"Predsjednik Vlade je zakasnio ’samo’ dvije i pol godine u formiranju takvog savjeta, koji je, prema mojemu mišljenju, trebao biti čak i preteča Vlade. Smatram kako je jedno takvo savjetodavno tijelo, sastavljeno od vrhunskih ekonomskih stručnjaka, trebalo odmah nakon izbora sastaviti gospodarski program na osnovi kojeg bi Vlada operativno djelovala. Mislim kako je Račan tim potezom posredno priznao i kako je do sada njegova Vlada provodila dijelom pogrešnu ekonomsku politiku", kazao nam je predsjednik HUS-a.

No, kada je u pitanju Dubravko Mihaljek, ugledni ekonomist kojeg je Račan pozvao da bude voditelj gospodarskog savjeta, Mučnjak, kao i ostali sindikalni čelnici, ima mnogo negativniji stav. "Nije sporna stručnost Dubravka Mihaljeka, već je za nas iz sindikata neprihvatljiva njegova ekonomska orijentacija kada su u pitanju radno-socijalna prava. Mihaljek je svoje stručno znanje usavršio u Međunarodnome monetarnom fondu i u velikom dijelu je usvojio stav te financijske institucije prema radno-socijalnom zakonodavstvu. To znači da se Mihaljek zauzima, bar prema nama dostupnim informacijama, za što veću deregulaciju tržišta rada. Mislim kako bi njegovo imenovanje za mjesto voditelja gospodarskog savjeta značilo da ova Vlada želi još radikalnije smanjenje prava radnika od onih koje je do sada predlagala. A to bi nadalje značilo još jače suprotstavljanje svijeta kapitala i svijeta rada, što nikako ne bi bilo dobro za Hrvatsku", rekao je Mučnjak. On je ustvrdio kako će sindikati na bilo kakvo zaoštravanje pregovaračke pozicije Vlade kada je u pitanju promjena Zakona o radu reagirati još većim zajedništvom i solidarnošću.

Bit će to zbilja zanimljivo: Slavko Linić, potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo, dr. Ljubo Čurčić, ministar gospodarstva, te pet do sedam makroekonomskih i mikroekonomskih stručnjaka u gospodarskom savjetu. Linić i Čurčić se podosta razlikuju kada je u pitanju "količina" državnog intervencionizma koja u sadašnjoj situaciji treba Hrvatskoj, s tim da je Čurčić zagovornik jače uloge države u gospodarstvu u kriznim vremenima. Ako Mihaljek, također poput Linića ekonomist neoliberalne koncepcije, dođe na čelo gospodarskog savjeta, Čurčićeva pozicija u Račanovoj Vladi će oslabjeti.

Jedini, ali bitno jači ideolog državnog intervencionizma u strankama koalicije je Zlatko Tomčić, predsjednik HSS-a. Ako ni na čemu drugom, vladajuća koalicija, a i sama Vlada će se unutar sebe sukobiti baš na tim polarizacijskim linijama. Još kada tome dodamo mogući sukob Vlade sa sindikatima kada je u pitanju radno zakonodavstvo, tada doista možemo očekivati gadni procvat konflikata na hrvatskoj gospodarsko-socijalnoj sceni. Svejedno hoće li cvijeće tih konflikata i nemira procvjetati na jesen, zimu ili najkasnije do idućeg proljeća.

Poslovna biografija 43-godišnjeg Dubravka Mihaljeka govori o stjecanju diplome na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, radu na zagrebačkom Ekonomskom institutu, deset godina staža u MMF-u, dok posljednje tri godine radi u Međunarodnoj banci za poravnanje u Baselu. Mihaljek je početkom 2000. izradio prijedlog dugoročne razvojne strategije koju je u svojim istupima Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, isticala kao model i put kojim Hrvatska treba ići. Glavna poruka te strategije bila je da je Hrvatskoj za izlazak iz krize potreban gospodarski rast od pet do šest posto na osnovi kojeg bi za deset godina bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosio 10 tisuća dolara. Sudjelovao je i u izradi Vladine državne strategije makroekonomskog razvoja.