Za Černobil u Zagrebu nitko nije kriv. Radioaktivni pepeo rasipa se četiri kilometra od centralnog zagrebačkog trga. U vrećama s filterskim pepelom, kojega u spalionici opasnog otpada PUTO ima oko 80 tona, stručnjaci su izmjerili povišenu radioaktivnost. Vreće su u požaru oštećene, njihov sadržaj raznosi vjetar. Visoko onečišćena voda puštena je u Savu, namjerno, jer bi inače poplavila Jakuševac. Ali nema novaca da se utvrdi kojim je otrovima zagađena. Stručnjaci upozoravaju da je dioksin, koji nastaje spaljivanjem opasnog smeća, jedan od najopakijih otrova. Djeluje podmuklo, čak i u vrlo malim dozama. Koliko je nakon nesreće u Jakuševcu dioksina palo po Zagrebu vjerojatno nikad nećemo saznati, ali, kaže jedan stručnjak, zasigurno će to ubrzo znati liječnici Instituta za tumore.

Na sve to jedva je iskamčena jedna ostavka, direktora poduzeća PUTO. Ministar za zaštitu okoliša, Božo Kovačević, perući vlastite ruke, odgovornom je proglasio i jednu neimenovanu, navodno već prije smijenjenu inspektoricu, koja je pretpostavljenima i javnosti zatajila povećane emisije štetnih tvari. Po zakonu, spalionicu je zbog toga bila dužna zatvoriti, ali to nije učinila. Ministar, i svi njegovi ministranti, sada tvrde da oni ništa nisu znali. Ali bilo je dovoljno indicija da se u PUTO-u događaju opasne svinjarije, no nitko od nadležnih nije bio previše raspoložen da se u to smeće pača. Još se uvijek ne zna ni što se ni kako se tamo palilo. Ne zna se ni zašto je došlo do požara ni što je gorjelo. Očito se nije spaljivao samo domaći otpad. Jakuševčani tvrde da su lani, kad su na prepad uletjeli u spalionicu, tamo otkrili sanduke izraelskih vojnih maski, upravo su uništavani nitrati mesne industrije Lijanovići iz Hercegovine te »potencijalni infektivni otpad iz Njemačke«.

Ali akcident s PUTO-m dogodio se mnogo prije prošlotjednog izbijanja požara. Akcident je već samo postavljanje takvih uređaja u srcu u Hrvatskoj najmnogoljudnijeg grada. Spalionica je sagrađena nezakonito, bez studije o utjecaju na okoliš. Napominjući da se istraga ne bi smjela zaustaviti samo na uzrocima zapaljenja opasnih tvari, Feral piše da je još smrdljivija i otrovnija pozadina najveće hrvatske ekološke afere. Prije pet godina, dakle dok je Zagrebom vladala Marina Matulović-Dropulić, dvojica su inozemaca, jedan s našim imenom, a drugi s njemačkim, u mutnim okolnostima postali suvlasnici spalionice. Za ukupno 14 milijuna kuna dobili su potpunu kontrolu nad PUTO-m i navodno su palili sve što su htjeli. Ni SDP-ova se vlast u Zagrebu nije mnogo uznemiravala, iako je i polovicom prošlog mjeseca zaprimila ozbiljno upozorenje da je PUTO mogući izvor ekološke katastrofe.

Novopostavljeni direktor kaže da je rizik od ponovnog požara stalno prisutan. Ali za tempirani Černobil u Zagrebu ispada da nitko nije odgovoran. Ni oni koji su objekt, pokazalo se, itekako važan po nacionalnu sigurnost, vjerojatno koruptivnim aranžmanima stavili pod kontrolu stranaca, niti oni koji su se tamo godinama igrali vatrom i otrovima, niti oni koji javnosti uporno pokušavaju lagati da su i požar i njegove posljedice sasvim benigni. Ministar se ne može izvući od odgovornosti, čak i ako nije znao činjenice o spalionici, upravo zato jer ih je morao znati. Zato je ostavka najmanje što od Kovačevića treba tražiti. Neizostavno je zatvoriti PUTO i još ponekoga.