženje te umanjiti ugled i moralno ocrniti tužitelja, pa objava takvih informacija predstavlja objektivno protupravnu štetnu radnju koja je u uzročnoj vezi s nastalom štetom koju je tužitelj pretrpio.
|