HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
31. prosinac 2022.
NESVETI SVETI
U samo nekoliko tjedana preminuli su u Zagrebu Pero i Ana Perković, skromno, bez velikih riječi i oproštaja u krugu svoje obitelji i najbližih prijatelja i poštovatelja.
Svi ljudi umiru ali samo neki uistinu poslije žive odslikava uspomenu i sjećanje na njih. U braku duljem od šezdeset (60) godina podignuli su šestero odrasle djece.
NA SLICI:SAMO TEBE VOLIM DRAGA NACIJO, SAMO TEBI SLUŽIM, OJ KROACIJO Pero je cijeli svoj radni vijek proveo na radu u Njemačkoj i u autobusu na tjednoj relaciji Zagreb-Munchen-Zagreb kako bi mogao podići svoju brojnu obitelj ujedno nesebično pomažući daleko širem krugu ljudi.
Rođen u Bosni i Hercegovini 1933. godine, nije mario za ljudska priznanja i pohvale, a na život i svoj udio u njemu gledao je samozatajno i skromno, bez uzvišenih riječi.
Premda je cijeli život radio gotovo nadljudskim naporima, nije se nikad uzvisivao niti hvalio jer je takav značaj bio i ostao do svojeg konca, nepokolebljiv što mu i samo ime govori „čvrst kao stijena, nepokolebljiv, temelj.“
Brinući za svoju obitelj gradio je istovremeno svoj dom, svoju vjeru i svoje dvije domovine Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku na čvrstim i neuništivim temeljima i vrijednostima za koje je živio, stvarao i žrtvovao se do posljednjeg ovozemaljskog dana.
U njegovom domu u Zagrebu pronašli su prvo utočište zapovjednici obrane Vukovara Dedaković, Borković, bračni par Toth i drugi, nakon što su kao progonjene zvijeri napustili Vukovar uoči okupacije i od kojih su gotovo svi bježali i skrivali se kao od kuge.
Živio je i radio u nadi uskrsnuća jedne pravedne i istinske hrvatske domovine kakvu nije nikada dočekao, pa se sve češće znao pitati sa dozom sjete i tuge „zašto me dragi Bog već ne uzme k sebi?“
Rodbina se još nije oporavila od tuge i žalosti zbog privremenog rastanka sa Perom a za njim je već krenula i njegova supruga Ana. Njih dvoje bili su čuvari kršćanske vjere i obitelji, koji su svojom pobožnošću i Božjom milošću obasjavali svjetlošću i toplinom sve koji su dolazili u njihovu blizinu.
Ani je Krist bio život a smrt dobitak i ta joj je njezina čvrsta vjera kao stijena davala sigurnost da je iz ovog života samo preselila u Vječni život k Onome za koga je znala zašto Mu je vjerovala.
Cijelim svojim životom pokazala je da čovjek vrijedi samo onoliko koliko vrijedi u Božjim očima i ništa više, tako da ljudska hvala i priznanja za nju nikad uopće nisu bila važna, jer se veličina ljudi prepoznaje po njihovoj dobroti i ljubavi.
Njih dvoje pokazali su da posvećeno mogu proživjeti život i oni koje nikada neće proglasiti svetim.
|