Vjesnik: 08. 08. 2002.
Bajić ne želi komentirati navodnu Glavaševu odgovornost za Pauli
n DvorNeki od posmrtnih ostataka pronađenih pokraj Gospića identificirani su kao osobe iz Paulina Dvora kod Osijeka, za koje se pretpostavlja da su žrtve ratnog zločina iz prosinca 1991., rekao je »Vjesniku« Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik / Zločin je počinjen u noći na 12. prosinca, kad je skupina pijanih hrvatskih vojnika iz osvete likvidirala 19 mještana, uglavnom Srba / Branimir Glavaš je u vrijeme tog zločina bio zapovjednik obrane Osijeka
ZAGREB, 7. kolovoza - Neki od posmrtnih ostataka pronađenih u mjestu Rizvanuša pokraj Gospića identificirani su kao osobe iz Paulina Dvora kod Osijeka, za koje se pretpostavlja da su žrtve ratnog zločina iz prosinca 1991., rekao je u srijedu Vjesniku Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik. »U interesu intenzi
vne istrage«, kako je dodao, Bajić nije htio iznositi više pojedinosti o slučaju.Najnovija neslužbena vijest, koja se pojavila u medijima, kaže da je haaško tužiteljstvo s Bajićem, za njegovoga zadnjeg boravka u Haagu, razgovaralo o podizanju optužnice protiv bivšeg šefa obrane Osijeka Branimira Glavaša za ratni zločin nad 19 Srba u Paulinu Dvoru 1991.
Prema tim informacijama, do prvih su spoznaja o novoj masovnoj grobnici kod Gospića došla dva hrvatska policajca iz ekipe koja je 2000. istraživala ubojstvo Milana Levara. Ti su policajci - navodno - čim su informacije prenijeli nadređenima, bez upozorenja maknuti sa slučaja i povučeni u Zagreb.
Leševi su tek u svibnju ove godine ekshumirani u Rizvanuši i prebačeni na Zavod za sudsku medicinu na Šalati.
Bajić je za Vjesnik potvrdio da je identifikacija doista pokazala da je riječ o osobama iz Paulina Dvora. Navode o odgovornosti Branimira Glavaša Bajić nije želio komentirati.
Zločin nad civilima u Paulinu Dvoru počinjen je u noći na 12. prosinca 1991. Skupina pijanih hrvatskih vojnika koja je bila na položajima u Paulinu Dvoru, ogorčena pogibijom svojih suboraca, upala je u kuću Andrije Bukvića i iz osvete likvidirala 19 mještana, uglavnom Srba koji su bili u kućnom pritvoru. Kuća je potom dignuta u zrak. Nako
n masakra, u obližnjem je sjeniku pronađeno samo tijelo 57-godišnje Dare Vujnović.Tadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, general Karl Gorinšek, potvrdio je medijima da je bio šokiran informacijama o tom zločinu. Kazao je da se u Operativnoj zoni Osijek odmah reagiralo i da je o svemu napisan izvještaj za Glavni stožer HV-a, koji je osobno potpisao.
Gorinšek je dodao da je netko trebao poraditi na kažnjavanju počinitelja zločina. »Kako tada nije postojala Vojna policija, za to su bili nadležni policija, SZUP i pravosudna tijela, poput državnog tužitelja. Moglo se to pokrenuti da je bilo političke volje«, rekao je Gorinšek.
Branimir Glavaš je u vrijeme tog zločina bio zapovjednik obrane Osijeka. Novinari su, pišući o ratnim zbivanjima u Osijeku, uvijek napominjali da se bez Glavaševa znanja u tom gradu ništa nije događalo.
Glavaš je jednom izjavio da o zločinu u Paulinu Dvoru ne zna ništa, da ga to nije ni zanimalo i da je riječ o zoni odgovornosti generala Gorinšeka.
Do početka 1992. šef SZUP-a u Osijeku bio je Zdravko Pejić. Mediji su svojedobno izvještavali da je on sa svog mjesta morao otići jer se zamjerio Glavašu. I ratni šef osječke policije Mato Šalinović, koji je naslijedio ubijenog Josipa Reichl-Kira, morao je otići početkom 1992., da bi to mjes
to preuzeo kum Branimira Glavaša, Dubravko Jezerčić.Istražna tijela koja se bave Paulinim Dvorom najvjerojatnije su već ispitala tad odgovorne ljude u Osijeku, pa će se brzo doznati tko je spriječio kažnjavanje onih koji su zločin počinili. Najveća je tajna zašto su leševi prevoženi 500 kilometara do Gospića, u plastičnim bačvama osječke tvornice »Analit«.
Karl Gorinšek kaže kako je nemoguće da su leševi u Gospić prevezeni u prosincu 1991., jer je Paulin Dvor pao u ruke pobunjenih Srba tri dana nakon tog po
kolja.Od ljudi koji istražuju ratne zločine u Gospiću 1991. neslužbeno doznajemo da te godine nije zabilježeno nikakvo prebacivanje leševa iz Slavonije. Izvori bliski pravosuđu, opet neslužbeno, kažu da su spomenuti leševi, sa svim osobnim dokumentima, u
Rizvanušu dovezeni 1997. godine.Pokažu li se te informacije točnima, pitanje je kako to da pobunjeni Srbi, okupiravši selo, nisu otkrili leševe u miniranoj kući i iskoristili ih za svoju propagandu.
Svakako, trebat će ustanoviti i tko je 1997. došao na ideju da se ratni zločin iz 1991. zataška tako da se leševi, zajedno sa svim osobnim dokumentima, zakopaju u Lici.
Je li se radilo o žurbi kako bi se predstavnike međunarodne zajednice spriječilo da otkriju tragove zločina, ili o sotonizaciji Gospića, gdje su već boravili haaški istražitelji, istražujući jame u kojima su, kako se pretpostavljalo, leševi civila pobijenih 1991. godine?
Odgovor će morati biti brz i nedvosmislen da bi priča o gospićkim masovnim grobnicama prestala biti noćna mora za Hrvatsku.
Željko Peratović