Vjesnik: 10. 08. 2002.
Zaljev stalnih incidenata i prosvjednih nota?
Hrvatska i Slovenija nisu se zapravo nikad usuglasile oko načela rješavanja pitanja Piranskog zaljeva - hrvatski je argument taj da se prema međunarodnoj konvenciji o pomorskom pravu u slučaju nesuglasja među državama poštuje crta koja ide sredinom zaljeva, a Slovenija se pozivala na izuzeće zbog povijesnih i drugih specifičnih razloga
ZAGREB, 9. kolovoza - Granični spor između Hrvatske i Slovenije u Piranskom zaljevu nije riješen otkako su obje zemlje donijele odluku o napuštanju tadašnje Jugoslavije i proglasile neovisnost. Dvije susjedne zemlje nisu se zapravo nikad usuglasile oko načela rješavanja tog pitanja. Dok se hrvatska strana stalno poziva na UN-ovu konvenciju o pravu mora, slovenska strana takvu argumentaciju n
e prihvaća.Hrvatski je argument oduvijek bio taj da se, prema međunarodnoj konvenciji o pomorskom pravu u slučaju nesuglasja među državama, poštuje crta koja ide sredinom zaljeva. Slovenska se pak strana pozivala na izuzeće zbog povijesnih i drugih specifičnih razloga. Budući da do danas nije došlo do rješenja tog graničnog spora, Hrvatska se i dalje drži principa kontrole polovice zaljeva i određenog morskog pojasa do granice s Italijom. Takav je režim bio i za vrijeme bivše zajedničke države.
U posljednjih nekoliko godina obje su strane iznosile različite prijedloge, pa se stalno raspravljalo o slovenskom slobodnom prolazu do otvorenog mora, odnosno modalitetima tog rješenja. Hrvatska je taj prolaz bila spremna omogućiti Sloveniji, no u isto se vrijeme nije bila spremna odreći morske granice s Italijom.
Prošle se godine, kada je premijer Račan najavio pregovore s Janezom Drnovšekom, činilo da će do konačnog rješenja ipak doći. Račan je, međutim, kako su to kasnije neslužbeno potvrdili diplomatski krugovi, na pregovore otišao nepripremljen i parafirao sporazum za koji je bilo teško vjerovati da će ga prihvatiti Hrvatski sabor. Danas još uvijek nije poznato zašto je Račan tako postupio i zašto nije pokušao domaći teren politički pripremiti na ustupak koji je kasnije u potpunosti odbačen.
U pokušaju da se »umrtvljeno« stanje ponovno dinamizira, slučaj Piranskog zaljeva završio je pred Europskim parlamentom gdje je slovenska strana pokušala ishoditi rezoluciju kojom se odbacuje model međunarodne arbitraže. Odgovor Europskog parlamenta nije bio povoljan za slovensku stranu, jer se pozvalo obje zemlje da probleme riješe bilateralno. Ako, pak, to ne bude moguće, problem će se rješavati arbitražom pred Međunarodnim sudom pravde.
Europska unija priznala je da nije baš pretjerano bila upućena u hrvatsko-slovenski spor oko nekoliko četvornih kilometara graničnog morskog pojasa. U vodu su vrlo brzo pale sve teorije o tome da Slovenija neće moći ući u članstvo Europske unije ako ne riješi granične sporove s Hrvatskom. Ipak, vjerojatno zbog »odgojne mjere« ne bi li dva susjeda natjerao na to da što prije riješe problem, visoki je dužnosnik Europske komisije Guy Legras za posljednjeg boravka u Zagrebu naglasio kako je nezamislivo da u Uniju ulaze države koje nemaju sređena granična pitanja sa susjedima.
Neriješeno granično pitanje Hrvatske i Slovenije rezultiralo je jedino stalnim incidentima i izmjenom bezbrojnih diplomatskih prosvjednih nota. Dok Slovenci smatraju kako je Račanov paraf na sporazum dovoljno snažan da obveže Hrvatsku na potpis i ratifikaciju, Hrvatska smatra da paraf nije stvorio nikakvu međunarodnu obvezu.
Bruno Lopandić