HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http: www.hrvatsko-pravo.hr
12. kolovoz 2022.
30 GODINA OD ZLOČINA KOJI JE POKOPAO HRVATE BOSNE I HERCEGOVINE I ZABIO NOŽ U LEĐA HRVATSKOJ
ZASLIJEPLJENO SU VJEROVALI KOMUNISTIČKOM ZLOČINCU TUĐMANU I HDZ-U PA SU I DOČEKALI SVA ZLA KOJA IH SNALAZE
U promašenoj Hrvatskoj, lažiranog višestranačja i lažirane vlasti u kojoj narod ne odlučuje ni o čemu a kamoli o svojoj sudbini, u državi u kojoj se bez narodnog pristanka i znanja svakodnevno mijenja nacionalni, vjerski i rasni identitet istog naroda, državi bez suverenih i dostatnih obrambenih snaga, sa gospodarstvom i bankarskim sustavom u tuđinskim rukama, u kojoj je jedina prava državotvorna stranka zabranjena i onemogućena u djelovanju već trideset i više godina, u kojoj se štite nalogodavci i počinitelji ratnih zločina, samo po sebi razumljivo je da nema niti spomena o najgnjusnijem i najvećem zločinu protiv Hrvatske i hrvatskog naroda u novijoj povijesti, počinjenog u njegovo ime krvoprolićem u kojem je 09. Kolovoza 1992. ubijeno devet bojovnika HOS-a predvođenih generalom HOS-a i Armije BIH Blažom Kraljevićem.
NA SLICI: PUCANJ U HRVATSKO MUSLIMANSKU SLOGU – PUCANJ U VJERU BOG I HRVATI ALLAH I BOŠNJACI
Niti jedan tiskani i elektronski medij u hrvatskom medijskom prostoru nije podsjetio niti izrazio trun pijeteta za žrtve tog stravičnog zločina Tuđmana i njegovih suradnika koji su kao saveznici velikosrpskog agresora na Hrvatsku i BIH zločinom htjeli prekinuti ratno, vojno i političko hrvatsko muslimansko savezništvo i izazvati građanski rat u ratu velikosrba za podjelu BIH.
Tim zločinom su to i postigli, istodobno odgodili za pune tri godine završetak rata i uz nebrojene žrtve koje idu njima na duše kojih nemaju, onemogućili stvarnu pobjedu oružanih snaga BIH i Hrvatske vojske. HTV-Yutel na primjer objavio je u emisiji “Dogodilo se…” na taj dan sjećanje na Frane Barbieria, starog suradnika KOS-a JNA i tobože velikog novinara kojem je glavni uradak bio udbaški pamflet protiv Katoličke crkve i vjere pod nazivom “Vjera je novac”.
Dan ranije u Hrvatskoj se obilježava već gotovo jedno stoljeće godišnjica smrti Stjepana Radića, vođe HSS-a i zastupnika u beogradskoj Skupštini 08. Kolovoza 1928. a sam dan atentata 20. lipanj 1928. proglašen je od Hrvatskog sabora spomendanom na krvoproliće u Beogradu.
Dan kasnije 10. kolovoza svake godine u Hrvatskoj se obilježava pogibija novinara Gordana Lederera koji je bio jedan od stotina ratnih izvjestitelja i jedan od niza poginulih novinara, ali za većinu iz nepoznatih razloga ova propala država ga veliča kao ne zna se kakvog junaka, gotovo kao spasitelja naroda i države, podiže mu golemi spomenik na teret hrvatskog proračuna, što ne samo što nema nikakve veze sa istinom već predstavlja stanje kolektivnog ludila u kojem se hrvatsko društvo našlo predvođeno sumanutim HDZ-SDP frakcijama.
Oba ta događaja po svojem značenju i tragičnosti /s time da se atentat u beogradskoj skupštini ne može uopće stavljati u kontekst pogibije jednog novinara zagrebačke televizije a upravo to današnji režim čini/, nemaju ni izdaleka domet i posljedice za današnje vrijeme kao ovaj zločin protiv vitalnih nacionalnih i državnih interesa, jer one zločine počinili su Velikosrbi i srbijanski agresori na Hrvatsku a ovaj zločin počinjen je od hrvatskog režima i to od najvišeg predstavnika te vlasti, Tuđmana osobno, koji je svojem narodu lažno predstavio svoju poltiku konfederalne i avnojske Hrvatske kao ostvarenje hrvatske samostalnosti i koji je rat s muslimanima vodio kao velikosrpski Miloševićev saveznik za komadanje i podjelu BIH.
NA SLICI: U ZAGREBU VJERSKI OBRED ZA GENERALA KRALJEVIĆA I HRABRE HOSOVCE VITEZOVE MUSLIMANE I KATOLIKE 12. KOLOVOZA 2022.
Krvnik nije niti može biti otac domovine i državnik već ubojica vlastitog naroda i njegovih branitelja, rušitelj hrvatskog muslimanskog savezništva u ratu protiv Miloševića, JNA i četničkih hordi.
Tuđman je svojom kriminalnom politikom sudjelovanja sa Miloševićem u komadanju BIH otjerao Muslimane iz zajedničkog povijesnog i etničkog stabla sa katolicima Hrvatima, prisilivši ih da se proglase Bošnjacima umjesto onima što stvarno jesu, raspirio mržnju između kršćana i islama i to među bosansko-hercegovačkom braćom po krvi i oružju, doslovce, prolijevanjem nedužne krvi na hercegovačkom asfaltu u žarko ljeto 1992. izazvao bratoubilački rat, nasuprot velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BIH, pa je Milošević s pravom izjavio da mu je najveći strateški uspjeh raskol i mržnja između Hrvata i Bošnjaka u BIH i šire.
Uspomena na toga zlotvora trajno će nestati kada se nad Hrvatskom oglase zvona istine i slobode koje nema na ovim prostorima toliko dugo da današnje generacije uopće nemaju političke svijesti da istinska vladavina naroda koji izlazi na izbore znači i smjenu i kažnjavanje svojih vlastodržaca ako ih umjesto napretka odvedu u ponor kriminala, lopovluka, nepotizma i korupcije kao što su to učinili i čine dvije jugokomunističke frakcije HDZ i SDP na vlasti već 33 godine bez posljedica za njihovu kriminalnu i pogubnu vladavinu.
Smiješni su i zapravo nemoćni današnji tzv. domaći desničari i njima srodne dobro plaćene i na režimskim jaslama situirane figure kada žale za lustracijom komunističkih zlotvora i njihovih slugu, jer dok se obračunavaju sa Titom, zaslijepljeni ne vide da proglašavaju Titovog vjernog sljedbenika puno nesupješnijeg, neinteligentnijeg i beznačajnog u međunarodnim odnosima u odnosu na svog uzora, osnivačem Hrvatske, ocem domovine i slične bedastoće i gluposti.
Hrvati su se trebali odavno trgnuti iz moralnog i političkog drijemeža i probuditi ukoliko uopće misle kao narod opstati i zbaciti jaram dviju zločinačkih komunističkih frakcija sa svoje grbače.
Tek tada će, ako do toga ikada dođe, započeti razdoblje uvođenja vladavine naroda za ovaj teško stradali i mentalno oštećeni narod koji je odavno izgubio bitku za bolje danas ne razlikujući dobro od zla, moralno od kriminalnog, izopačeno od Božanskog.
|