Dana 19. srpnja 1994. godine ministar obrane Gojko Šušak u ime Ministarstva obrane kao budući kupac i Petar Pernička u ime tvrtke Winsley Finance Limited s Djevičanskih otoka kao budući dobavljač potpisali su ugovor o budućem ugovoru o kupnji odnosno prodaji raketnog sustava S 300 PMU. Jutarnji list prvi put predstavlja taj predugovor koji prema tumačenju prodavača ima snagu ugovora.

U točki tri predugovora stoji da će Hrvatskoj biti isporučen cjelokupni sustav naoružanja koji obuhvaća komplet rasvjete, komplet vanjskog sustava za napajanje električnom energijom, komplet složnog tornja s kompletom kabela, dva kompleta glavnog lansirnog sustava, četiri kompleta dodatnog lansirnog sustava, komplet nadzornog kontrolora, 50 kompleta projektila srednjeg dometa za zračnu obranu, komplet punjača, dva kompleta transportnih vozila, komplet dodatne opreme, složenu kompresnu stanicu, sustav za punjenje zrakom, laboratorij, poluprikolicu za dokumentaciju, radarsku stanicu te četiri kompleta raznih rezervnih djelova.

Osim toga, uz sustav S 300 PMU isporučeni su i njegovi osnovni rezervni dijelovi te kompletna tehnička dokumentacija napisana na ruskom jeziku. Nadalje, u ugovoru stoji da dobavljač među ostalim izjavljuje kako je proizvodač taj sustav dizajnirao 1994. godine tako da može koristiti i komponente napravljene prije 1994. Cijena od 200 milijuna dolara, koliko je vrijednost ugovora, bit će podmirena.

Iz članka 5 ugovora, u kojem se navode uvjeti isporuke, vidi se da je sustav prebacivan zračnim putem na aerodrom Pula u deset odvojenih isporuka, a sve troškove prijevoza podmirila je tvrtka s Djevičanskih otoka. Samo vrijeme isporuke bilo je najavljivano deset radnih dana prije isporuke. Svakoj isporuci je priložena potrebna tehnička dokumentacija zajedno s popisom dijelova isporuke i avionskim računima. Prema slovu ugovora, 30 dana nakon posljednje isporuke ovlaštene su osobe trebale izvršiti konačni pregled cjelokupnog sustava, a isporuka sustava smatrat će se ispunjena kad ovlaštene osobe potpišu završni zapisnik o isporuci sustava naoružanja. Osim sustava i dokumentacije dobavljač je Ministarstvu obrane na raspolaganje stavio instruktore koji su godinu dana obučavali osoblje za rad na sustavu S 300 za što je MORH trebao odrediti 15 osoba. Instruktori su u Hrvatsku došli nakon treće isporuke dijela sustava.

Sve troškove instruktora, osim njihovih plaća, snosila je Hrvatska. Prema ugovoru nakon prve godine obučavanja, MORH je u sljedećih godinu dana trebao osigurati instruktore i sve ostale potrebne stvari za školovanje osoblja za rad na sustavu. Obje su se strane nadalje složile da će se "pravi" ugovor o isporuci sustava potpisati 30 dana nakon ukidanja međunarodnog embarga na isporuke oružja, municije i ostalog vojnog materijala Hrvatskoj. No, u predugovoru nadalje stoji da se ugovor može potpisata bez ukidanja embarga, ako dobavljač prvu isporuku sustava obavi tijekom gore navedenih 30 dana. Isporuke su i počele u tih trideset dana, ali ugovor nikad nije potpisan. Naime, Gojko Šušak je znajući da bi svojim potpisom na ugovor Hrvatsku legitimirao kao kršitelja UN-ovih sankcija dobavljačima rekao da ugovor ne može potpisati, ali da predugovor ima snagu ugovora, štoje i prihvaćeno. Prema predugovoru sustav je trebao biti plaćen 30 dana nakon što 25 posto sustava stigne u Hrvatsku, prodavač se usuglasio da se sustav ili dio sustava može platiti i dionicama dioničkih poduzeća koji vode hotele na hrvatskoj obali, no to do danas nije ispunjeno. U Hrvatskoj je sada oko 75 posto sustava. Nedostaje komandni stol, bez kojeg se sustav ne može koristiti.