http: www.hrvatsko-pravo.hr

                    BEZBOŽNI BOŽIĆ U NESTAJUĆOJ DRŽAVI

 

Uz obeščašćeni Božić, kojeg mjesna crkvena hijerarhija i politička vrhuška iskorištavaju za svoje profane, ovozemaljske interese bez ikakve autentične duhovnosti i radi kojih Krist odavno ne stanuje na zagrebačkom Kaptolu i Markovom trgu, ali niti u dušama mnogih koji se predstavljaju za Hrvate katolike u domovini i svijetu,  Hrvatska se početkom 2023. godine oprostila i od zadnjih  oznaka državnosti, svojih granica i svoje monete.

 

NA SLICI: ADVENT U ZAGREBU KAO ATEISTIČKO KRŠĆANSTVO -NAMJESTO  KRISTA- VINO I KOABASICE

 

Ustvari, to je samo zadnji čin sustavnog samouništavanja i potkopavanja ove zemlje od njezinih poganskih upravljača koje održava na površini jedino slijepo služenje briselskim i NATO gospodarima  koje većinska Hrvatska nikada nije izabrala na referendumu.

 

Trideset trogodišnje dvovlašće dvije zločinačke organizacije HDZ-a i SDP-a, obje proistekle iz Komunističke partije Jugoslavije i njihovih represivnih službi, doveli su tzv. Republiku do poništenja, takozvanu Republiku, jer većina naroda u njoj ne izabire vlast i ne vlada putem legalno izabranih Vlade i Sabora.

 

Danas je tzv. Republika Hrvatska trećerazredna europska provincija predana na upravljanje briselskom komesaru Plenkoviću koji sa svojom korumpiranom glasačkom mašinerijom odrađuje potpuno rashrvaćenje države da bi si osigurali i zaštitili položaje i sinekure.

 

Sa odmakom od trideset i više godina za Hrvatsku je bio poguban pakleni plan sotoniste Tuđmana poubijati i uništiti osnivače Stranke prava i zatim podijeliti Bosnu i Hercegovinu sa Beogradom, iseliti Hrvate iz BIH, raseliti  malobrojni hrvatski narod iz RH, isprazniti državni teritorij za uvoz jeftine radne snage, odnosno, migrante drugih vjera i rasa i zavesti državnu korupciju kao model vladanja i življenja.

 

O ekscesnom Milanoviću, novopridošlom lažnom desničaru na razini uličnog mangupa i huligana koji bi ponovno dijelio BIH sa Vučićem i Dodikom,  koji je popljuvao poginule heroje HOS-a i pravaško geslo „Bog i Hrvati- Za dom spremni“ nije vrijedno trošiti niti točku na kraju rečenice, osim da oprosta takvima nema.

 

Sav sukob njega i Plenkovića lažiran je i dogovoreni igrokaz radi podjela uloga i zadržavanja na vlasti.

 

Na ovim online stranicama hrvatskog prava.hr pokrenutim 1999. godine, zadnjih četvrt stoljeća bezbroj puta se u člancima i komentarima uzaludno upozoravalo i opominjalo da će ovaj zaslijepljeni, poniženi i izvarani narod koji kao da ne zna učiniti ništa dobro, sveto i spasonosno za svoj opstanak, osim navijati za nogometnu vrstu na svjetskom nogometnom prvenstvu i slične ispraznosti, ponovno ostati bez svoje države i taj je proces sada došao do svršetka.

 

Nominalno, Hrvatska je danas provincija sa manje suverenosti nego li je Kosovo kao autonomna pokrajina bilo u Srbiji i Jugoslaviji, jer Kosovo je formalno moglo staviti veto na odluke federalne vlade, a Hrvatska nema nikakvog prava blokirati odluke Bruxellesa bez obzira idu li joj u korist ili na štetu.

 

Hrvatska je glasna samo kod navijanja na stadionima, dok za bitno i spasonosno spava i hrče, gluha pokraj zdravog sluha i slijepa pokraj zdravog vida.

 

Stupidnosti režimskih glasnogovornika da i drugi imaju otvorene granice ili zajedničku valutu odmah padaju u vodu kada se uzme malobrojnost hrvatskog naroda u odnosu na velike članice Unije čije stanovništvo i trgovci nekretninama su već u velikom stilu zaposjeli hrvatsku obalu i unutrašnjost kao vlasnici najboljih nekretnina uz jadransku obalu a taj proces ide zahuktalim tempom i prema ostalim dijelovima RH.

 

Država bez granica i nije više država već domovina svakog koje takvom smatra i samoposluga velikih koji gutaju male. Odricanjem od državnih granica gubi se svaki element suverenosti a gubitkom suverenosti, gubi se sve i to je Ante Starčevića aksiom star 150 godina koji se ne treba dokazivati nikome kao što se ne treba dokazivati da je dan bijel a noć tamna.

 

O uvođenju eura u vrijeme visoke inflacije od službeno priznatih 13 posto dok se prema kriterijima eurozone maksimalno tolerira  3 posto suvišno je bilo što diskutirati, osim da ovaj naraštaj  ništa ne razumije pa se bune kada im cijene porastu kod konverzije kune u euro.

 

No zato su malo zreliji i promišljeniji od Hrvata zadržali svoje nacionalne valute mađarsku forintu, poljski zlot, češku, dansku, švedsku i norvešku krunu, rumunjski lei i bugarski lev uz istodobno članstvo u Europskoj uniji. Samo ti nemaju skojevce na vlasti, dojučerašnje beogradske a danas briselske i NATO marionete.

 

Jedan od glavnih razloga ovakvog nacionalnog i državnog propadanja jest duhovna smrt velikog dijela ovog naraštaja, koji je bez opreza i otpora preuzeo zapadnu globalističku zamku konzumerizma, demografske smrti, pobačaja, istospolnih brakova itd., umjesto očuvanja svetosti vjere i Božića koji je pretvoren u materijalističko idolopoklonstvo lišeno svakog istinskog vjerskog smisla i sadržaja.

 

U Hrvatskoj je zaživjelo kao mainstream ateističko kršćanstvo bez Boga i Isusa Krista u njegovom središtu tako da je isprazno čestitanje Božića s Kaptola i Markovog trga lišeno svakog pijeteta i smisla. Sprega trona i oltara u hrvatskim okolnostima zaslužuje svaku osudu i revolt.

 

NA SLICI: BENEDIKT XVI PREŠUTIO PRAVI RAZLOG SVOJEG ODREKNUĆA A BERGOGLIO SUSPENDIRA SVEĆENIKE KOJI SE PROTIVE LGBT I POBAČAJU

 

Premda se upravo pokopanog papu smatra jednim od istaknutih naučitelja Crkve nakon II. vatikanskog koncila zaključenog 1965. godine, Benedikt XVI alias Joseph Ratzinger preminuo  u 96. godini na Silvestrovo, ostao je neoprostivo dužan svojim vjernicima,  kojih je nominalno  jednu milijardu i tristo milijuna, izreći pravu istinu o razlozima svoje iznenadne abdikacije, tko je od njega zatražio ostavku, koji su skriveni a  ne objavljeni  razlozi, što je Ratzinger odnio  sa sobom u grob premda to nije smio učiniti niti prema osmoj Božjoj zapovijedi „Ne reci lažna svjedočanstva“ a niti zbog više od milijarde katolika i svih drugih kršćanskih denominacija koje ga  priznaju svojim poglavarom.

 

Možda je i ne htijući  oslabio  Katoličku crkvu iznutra, njezin prestiž i položaj u svijetu. Nema govora da je 11. veljače 2013. godine Ratzinger bio pred kraj života i na izmaku snaga kako je obrazložio svoju abdikaciju jer ni u kojem slučaju ne bi poživio gotovo punih deset godina nakon abdikacije.

 

Je li posrijedi homoseksualni i pedofilski lobi koji se prema nekim procjenama duboko ukorijenio u samom središtu Vatikana dok je Ivan Pavao II hodočastio i propovijedao po bijelom svijetu.

 

Ili je možda posrijedi ne manje pogubna masonska infiltracija koja odavno doseže do razine kardinalskog zbora ako ne i više.  Ne treba prešutjeti da je njegov prethodnik na čelu Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper uklonio iz važećeg Zakonika Kanonskog prava Katoličke crkve izričitu zabranu učlanjenja katolika u masoneriju.

 

Takav  stav Crkve nakon II. vatikanskog Sabora u mnogih je izazvao sumnje, posebno o odnosu Crkve prema  masonima, pa je kardinal Ratzinger koji je naslijedio kardinala Šepera na mjestu prefekta iste Kongregacije donio 1983. posebnu izjavu o masonskim društvima čija su načela nepomirljiva sa Katoličkom crkvom a pripadnost zabranjena. Međutim, to  je samo izjava koja nikada nije uvrštena u Zakonik Kanonskog prava i nema zakonsku snagu.

 

Ostati će zauvijek neodgovoreno pitanje zašto je Benedikt XVI 2011. godine, samo dvije godine prije abdikacije, bezuvjetno zagovarao i gurao Hrvatsku u članstvo Europske unije kada je bilo jasno da se EU odrekla spomena Boga, kršćanstva, Isusa Krista, vjere i religije. Da je ta i takva EU ostala bez duše posvemašnjim otpadom i zaboravom Boga iz svijesti, iz ustava, iza parlamenta, sa trgova. O tome Ratzinger tada nije izrekao niti jedne jedine riječi upozorenja, zadrške ili opomene.

 

Za svi tih dugih deset godina Ratzinger je u javnosti šutio i omogućio svojem nasljedniku Jorge Bergogliu da dovede u  pitanje glavne poklade nauka i vjere Katoličke crkve, kao sakramenat o nerazrješivosti braka, odnos prema LGBT i homoseksualnim brakovima prozirnim sofizmom „Tko sam ja da im sudim“, relativizirao pobačaj, auto ekskomuniciranog katolika Josepha Bidena proglasio dobrim katolikom, niz ljudi i svećenstva suspendirao ili uklonio iz službe, oduzeo im svećeničku službu i sveo na status laikata dok je promovirao promotore takvih moralnih i vjerskih sablazni poput nadbiskupa Chicaga Blase Cupicha u red kardinala Svete rimske crkve, dopustio Srpskoj pravoslavnoj crkve odlučivanje o svetosti blaženika Alojzija Stepinca.

 

Sadašnji Ratzingerov nasljednik postao je jedan od glavnih promotora vakcinacije protiv Covida-19, ne obazirući se na goleme posljedice i stvarne uzroke pandemije.

 

Nadbiskup Carlo Vigano, nekadašnji vatikanski nuncij u Washingtonu osudio je ovog Božića oduzimanje svećeničkog staleža katoličkom svećeniku u SAD-u jer se protivio pobačaju i prozivao predsjednika Bidena koji to promovira. Izjavio je da:

 

„dok je Rimska kurija zaražena neuglednim likovima koji su notorno poznati pokvareni i heretički sodomiti i bludnici, bergoglianski akoliti se razlikuju po ovome: što su teži njihovi zločini, to su prestižniji položaji koje imaju.

 

Pred ovim kršenjem najelementarnijih načela pravde i vladine razboritosti, kao i očigledne odlučnosti najviših razina hijerarhije da djeluju contra mentem legis, potrebno je da kardinali i biskupi shvate vrlo ozbiljne posljedice njihove suučesničke šutnje, te da hrabro dižu svoj glas u obranu zdravog dijela crkvenog tijela.

 

Tu dužnost nameće poštivanje katoličke istine koja je pogažena, časti svete Majke Crkve koju su ponizili njezini prelati i vječno spasenje duša koje je ugroženo riječima i djelovanjem zlih pastira koji  prisvajaju vlast koja ne pripada njima nego Kristu Kralju i Velikom Svećeniku, Glavi Mističnog Tijela.“

 

O ovakvim apokaliptičnim događajima katolici u Hrvatskoj nisu uopće obaviješteni zahvaljujući tome što slične zle sluge i prelati sjede i na zagrebačkom Kaptolu a ne samo  u Vatikanu.

 

Ulazeći u 2023. godinu ovaj hrvatski naraštaj nije ostao samo bez temeljnih atributa države već i bez oslonca na Crkvu kojoj je dobrim dijelom ostao vjeran četrnaest stoljeća.