HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
13. listopad 2023.
VLADIMIR ŠEKS I VEČERNJI LIST PRESUĐENI RADI ODAVANJA DRŽAVNIH TAJNI IZ KORISTOLJUBLJA – PRESUDE OBJAVLJENE U TISKANOM IZDANJU V. LISTA U PETAK 13. LISTOPADA 2023.
Općinski građanski sud u Zagrebu donio je 28. studenog 2022. nepravomoćnu presudu broj PN-1523/2018 za naknadu štete protiv Večernjeg lista i Vladimira Šeksa POTVRĐENU drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru broj: Gž-226/2023 objavljenom 01. lipnja 2023. godine, temeljem kojih su presuđeni isplatiti iznos od 50.000,00 kn i objaviti pravomoćnu presudu, jer su sudovi na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdili:
- da je I-tuženik objavio knjigu II-tuženika u dva dijela pod naslovom „Državni udar - Kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH“
NA SLICI: ZLATA HRVOJ ŠIPEK I MASON DRAŽEN JELENIĆ ŠTITE ŠEKSA OD KAZNENOG PROGONA ZA ODAVANJE DRŽAVNIH TAJNI IZ KORISTOLJUBLJA ZA ŠTO JE ZAPRIJEČENA KAZNA DO 10 GODINA ZATVORA da je urednik knjige, prije objave iste, imao saznanja o klasificiranjudokumenata iz ureda Predsjednika RH, tehnici njihova klasificiranja, da su pojedinidokumenti deklasificirani za vrijeme premijera Vlade Ivice Račana 2001., kao i da su transkripti na dan pisanja predgovora i dalje pohranjeni u Državnom arhivu, da su idalje klasificirani kao državna tajna i do njih se može jedino uz dopuštenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, a da pritom prije objave knjige nije vršio provjeru da li se radi o deklasificiranim dokumentima - da su u navedenoj knjizi objavljena tri sporna transkripta i to: razgovor Franje Tuđmana i Mladena Vedriša od 4. siječnja 1994., razgovor Franje Tuđmana i Hrvoja Šarinića od 5. siječnja 1994. i razgovor Franje Tuđmana I Dušana Bilandžića od 18.travnja 1994., - da je II-tuženik u posjed kazeta na kojima se nalaze tri sporna transkripta došao u jesen 1998. - da mu je navedene kazete po nalogu Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana predao Ivica Kostović, u to vrijeme predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske - da je II-tuženik, po preuzimanju kazeta, iste dao svom savjetniku Ile Bakoviću da presnimi te kazete i nakon 10-ak dana su te kazete ponovno vraćene u cabinet predstojnika ureda predsjednika Republike (iskaz II-tuženika) - da su svi dokumenti iz ureda Predsjednika RH bili označeni državnom tajnom, strogo povjerljivo, osim onih dokumenata koji su bili za javnu uporabu (iskaz svjedoka Gordana Radina) - da kazete po protokolu nisu bile predviđene da nose oznaku stroge tajne obzirom je njihova namjena i svrha bila daljnje presnimavanje, no u smislu državne tajne i kazeta i zapisnik bi trebali imati istu oznaku (iskaz svjedoka Gordana Radin) - da je I-tuženik objavio knjigu II-tuženika bez provjere da li su neki dokumenti deklasificirani i da li nose oznaku državne tajne, a obzirom se radilo o gospodinu Šeksu, smatrali su da neku dodatnu provjeru ne treba raditi (svjedok Ivković), - da urednik knjige niti u neformalnom razgovoru II tuženika nije pitao da li su neki od dokumenata deklasificirani ili klasificirani (svjedok Ivković) - da tri transkripta iz 1994. na kojim se nalaze razgovori predsjednika Franje Tuđmana i to: s Mladenom Vedrišem od dana 5. siječnja 1994, Dušanom Bilandžićem od 18. travnja 1994. i Hrvojem Šarinićem od 4. siječnja 1994., nisu deklasificirani (dopis Hrvatskog državnog arhiva od 16.03.2022. (list 170 spisa) - da nije točan navod da je tužitelj bio suradnik UDBA-e i KOS-a i da je bio vrbovan od strane KOS-a kao 19-godišnjak (iskaz tužitelja i svjedoka Željka Kekića) - da su informacije o tužiteljevim seksualnim sklonostima bazirane na kuloarskim, ničim dokazanim tračevima po principu „rekla-kazala“(tri sporna transkripta, svjedoci Kekić i Vedriš). Na temelju iskaza tužitelja, kojeg su sudovi prihvatili jer je tužitelj iskazivao životno, logično i neposredno uvjerljivo, sudovi su utvrdili da su netočni i neistiniti navodi koji su o njemu navedeni u knjizi II-tuženika, a koju je objavio I-tuženik i takvo utvrđenje sudova uopće nije dovedeno u sumnju iskazima II-tuženika i svjedoka Žarka Ivkovića. Sudovi nisu uvažili žalbene navode II-tuženika da on nikada nije imao namjeru povrijediti čast i ugled tužitelja i da na bilo koji način ne daje do znanja da je suglasan sa ocjenama i tvrdnjama koje su iznijele četiri osobe koje vode razgovor u transkriptima da je on samo prenio njihove tvrdnje, vrijednosne ocjene o tužitelju, obzirom mu je bilo jasno ili trebalo biti jasno da će prenošenjem informacija u kojima se tužitelja spominje u negativnom kontekstu (homoseksualne sklonosti i suradnik UDBA-e i KOS-a) kod tužitelja postići efekt upravo kakav je i postigao, a na koji se tužitelj i poziva u predmetnoj tužbi. Nadalje, neovisno o činjenici što II-tuženik u knjizi nije iznosio svoj vrijednosni sud o sadržaju spornih transkripata isti ih je protupravno, u suradnji s II-tuženikom, koji nije prije objave knjige izvršio provjeru jesu li predmetni transkripti deklasificirani, učinio dostupnima javnosti. Odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14,pročišćeni tekst; dalje u tekstu Ustav RH) propisano je da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Odredbom čl. 37. st. 1 Ustava RH propisano je da se svakom jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom, stavkom 2. istogačlanka propisano je da se Zakonom uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi, a stavkom 3. istoga članka da je zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, te naprijed citiranih odredbi Ustava RH, Županijski sud u Zadru i Općinski građanski sud u Zagrebu odlučili su da su tuženici svojim postupanjem protupravno i bez ikakve provjere o tužitelju prenijeli informacije koje nisu istinite. U ovakvom postupanju I-II tuženika sudovi nalaze elemente klevete počinjene od strane tuženika na račun tužitelja. Pritom pozivanje I-II tuženika da su i drugi mediji već ranije objavljivali sporne informacije o tužitelju, a na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica u ovom postupku, po mišljenju suda, te i takve informacije ne mogu spadati u kategoriju da 10 puta rečena laž 11 put postaje istina. Nadalje, sudovi su utvrdili povredu prava osobnosti tužitelja objavom predmetnih transkripata jer ga se u istima spominje u kontekstu suradnika UDBE i KOS-a, a on je osoba koja se borila protiv komunizma i jednostranačja i bio je najveći protivnik istih, bio je i pred likvidacijom i proveo je godine u zatvorima od UDBA-e i KOS-a, da je cjelokupno njegovo djelovanje, od njegovih najranijih dana, potpuna negacija onog što je II. tuženik objavio u svojim stenogramima, o čemu su obavljene i knjige, da je on osoba koja je stvorio HOS, a pritom ga se optužuje da je kosovac, Tužitelj je povrijeđen i zbog činjenice jer se radi o običnom traču između pokojnog Tuđmana i njegovih najbližih suradnika, da ga se difamira kao homoseksualca i navod da je kao 19 godišnjak vrbovan za KOS jer nije nikada imao homoseksualne odnose ili homoseksualne kontakte obzirom se navedeno protivi njegovim vjerskim i političkim uvjerenjima, da se posljedice objavom navedenih informacija ogledaju u činjenici da se i drugi mediji /HRVATSKI TJEDNIK/ referiraju na navedene informacije s ciljem da ga se grubo difamira, kako njega tako i njegovu obitelj, a navod o njegovom homoseksualizmu i navod da o tome postoje čaki snimke predstavljaju za njega deveti krug Danteovog pakla, da su se informacije da je bio suradnik KOS-a i UDBA-e i da je homoseksualac opetovano ponavljale, a on se od istih zaštitio na jedini način na koji je mogao i to putem ispravka informacije koji nikada nije objavljen od I-tuženika, da su navedene informacije preuzeli razni portali, forumi, komentiralo se na facebook stranicama, da mu je sve ono što za sebe smatra da je sveto i nepovredivo objavom ove knjige narušeno.
VLADIMIR ŠEKS I VEČERNJI LIST PRAVOMOĆNO PRESUĐENI PRESUDOM OPĆINSKOG GRAĐANSKOG SUDA U ZAGREBU/SUTKINJA NEVENKA BOŽINOVIĆ ČUPIN/ POTVRĐENOM DRUGOSTUPANJSKOM PRESUDOM ŽUPANIJSKOG SUDA U ZADRU/SUDSKO VIJEĆE FRANKA ZENIĆ, EUGEN ŠKUNCA I ŽELJKO ĐERĐA/ JER SU PROTUUSTAVNO OBJAVILI KLASIFICIRANE DOKUMENTE BIVŠEG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA TUĐMANA KOJIMA SU GRUBO OKLEVETALI DOBROSLAVA PARAGU:
|