Nedavno istraživanje, provedeno u organizaciji Nacionalnog demokratskog instituta iz Washingtona, pokazalo je da će na predstojeće parlamentarne izbore u Bosni i Hercegovini izaći 82 posto ukupnog broja upisanih birača, ali da taj postotak nije ujednačen, odnosno da uvelike ovisi od toga kojoj socijalnoj i nacionalnoj skupini ispitanici pripadaju. Mladi ljudi i građani BiH hrvatske nacionalnosti će, naime, apstinirati u većem postotku nego druge socijalne i nacionalne skupine.

Prošli izbori, odnosno »pretvorba« njihovih rezultata u premijerske, ministarske i mandate u domovima naroda BiH i Federacije BiH, pokazali su da zapravo nije bitno za koga će Hrvati glasovati. Hrvati su, naime, najmanje brojan narod u BiH. Procjene o njihovom današnjem udjelu u ukupnom pučanstvu kreću se u rasponu od 11 do 15 posto, a prije rata su činili 17,3 posto stanovništva. Stoga su se njihovi glasovi, prije svega zaslugom međunarodnih predstavnika i njihova tumačenja ustavnih odredbi o izboru zastupnika u domovima naroda, utopili u bošnjačkoj (u Federaciji BiH) te u bošnjačkoj i srpskoj većini (na razini BiH) i nisu presudno utjecali na formiranje izvršne vlasti.

Time je dokinut monopol nacionalnih stranaka, što je godinama bio glavni cilj međunarodnih predstavnika u BiH. No, ostvarujući jedan svoj cilj, oni su potkopali pozicije s kojih žele krenuti u ostvarenje drugoga. Nakon političkih promjena u Hrvatskoj i BiH, međunarodna zajednica, kao i političke strukture u tim dvjema zemljama, nastoje bosanskohercegovačke Hrvate okrenuti prema Sarajevu kako bi rješenja svojih problema tražili u institucijama BiH, a ne izvan njih ili čak izvan granica BiH. Rezultatima te kampanje, barem zasad, nitko ne može biti zadovoljan. Jedan od razloga su upravo prošli parlamentarni izbori i sudbina hrvatskih glasova.