|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
27. svibanj 2024. SAMO U KRAJNJE IZOPAČENOJ DRŽAVI JOSIP MANOLIĆ UMIRE U 104. GODINI BEZ IJEDNE OSUDE ZA POČINJENE ZLOČINE
"NALOGE ZA UBOJSTVO PRAVAŠKOG LIDERA PARADŽIKA I GENERALA HOSA KRALJEVIĆA IZDAO FRANJO TUĐMAN A PROVEO GOJKO ŠUŠAK"-IZJAVA MANOLIĆA, N1 TV
Premda bez nekog formalnog obrazovanja, osim postolarskog zanata/u pedesetim godinama života po direktivi Udbe dobiva titulu pravnika poput nebrojenih drugih udbaških, oznaških i partijskih apartčika ala Dragosavac, Baltić, Grbić itd/od rane mladosti bio je dužnosnik zločinačkih organizacija SKOJ-a i Komunističke partije Jugoslavije koja je bila ogranak moskovske Kominterne i odatle crpila svoju moć za zločine, pokolje i okupaciju Hrvatske, masovne pokolje i bleiburški genocid.
NA SLICI: "TKO JE NALOŽIO UBOJSTVA BAREŠIĆA, PARADŽIKA I KRALJEVIĆA?" ” TUĐMAN JE IZBJEGAO DA JA TO OBAVLJAM. TO JE POVJERIO ŠUŠKU.” JOSIP MANOLIĆ N1 TV 18. 06. 2015.
Manolić je izravno sudjelovao u poslijeratnim masovnim ubojstvima i pokoljima ratnih zarobljenika i civila 1945. godine, u mučenjima i torturama nad ratnim i civilnim zarobljenicima, kao i nad političkim zatvorenicima. Bivši politički zatvorenici svjedočili su o mučenjima i torturama kojima su bili podvrgnuti od njega osobno ili po njegovom nalogu.
Jedino Stranka prava od 1990. i nakon njezina nasilnog ukinuća 1993. godine pod imenom Stranka prava 1861. borila se da se na konkretnim slučajevima razotkrije zločinački karakter HDZ-a kao sljednika jugoslavenskih komunista koji su pod krinkom HDZ-a 1990., nakon pada Berlinskog zida, zadržali vlast i moć da ne bi nikada odgovarali za svoje stravične zločine u kojima je aktivno sudjelovao Manolić, HDZ-ov predsjednik Vlade RH 1990. godine, ali i Tuđman u kojeg se zaslijepljeni sljedbenici HDZ-a i satelitskih stranačkih agentura do danas zaklinju nazivajući krvnika i ubojicu hrvatskih političara i ratnih zarobljenika Ocem hrvatske države prizivajući samim time njezinu propast i uništenje.
Kada su ugledni hrvatski politički emigranti, koji su preživjeli poslijeratne pokolje na Bleiburgu i Križnom putu, ugledali, na Cvjetnicu 1990. godine, Manolića i Boljkovca kako stoje uz Tuđmana, govorili su i pisali da će Hrvatska opet biti uništena, jer na vlast dolaze najgori zločinci krvavih ruku, kojih se kroz desetljeća diktature odrekao čak i Tito kada je smijenio Aleksandra Rankovića.
Za Tuđmana će kroz knjižni format biti izneseni strašni dokumenti o njegovoj zločinačkoj djelatnosti kao nalogodavca niza ubojstava za vrijeme NDH, nakon završetka II. svjetskog rata, ali i nakon dolaska iz mirovine jugogenerala na vlast 1990. godine.
Kada
je predsjednik HSP 1861. dokazao na sudu na kojem je bio optužen od
1998.-2003. da je Manolić bio nadređen, pa prema tome i nalogodavac
trovačima zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, sud je prekinuo
daljnju raspravu i izrežirao da čitavo suđenje završi u zakonskoj
zastari ne dopuštajući da se sudski utvrdi da je bila aspolutno istina
iznijeta DORH-u 1998. godine, u kaznenoj prijavi HSP 1861., da je Manolić
bio nalogodavac i da je znao ili morao znati da se kardinala Stepinca
sustavno truje u kaznionici u Lepoglavi.
Zahvaljujući jugodubašima koji drže poluge moći i vlasti do danas u Republici Hrvatskoj, šira javnost uopće ne zna da su na tom suđenju zanijekali istinu o trovanju kardinala Stepinca i postulator za kanonizaciju blaženika svećenik Juraj Batelja i bivši glavni urednik Glasa koncila svećenik Živko Kustić koji su pokazivali otvoreno tremu i strah pred Manolićem kao da ih je ucijenio sa njihovim dosijeima i kao kobra pratio što će reći tijekom iskaza u svojstvu svjedoka.
NA SLICI: PRED MANOLIĆEM NA SUDU NIJE SE MOGAO SJETITI SVOJIH TVRDNJI DA JE STEPINAC BIO TROVAN - POSTULATOR JURAJ BATELJA
Na tom suđenju pale su mnoge maske, osim Manoliću, koji se od tužitelja pod teretom dokaza, postepeno pretvarao u optuženika dok mu je prva supruga Marija za vrijeme suđenja živa izgorila u krevetu, zatim, sucu Goranu Borivoju Heršaku koji je opsovao u sudnici optuženog predsjednika HSP 1861, i nekoliko godina kasnije, premda mlad, tragično završio svoj kratki život u 42. godini, postulatoru za proglašenje blaženim Stepinca, svećeniku Juraju Batelji, koji je na sudu pred Manolićem zanijekao da je ikada tvrdio da je Stepinac bio trovan, ondašnjem kolumnistu Jutarnjeg lista svećeniku Živku Kustiću, koji je povukao sve svoje ranije javne tvrdnje da je kardinal Stepinac bio otrovan, već da su to samo njegova vjerovanja i koji je nakon toga doživio da mu sin jedinac umre u 54. godini.
Možda je i neistinito svjedočenje ova dva svećenika doprinijelo da je postupak kanonizacije Stepinca odgođen na neodređeno vrijeme, možda i zauvijek.
Manolić je opravdavao do kraja života masovne pokolje ratnih zarobljenika ustaša, domobrana i civila, nikada nije htio otkriti gdje se nalaze masovne grobnice označene i neoznačene nije htio otkriti niti identitet desetaka tisuća ubijenih niti progovoriti gdje su skriveni spiskovi ubijenih.
NA SLICI: ŠUMA LUG KOD BJELOVARA-MANOLIĆEVO KRVAVO POSLANSTVO
Za HOS je taj neosuđeni ratni i poratni zločinac izjavio na Haškom sudu 2006. godine odurnu laž da su HOS-ove jedinice bile prvorazredna nacistička organizacija a sve kako bi opravdao višestruka politička ubojstva protiv niza zapovjednika HOS-a i njegovih bojovnika jer su ratovali protiv velikosrpskog agresora sa kojima su Manolić i HDZ bili najbolji ratni saveznici u ratu za razmjenu teritorija i stanovništva kao i za podjelu BIH.
On je prvi od Tuđmanove udbaške hrvatske vlasti, u kolovozu 1992. godine, odmah nakon pokolja devetorice bojovnika HOS-a predvođenih generalom HOS-a i Armije BIH Blažom Kaljevićem, opravdavao taj bestijalni zločin koji je bio uvod u rat u ratu to jest u muslimansko-hrvatski rat 1992.-1994. godine, koji je Hrvatsku koštao nebrojenih ljudskih, materijalnih i nematerijalnih gubitaka.
Već je nešto ranije, u studenom 1991. Manolić optužio pripadnike postrojbi HOS-a da stoje iza odvođenja i likvidacija desetaka civila i građana srpske nacionalnosti u Gospiću, što je bila još jedna u nizu njegovih jezivih laži i podmetanja, a tek je nakon 2000. godine na Županijskom sudu u Gospiću pravomoćno dokazano da su zločine naredili Tihomir Orešković i Mirko Norac a izvršili njima podređeni i da su pripadnici HOS-a došli na gospićko ratište mjesec dana nakon izvršenih zločina.
Međutim, na niti jednom sudu nije utvrđivana kaznena odogovornost Manolića za bezbrojne ratne zločine izvršene nakon II. svjetskog rata i u poraću već je RH odbila pokrenuti istragu i kazneni postupak protiv Manolića i za njegovu izravnu umješanost u teški ratni zločin miniranja i dizanja u zrak ratnog stožera HOS-a za istočnu Slavoniju u Vinkovcima 01. ožujka 1992. godine.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske već duže od tri desetljeća prikriva prave dokaze, odbija saslušati svjedoke i na taj način zauvijek onemogućuje pokretanje prave istrage o krvavom ratnom zločinu počinjenom 01. ožujka 1992. godine u sjedištu Hrvatske stranke prava i Ratnog stožera HOS-a u Domu omladine u Vinkovcima.
Da stvar bude gora DORH taj krvavi ratni zločin nad hrvatskim braniteljima i pripadnicima HOS-a smatra kaznenim djelom dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, što je potpuni apsurd, s obzirom da se radi o ratnom zločinu višestrukog ubojstva hrvatskih branitelja, uništavanju žive sile, obrambenih objekata, oruđa i oružja i to namjerno podmetnutom eksplozijom što je izazvalo ranjavanje i opasnost za život drugih branitelja i ljudi i bilo je praćeno teškim nasiljem i velikim razaranjem.
Ubijeno je i ranjeno više nedužnih branitelja pripadnika dragovoljačkih
postrojbi HOS-a koji su svi odreda bili i pripadnici HV-a. Međutim, oni
su bili kolateralne žrtve, jer je trebao biti ubijen predsjednik HSP-a i
utemeljitelj HOS-a Dobroslav Paraga.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske desetljećima onemogućuje pokretanje istrage o ovom ratnom zločinu nad hrvatskim braniteljima i vjeruje da će sve prekriti vrijeme i zaborav.
NA SLICI: ZA DOM SPREMNI ZAPOVJEDNIK HOS-A PUKOVNIK IVICA ZUPKOVIĆ I BOJOVNICI HOS-A ODAJU POČAST UBIJENIM SUBORCIMA U MANOLIĆ-TUĐMANOVOM ATENTATU NA SJEDIŠTE HOS-A ZA ISTOČNU SLAVONIJU 01.03.2024.
U trenutku izvršenja zločina u Vinkovcima u glavnom uredu Službe za zaštitu ustavnog poretka u Zagrebu nalazio se u društvu Manolića i Zdravka Mustača, bivšeg načelnika republičke i jugoslavenske Udbe umješanog u cijeli niz političkih ubojstva u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu i osuđenog od njemačkog pravosuđa na doživotni zatvor, hrvatski emigrant iz SR Njemačke Tomo Sedlo, povjerenik Vlade Republike Hrvatske za uspostavu diplomatskih odnosa sa Ruskom Federacijom 1991. godine imenovan ukazom predsjednika Republike.
Tomo Sedlo je uspostavio prve diplomatske kontakte između Ruske Federacije predsjednika Borisa Jeljcina i još nepriznate Republike Hrvatske pod Tuđmanovim rukovodstvom.
Osim što je akter prvih diplomatskih kontakata između Rusije i Hrvatske, Sedlo je krunski svjedok protiv Manolića i Mustača kao organizatora zločinačkog atentata višestrukog ubojstva hrvatskih branitelja, pripadnika postrojbi HOS-a na prvoj crti bojišnice na vukovarsko vinkovačkom ratištu.
IZJAVA KRUNSKOG SVJEDOKA GOSPODINA TOME SEDLE IZ SAVEZNE REPUBLIKE
NJEMAČKE
"Gospodin Paraga bio je proganjana i konstantna meta UDB-e u bivšoj SFRJ, a zbog svoga hrabrog antitotalitarnog angažiranja i osudjivanja jugodiktature titoizma, postao je najmladji politički vodja opozicije u rasturanju svakog komunizma u SFRJ, i uz to stekao velike simpatije svih naroda bivšeg sovjetskog komunističkog bloka i Varšavskog Pakta koji se kasnije raspao dolaskom Gorbačova i njegove „Glasnosti i Perestrojke“.
Dojavni Ured Hrvatske je početkom devedesetih doznao i konstatirao da je Majoru OZNE i Generalu JNA Predsjedniku RH Franji Tudjmanu najveća politička konkurencija u RH postao upravo mladi u svijetu poznati politički protivnik Dobroslav Paraga.
NA SLICI: TOMO SEDLO BIO DOBAR ZA HRVATSKU DIPLOMACIJU A NEPOŽELJAN KADA JE TREBALO SVJEDOČITI O MANOLIĆEVIM I TUĐMANOVIM ZLOČINIMA
Narcisoidni Tudjman došaptavanjem sa glavnim UDB-aškim drmatorom Manolićem dogovara Paraginu likvidaciju. UDB-aška vrhuška u RH Manolić, Mustač, Perković i njihove asistencije kao što je bio „pravaš Anto Djapić koji je konstantno skoro svaki drugi dan dolazio u Manolićev Ured po instrukcije i dogovore u rušenju HSP i s perfidnom mrežom denunciranja pripremili su sramotni atentat na Paragu gdje su s velikom eksplozijom u Vinkovcima nastradali upravo Paragini branitelji s prve linije bojišnice.
Odlučili su sudbonosni trenuci i Božja volja da je Paraga uspio preživjeti tu terorističku UDB-ašku zasjedu u ožujku 1992. Dojavni Ured Hrvatske pomogao je uspješno da atentat fijaskom završi i spasi život hrvatskom mladom vodji i renomiranom tribunu i Tudjmanovom beskompromisnom hrabrom političkom suprotniku Dobroslavu Paragi.
Dakle, još jednom otvoreno ponavljam i potvrdjujem da je atentat na Paragu u Vinkovcima u ožujku 1992., bio državno pripremljen od tadašnjeg Predsjednika dr. Franje Tudjmana, koji je dao odobrenje i zapovijed svome šefu svih obavještajnih službi RH UDB-aškom zločincu Josipu Manoliću, da Paragu pod hitno treba likvidirati, jer je tada Paraga u ratnom vihoru postao Tudjmanu najveći politički i vojni suprotnik kojeg se Major OZNE i General JNA i Predsjednik RH dr. Franjo Tudjman najviše bojao, upravo zbog toga što je Paraga u svijetu bio poznati renomirani djelatnik obrane ljudskih prava bivše komunističke i terorističke SFRJ i nezaobilazni vodja Stranke HSP i respektabilni vojni faktor sa svojim HOS-ovskim hrabrim braniteljima suvereniteta RH.
Tomo Sedlo, vlastoručni potpis povjerenik Vlade Republike Hrvatske za uspostavu diplomatskih odnosa sa Ruskom Federacijom 1191. godine imenovan ukazom predsjednika Republike.
Zločinac Manolić tek je pred smrt progovorio o Tuđmanovim naredbama političkih ubojstava i izvršiteljima ratnih zločina nad načelnikom Ratnog stožera HOS-a Antom Paradžikom, Mirom Barešićem, generalom HOS-a Blažom Kraljevićem itd za N1 TV skidajući sa sebe bilo kakvu odgovornost što je objektivno nemoguće s obzirom na položaje koje je zauzimao u vrijeme tih zločina.
Međutim, odbio je sve vrijeme demantirati Tuđmanove optužbe da mu je on sam radio iza leđa, jer mu je navodno zatajio nepostojeći tajni dosije glavnog Tuđmanovog takmaca za predsjednika RH, sumanutu izmišljotinu, laž i klevetu kosovsko-udbaških struktura HDZ-a, što je puno godina kasnije i sudski dokazano kada su Vladimir Šeks i Večernji list pravomoćno presuđeni zbog širenja Tuđmanovih laži o predsjedniku HSP 1861.
U svakoj zemlji koja ima minimalne standarde pravne države Manolić bi bio pozvan na kaznenu odgovornost ispitan i optužen ili bi bili optuženi nakon istrage supočinitelji i izvršitelji tih ratnih zločina izvršenih po nalogu Franje Tuđmana, ali u hrvatskoj mračari ništa od svega toga.
Masovne ubojice i dalje mirno umiru u svojim vilama i krevetima u srcu zemlje čiji su narod i građane zavili zauvijek u crno.
S pravom je predvodnik bleiburške mise za ubijene i poginule na Bleiburgu ovog svibnja, fra Jozo Grbeš izjavio, na misnoj propovijedi (dok su mu sjedili u prvim redovima neki od krvnika i udbaških drukera koji su krivci za ono o čemu je govorio):
“U zemlji Hrvata i dalje može zajedno: crno i bijelo, komunizam i demokracija, istina i laž, Kumrovec i Vukovar, Zrin i Srb, 27. srpnja i 30. svibnja, istina i laž! Sve može!
Ova samoubilačka kombinacija jest razarajuća za naciju sadašnjosti i za djecu budućnosti koja, ja vjerujem, samo traže istinu. Ona rađa zbunjenost u mlađim naraštajima jer ostaje pitanje što je istina“. .. Mitovi povijesti, veličanja lažnih mjesta i datuma i dalje su na snazi u demokraciji 21. stoljeća.
Zabranjivali su Marku da pjeva, Ivanu da se sjeća, Domagoju da brani svoje. Skrivaju i dalje 1800 nestalih iz Domovinskog rata i nebrojene tisuće komunističkih žrtava.
Kumrovec je i dalje najveće komunističko hodočasničko mjesto klanjanja najvećem diktatoru. Komunizam je i dalje legalan i javno prihvatljiv, bestidan.”
Manolić je umro bez priznanja vlastite krivnje i bez pokajanja za svoje zločine, bez ikakve isprike potomcima svojih nebrojenih žrtava. Stoga njegovu navodnu ispovijed kaptolskom kanoniku i navodni oprost grijeha ne može se shvatiti drukčije nego kao svetogrđe i izrugivanje Božjim zakonima i čovječnosti uopće.
|
Za
Josipa Manolića, čija su dva brata bila pripadnici ustaških postrojbi za
NDH, nema niti se može pronaći ijedna olakotna okolnost za masovne
zločine u kojima je sudjelovao ili im bio nalogodavac tijekom II.
svjetskog rata, poraća i kasnije u OZNI i UDBI.
To
i ne treba čuditi, 
