Hrvatska je pravna država, govorili su nam lijepo u vrijeme HDZ-a. Hrvatska je pravna država, trube nam i sada, a niti je bila onda, niti je danas. Dobro je da išta uopće i funkcionira kada milijun i tristo tisuća predmeta čeka na rješavanje! Zemlja je ovo u posvemašnjem neredu, u kojoj će se pravo domalo istjerivati toljagom, jer svatko zdrav znade da mu se ne isplati tužikati kad se na presudu čeka pet, deset i više godina, a kakve li onda uopće vajde od nje? Spomenuh toljagu, jer ona je prikladnija pravosuđu koje još ni kompjutorizirano nije, pa samo što se suci guščjim perom ne služe.

U toj močvari, u baruštini kojoj se ne vidi dno, plivaju samo krokodili koji sporost domaćega sudstva i pravi kaos među zemljišnim knjigama koriste za prevaru i otimačinu. U dvanaest godina promijenili smo osam ministara pravosuđa, iščekujući nekoga tko ima hrabrosti dati nogom u guzicu korumpiranima i nestručnima. No prva gospođa ministarka jamačno nije osoba za veliki preoket, već cementiranje postojećeg stanja. Ingrid Antičević-Marinović, za njezine Zadrane tek drugarica Marija, drži više do forme nego do sadržaja. I to vlastite forme, jer opći je dojam da je ministrici više stalo da je se uslika u novom šik kompletiću i štiklicama u istoj boji negoli da u pravosuđu pokrene barem ono što se pokrenuti da. A Lika joj je potpuno ostala bez sudaca, a u Splitu i Zagrebu kadrova ima, ali su sudske zgrade pretijesne, a u njima suci malo i sporo rade za velike plaće, pa optuženi za ratne zločine bježe unepovrat.. Gospođo ministrice, vrijeme je za novog, jubilarnog - desetog ministra!