Za vrijeme mojih višekratnih boravaka u Americi, a nakon nevjerojatnog uspjeha s izglasavanjem Senatske rezolucije 169 4. kolovoza 1989. o osudi tadašnje Jugoslavije zbog gaženja ljudskih prava, uz zahtjev za bezuvjetnu amnestiju svih političkih zatvorenika, obratio mi se niz ljudi, među njima i tadašnji voditelji Hrvatskog katoličkog centra u New Yorku i hrvatskih kolonija u Chicagu i San Franciscu, da pokušam učiniti štogod za oslobađanje g. Zvonka Bušića, koji je tada čamio već 13 godina po raznim federalnim američkim zatvorima, a danas mu već protječe 26 godina tamnovanja.

Sva moja nastojanja kod vrlo utjecajnih struktura u Washingtonu bila su dočekana s odgovorom da je ubijen američki policajac i da je posrijedi djelo međunarodnog terorizma.

Međutim, razlog ovog reagiranja mogući je dolazak g. Zvonka Bušića u Hrvatsku, gdje mu se nalazi i supruga Amerikanka (također dugo godina zatvorena zbog pokušaja otmice zrakoplova 1976. godine), i to dolaska u hrvatski zatvor do rujna 2006. godine.

Na žalost, u našoj zemlji niz osoba izravno odgovornih za fizičke likvidacije istaknutih hrvatskih ljudi iz emigracije uživa status dobro situiranih građana, koji čak nisu niti pod istragom za zločine poput ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića, istaknutog hrvatskog iseljenika iz Australije kojem se navršava 9. kolovoza 10 godina od ubojstva, dopredsjednika HSP-a g. Ante Paradžika "91., ili ubojstva istaknutog australskog Hrvata i komandosa australske vojske Krešimira Kordića u proljeće "92., ili ubojstva legendarnog Mire Barešića 91., ili ubojstva Brune Bušića "78., ili ubojstva dr. Branimira Jelića i tročlane obitelji Stipe Ševe 1972. godine itd.

Sve te osobe umiješane u gore navedene zločine, ali i svi oni u hrvatskom pravosudnom i sigurnosnom sustavu koji su osamdesetih godina prošlog stoljeća dizali optužnice i izricali drakonske zatvorske kazne na montiranim političkim suđenjima u Hrvatskoj, bili bi smrtonosno zainteresirani da rade o glavi i g. Zvonku Bušiću.

Smatram da, ako g. Zvonko Bušić više ne može izdržati živ u američkom zatvoru, radije neka časno preda svoj život Sudu Božjem nego da ga u hrvatskoj tamnici ili kasnije na ulici podmuklo i kukavički smaknu one iste strukture zbog čijeg je zla i poduzeo poduhvat s ovako skupom žrtvom vlastita života kao i slobode svojih suboraca i njegove supruge Julliene.