Tako je iznevjerio tvrdnju da za njega i njegovu vladu ove godine nema odmora. Tako je skočio u usta i svojim svojedobnim izjavama – koje su bile tendenciozno adresirane predsjedniku Mesiću – da on na Brijunima ne misli ljetovati. Tako je, što je najvažnije, počinio tešku političku grešku. Ignorirajući državni praznik, kojim se obilježava oslobađanje Hrvatske, uputio je i određenu političku poruku. Predsjednik Mesić barem nudi ispriku da nije mogao u Knin jer je toga dana imao drugih obaveza, morao se, navodno, sastati s belgijskim kraljem koji je ljetovao u Hrvatskoj.

Državne proslave u Hrvatskoj više nisu ni do koljena nekadašnjima. Smanjivanje je doživljaja sasvim razložno. Za mlako obilježavanje Oluje postoje još neki dodatni razlozi. Čini se da vlast ne zna kako se spram nekadašnjih »dana ponosa i slave« danas postaviti. Izbjegavanje državnih čelnika da se pojave na kninskoj tvrđavi zapravo je bijeg od istine. Desnica njihov izostanak prati optužbama da im je cilj »hrvatsku pobjedu pretvoriti u zločin«. Prije će biti da oni još nisu spremni priznati činjenice, pomiriti dva lica, oslobodilačku i zločinačku stranu Domovinskog rata.

Hrvatski političari zapravo pokazuju da s političkim bontonom dosta loše stoje. A čini se da im ljeto posebno pošemeri kriterije, pa ne znaju što je prilično, a što je njihovim važnim funkcijama strogo zabranjeno. Tako su neki mediji prošloga tjedna objavili fotografiju predsjednika Mesića kako se u hvarskoj luci penje na jahtu Ecclestoneovih. Nije poznato kakve su Mesićeve veze s vlasnikom Formule 1, čije je bogatstvo ogromno i po porijeklu, navodno, nedovoljno »transparentno«. Ali u demokratskom svijetu nije uobičajeno da se visoki političari, pače i državnici, tako intimno druže s biznis-meštrima. Jer takva viđevanja uvijek otvaraju vrata za neke sumnje.

Neka, primjerice, Ecclestoneovi sutra nešto kupe u Hrvatskoj, kako će se Mesić oprati da u tome nije sudjelovao? Kao što se Račan više nikada ne može oprati od Vrhovnika, niti od Štroka. Premijera je politički skupo stajao svojedobni odmor na prijateljevoj jahti. Možda je zaista, kao što tvrdi, spavao ispod stola, ali javnost je teško uvjeriti da Račanovo valjuškanje po Vrhovnikom brodu nema nikakve veze s kasnijim poslovnim aranžmanima koje je ovome država omogućila. Čak i kad bi naši političari u tim stvarima bili nevini poput beba, nije rečeno da ih druga strana neće koristiti i njima manipulirati.

Državni čelnici nemaju pravo na privatnost koja ugrožava ugled njihove funkcije. Ako je protokol zbrčkan i neuređen, stvar je političke kulture da znaju gdje im je mjesto. Proslavu oslobađanja zemlje na kninskoj tvrđavi nisu smjeli propustiti, za razliku od teniskog turnira u Umagu, gdje su se nepotrebno čoporativno pojavili. Verući se – očito ne misleći, sjajem valjda impresionirani – po jahtama domaćih i bjelosvjetskih lovatora, na neki način ponižavaju vlastitu funkciju. I državu koju predstavljaju.