HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

 16. svibanj 2025

PONIŽENA HRVATSKA 2025.

Uzaludni su ovogodišnji lokalni izbori koji će se održati sa malom izlaznošću baš u vrijeme 80. obljetnice krvavog masakra nad hrvatskim narodom, civilnim i vojnim zarobljenicima na Bleiburgu i u kolonama smrti-križnim putevima.

Neistražene i neekshumirane masovne grobnice od Slovenije,  Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije do Makedonije, govore sve o izopačenosti i bešćutnosti hrvatskih vlasti od Tuđmana do Plenkovića i Milanovića.

NA SLICI: DOK PLENKOVIĆ I JANDROKOVIĆ LIJU LAŽNE SUZE ZA ŽRTVE BLEIBURGA I KRIŽNOG PUTA STOTINE TISUĆA ZAKOPANIH ŽRTAVA LEŽE U KOMUNISTIČKIM JAMAMA BEZ DOSTOJNOG OBREDA I GROBNOG MJESTA

Još jedni lažirani izbori, koji ne nude nikakvu alternativu zacementiranom stanju od 1990. godine, neće riješiti ništa bitno i životno važno za ovaj naraštaj.

Iste priče, isti nesposobni, korumpirani i kompromitirani kandidati bez ikakve vjerodostojnosti niti mogu niti hoće niti budu pomakli išta nabolje, jer Hrvatskoj treba na prvom mjestu dokidanje precijenjenog i suludog sustava od 428 općina, 127 gradova i 20 županija od kojih na ovim izborima u 7 gradova i 112 općina niti nema protukandidata za gradonačelnika i načelnika, a u 35 općina istaknuta je samo po jedna lista.

Hrvatska izumire zahvaljujući državnom kriminalu, nepotizmu i korupciji, nerađanjem, iseljavanjem, masovnom imigracijom stranaca iz Azije i svakom vrstom opačina koje obilježava društvo u propadanju i nestajanju.

Za ilustraciju kakvi se sve (ne)-kandidati pojavljuju na takozvanoj desnoj sceni, navodimo da se u Zagrebu kao kandidat pojavljuje nekadašnji gradski vijećnik Tomislav Jonjić, neuspjeli kandidat nekakve Stranke prava na zadnjim predsjedničkim izborima, koji sustavno kroz svoje nastupe i pamflete iznosi neistine i podmetanja u svezi utemeljenja, odnosno obnove Hrvatske stranke prava 1990. godine.

Tako taj isti, o kojem dovoljno govori činjenica da je trenutnu stranku nazvao po samom sebi, nastoji po oprobanom udbaškom receptu prikazati da je problem bio u osnivačima i vodstvu Hrvatske stranke prava a ne u njemu i ubačenim razbijačima.

Nisu krenule nekakve trzavice u Hrvatskoj stranci prava tijekom 1990. godine nakon dopisnog učlanjenja u stranku Tomislava Jonjića iz Imotskog, kako on neistinito tvrdi ovih dana u razgovoru za portal Index.hr, već je Hrvatska stranka prava pod svojim legitimno izabranim  rukovodstvom predvođenim Dobroslavom Paragom, bila od samog početka pod stalnim udarom partijske vrhuške HDZ-a koja je u njemu i Stranci prava prepoznala jedinu opasnost za svoj jednopartijski monopol vladanja  po uzoru na SKH-SKJ koji je bio na vlasti do svibnja 1990. godine.

Tomislav Jonjić bio je u prvom ešalonu razbijača Hrvatske stranke prava 1990. godine koji su kao trojanski agenti HDZ-a pokušali na sve moguće načine ugroziti samo postojanje Stranke prava.

Bahat, arogantan bez imalo respekta prema najužem rukovodstvu HSP-a premda su to bili međunarodno priznati političari i disidenti a Jonjić potpuno nevažna i anonimna osoba, postavio se prema Paragi i Paradžiku kao da je on njima nadređen a ne obratno.

Nakon izljeva nekotrolirane arogancije i bijesa zauvijek je izjuren iz prostorija Hrvatske stranke prava u prosincu 1990. godine a nakon čega je za njega i nekolicinu njegovih pristalica proveden stegovni postupak isključenja iz stranke, što je preostalo kao jedino moguće rješenje. HDZ ga je malo zatim kao svoga poslao za “nagradu” u diplomatsku službu u Švicarsku a po povratku instalirao za savjetnika u MUP-u štogod to značilo. O njegovoj neslavno završenoj ulozi branitelja kod haškog tribunala svjedočili su oni koji su  mu otkazali punomoć.

Dok je sjedio zajedno sa Zlatkom Hasnbegovićem u Odboru za imenovanja ulica i trgova Skupštine Grada Zagreba u koaliciji sa Milanom Bandićem nije mu padalo na pamet niti da odgovori ili spomene inicijativu ponovno urudžbiranu tom Odboru u studenom 2018. godine, da se dio ulice u Zagrebu imenuje po Ernestu Brajderu, hrvatskom mučeniku koji je 1980. godine okončao svoj život na travnjaku ispred zgrade gdje je stanovao u novozagrebačkom naselju Trnje, ubijenom od jugo-hrvatske Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti SRH. http://www.hsp1861.hr/vijesti2016-11/22112016-1.html

Hrvatsko pitanje nažalost neće se riješiti niti na lokalnim, niti na parlamentarnim a ponajmanje na takozvanim predsjedničkim izborima. Većina naroda kao da to i podsvjesno osjeća jer u velikom postotku apstinira odnosno bojkotira izlazak na iste.

 Na vrh - Top