Ekonomist Ante Babić rekao je na sjednici Vlade u četvrtak da Hrvatska može očekivati članstvo u Europskoj uniji tek za 15 ili 20 godina, jer u gospodarskom smislu previše zaostaje za europskom petnaestoricom.

Tu usputnu i lakonsku procjenu, koja je na slušatelje djelovala kao hladan tuš, Babić je izrekao dok je predstavljao Makroekonomsku strategiju Hrvatske do 2015., na kojoj su neki hrvatski ekonomisti radili gotovo dvije godine. Iznenađenje je bilo veliko, jer je Vlada prije zaključila da Hrvatska mora požuriti s primjenom europskih standarda, kako bi za punopravno članstvo bila virtualno spremna već 2007. godine, kada se – prema nekim mišljenjima – može očekivati novi krug proširenja Europske unije.

Sin poznatijeg ekonomista Mate Babića svoju je procjenu, među ostalim, utemeljio na raširenom mišljenju po kojem EU u svoje članstvo može primiti države koje imaju bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku barem polovicu od prosječnog u Uniji. Budući da EU ima prosječni BDP po stanovniku oko 20.000 dolara, to bi trebalo značiti da Hrvatska sa sadašnjih gotovo 5.000 dolara nema nikakvih kratkoročnih izgleda, za razliku od Slovenije koja je danas, sa svojih 10.000 dolara po stanovniku, već dostigla polovicu prosjeka.

Štoviše, Hrvatska nema nikakve šanse da do 2015. godine dostigne prosjek razvijenosti članica EU, jer bi se morala razvijati po stopi od 15 do 20 posto godišnje, upozorio je Babić. To znači da bi hrvatsko gospodarstvo moralo rasti dvostruko brže od kineskog koje po brzini razvoja u posljednja dva i pol desetljeća prednjači u svijetu. Puno je realnije, prema Anti Babiću, Hrvatskoj postaviti za cilj da do 2015. godine udvostruči svoj BDP, što drugim riječima znači da bi za 13 godina trebala dostići točku na kojoj se danas nalazi Slovenija. Uvjet za to jesu prosječne godišnje stope rasta od barem pet posto – a takva formulacija je na kraju prihvaćena i u Makroekonomskoj strategiji Hrvatske.

Međutim, ministra europskih integracija Nevena Mimicu zasmetala je teza po kojoj je za učlanjenje u EU važno postići barem polovicu njezinog BDP-a. Takav uvjet formalno ne postoji, izričit je bio ministar, upozoravajući da je Unija kao uvjet za primanje novih članica zatražila od njih primjenu nekih drugih kriterija. Vjerojatno je mislio na oko 80.000 stranica europske zakonske regulative koje buduće članice EU-a moraju ugraditi u svoja nacionalna zakonodavstva.

Istodobno, Mimica je na sjednici Vlade upozorio da se 2004. godine EU kani proširiti na države od kojih većina ima samo četvrtinu (oko 5.000 dolara) BDP-a po stanovniku u odnosu na prosjek EU-a, a neke najveće (Poljska) imaju čak i malo manje od Hrvatske. Drugim riječima, prihvaćanje deset novih članica ovisit će ponajprije o političkoj odluci vrha Europske unije. Odluka bi trebala biti konačno donesena na sastanku u Kopenhagenu u prosincu ove godine, a u redu za prijem čekaju Mađarska, Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Cipar i Malta. Među njima samo su Slovenija i Cipar dostigli polovicu ekonomskog prosjeka EU-a.

Mimica je dijelom u pravu, ali ni Ante Babić ne govori neutemeljeno. Račanovoj vladi nije drago čuti kada se javno sumnja u njezine procjene o brzini »puta Hrvatske u Europu«. No, pitanje je može li Hrvatska računati s ulaskom u EU godine 2007., kada je sve manje izvjesno hoće li drugog kruga proširenja uopće biti. Indikativno je da je Mimica protuslovio Babiću samo zbog spominjanja ekonomske razvijenosti kao uvjeta za ulazak u EU, ali je posve prešutio tvrdnju da bi se punopravno članstvo Hrvatske moglo pomaknuti dalje u budućnost. Tome, zanimljivo, nisu protuslovili ni Račan, niti ostali članovi Vlade.

Najveći je problem Unije kako će riješiti spor između Francuske i Njemačke u povodu poljoprivrednih subvencija, koje iznose polovicu proračuna EU, ili oko 40 milijardi eura. Francuska, kao najveći potrošač tih subvencija, želi ih zadržati, dok ih Njemačka – kao najveći platiša – želi smanjiti. Nevolja je to veća, što buduće siromašnije članice EU, osobito Poljska, također računaju s golemim iznosima za poljoprivredne subvencije. Irska se također boji da će ih dijelom izgubiti, pa je nejasno kako će najesen u toj zemlji proći referendum o proširenju EU-a, koji je već jednom propao. Francuski i njemački premijeri Jacques Chirac i Gerhard Schroeder najavili su da će razlike pokušati izgladiti do studenoga, dakle, u posljednji čas prije sastanka u Kopenghagenu. Ako se njihov spor ne riješi, može doći do odgode proširenja EU-a. Stvari se mogu dodatno zapetljati ako Schroeder izgubi izbore u Njemačkoj, zakazane za 22. rujna.