Vjeruj mi, toliko mi je neugodno od ljudi da mi se ne vraća kući. Što ću im reći ako danas opet bude kiša?! Prekjučer sam ih vodio u obilazak spomenika, pa na večeru, jučer smo se i zapili zajedno samo da ne misle o vremenu, a što ću danas, jadan ti sam — monolog je jednog od oko 40 tisuća naših privatnih iznajmljivača, čovjeka koji u svojim apartmanima ima 15-ak Nijemaca što danima od svojega domaćina traže odgovor na pitanje: a gdje je sunce zbog kojeg smo došli u Hrvatsku?

Samo nebo zna, rekli bi ovih dana svi koji pogledom u oblake traže nadu u spas turističkoga kolovoza. Jer, sezona nam je u najvećoj špici pokisla, smočile su je tisuće litara kiše, potopile kampove, nautičare vezale uz kraj, a goste učinile nezadovoljnima, bar onoliko koliko bismo to bili i mi na skijanju bez snijega. I dok se u tom slučaju snježnim topovima još nešto dade spasiti, u kišnom ljetu nema spasa. Otužno je ovih dana duž obale gledati deprimirane Talijane, Nijemce, Čehe, naših 600 tisuća gostiju kako već ujutro puni nade hvataju svoje mjesto na plaži stavljajući najjači zaštitni faktor da ne izgore na suncu kojeg — nema. A obećali su im ga, pa ih vijesti da je i kod njih kiša nimalo ne ohrabruju jer oni su krenuli u susret suncu na Jadranu i baš ih briga što se događa u tmurnoj Europi.

Svi ti neočekivani pljuskovi, oborine i temperature koje su kraj srpnja i kolovoz obojile jesenskim bojama, sasvim je izvjesno, ostavit će traga i u blagajnama naših turističkih kuća, ali mnogo više privatnih iznajmljivača koji imaju tri puta više postelja. Jer, problem nije samo u onima koji su zbog kiše prekinuli ljetovanje prije vremena umorni od čekanja razvedravanja, nego mnogo više u onima drugima koji se još nisu ni uputili na odmor, a poplave u Europi i kišno vrijeme nisu im saveznik u odlučivanju da ipak krenu prema jugu. Što se Hrvatske tiče, njezin turistički kolovoz i njegova uspješnost ponajviše ovise upravo o takvima, jer tada se na Jadranu odmara gotovo 60 posto individualnih gostiju koji stižu automobilima, a europske prometnice koje su sličnije koritima rijeka nego cestama posljednjih dana ne obećavaju baš ugodno putovanje do cilja. Zbog šteta koje su prouzročile kiše u Europi, ali i zbog straha da će odmor provesti pod oblacima i mokrih nogu, dio kolovoskih gostiju sigurno će ostati kod kuće. S tim se problemom suočavaju ovih dana turistički radnici cijeloga mokrog Sredozemlja, pa ga ni Hrvatska ne može promatrati nezainteresirano, a prve procjene govore da bi promet mogao biti u kolovozu slabiji od planiranog za 5 do 10 posto!

Iako u ovom slučaju baš nikakve krivnje za eventualni podbačaj turističkog prometa nema na domaćinima, ipak je naš tmurni kolovoz nakon svih lipanjskih i srpanjskih "rupa" posljednje što nam je u toj gospodarskoj grani ove godine trebalo. No, sad što je — tu je, valja ispod ovih naslaga olovnih oblaka čekati zraku sunca i pokušati biti što bolji domaćin, poput onog s početka teksta. Deseci tisuća gostiju koji ljetuju na našim rivijerama baš su zbog vremenskih neprilika dio svojeg odmora ovih dana prisiljeni provesti u gradovima i turističkim središtima, otkrivajući njihove spomenike, muzeje, trgovine, ugostiteljske radnje. Isti oni zbog čije su loše izvanpansionske potrošnje jednoglasno kukali i ronili suze turistički djelatnici, ovih su dana u redovima za sjedalicu u lokalu, restoranu, ulaznicu za galeriju. Dok jednima ne omrkne, drugima ne osvane.