Upravo je potonji lansirao ideju o stvaranju stožerne stranke desnice koja bi se zvala Tuđmanova lista. Stranački bi šef, kaže, bio Pašalić, a Tuđman nositelj zajedničke liste s HIP-om. Ivanković u toj čvrstoj sprezi vidi hrvatsku verziju njemačke demokršćanske koalicije CDU-CSU. Otvorena je tek dilema trebaju li pašalićevci ipak uzeti ime koje simbolizira njihovo stranačko ishodište, dakle HDZ dr. Franjo Tuđman, odnosno kako bi u spomenutoj dvočlanoj koaliciji zadovoljili sve liderske apetite. Činjenica je da Pašalićevi istomišljenici iz HDZ-a nestrpljivo očekuju da on krene u neki od projekata, jer ne mogu, poput Milana Kovača, više trpjeti Sanaderov "socijalistički savez". Odviše im je "mekan" i pomirljiv.

Ostvari li se bilo koja od spomenutih varijanti, potvrdit će se davnašnja teza da je prava hrvatska desnica uvijek tamo gdje je radikalniji dio HDZ-a, dok ostatak tog pravaško-demokršćanskog spektra samo služi svojoj političkoj svrsi. Teško je, međutim, očekivati da će Đapić i ostali "pik-zibneri" ovoga puta mirno promatrati da ih Pašalić, ne prihvate li njegova pravila igra, gura u slijepu ulicu, budući da bi to zapravo značilo i njihov silazak s političke pozornice. Može se, stoga, očekivati da će uskoro na desnici buknuti niz novih međustranačkih sukoba.

S druge strane, neće se ni Sanader tako lako pomiriti s tvrdnjom da se hrvatska desnica "uštimava" prema njemačkim uzorima. Poznato je da je kadrovsko provjetravanje u HDZ-u proizišlo i iz naputaka o demokratskoj transformaciji i europeizaciji te stranke koje je njen predsjednik dobio od vodstva spomenute demokršćanske koalicije. Zato Sanader na ksenofobičnoj i protureformskoj desnici i ne traži svoje strateške saveznike.