Za Hrvatsku nema moralne ni političke dvojbe. Njezina vlast ne može, a po svemu sudeći i neće podržati izuzeće američkih vojnika od Haškog suda

Nije riječ o Haškom sudu koji je 1995. godine proradio samo za zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi. Riječ je o osnutku trajnog Međunarodnog kaznenog suda koji je pokrenut 1998. ugovorom u Rimu, nakon što je o dogovor o tome, uz velike muke, postiglo 120 zemalja. Mnogi tada nisu vjerovali da će biti potrebne čak četiri godine da bi sud stupio na snagu, a da će Sjedinjene Države biti prve koje će već početkom kolovoza zatražiti izuzeće svojih vojnika od jurisdikcije Haškog suda.

Upravo je riječ SAD-a bila presudna kad su se američki, britanski i sovjetski vođe – Roosevelt, Churchill i Staljin – prije gotovo 60 godina dogovorili o osnutku prvog (privremenog) međunarodnog kaznenog suda koji je pozvao na odgovornost vojne i političke lidere neke države. Radi se u sudu u Nürnbergu koji je za manje od godinu dana djelotvornog suđenja, od 18. listopada 1945. do 1. listopada 1946., izrekao kazne za gotovo sva 24 optužena nacistička zločinca, od kojih je deset njih bilo obješeno već u roku od dva tjedna.

Amerikanci su, međutim, 1998. godine bili jedna od malobrojnih sedam država koja je – uz Izrael, Kinu i neke druge – bila protiv osnutka stalnog Haškog suda, dok se 21 država suzdržala. Trebalo je proći četiri godine da bi ugovor iz Rima ratificiralo najmanje 60 država, koliko je – prema dogovoru – bilo nužno za stupanje na snagu Međunarodnog suda.

Zahtjev SAD-a da njegovi vojnici, koji sudjeluju u međunarodnim operacijama, imaju imunitet pred Haškim sudom nemoralan je i dvoličan, pa je morao izazvati i popriličan sukob administracije predsjednika Georgea Busha mlađeg s vodstvom Europske unije. Taj sukob naslutio se kad je SAD nedavno uspio isposlovati u Vijeću sigurnosti UN-a da američki vojnici – primjerice oni u BiH – budu zaštićeni od Haškog suda barem privremeno, u sljedećih godinu dana. Da stvar bude gora, američki se dužnosnici ovih dana žale da su im upravo neki »licemjerni« europski saveznici savjetovali da se okane takvih pokušaja putem Vijeća sigurnosti, nego da to čine putem bilateralnih međudržavnih ugovora.

Sukob SAD-a i EU-a eskalirao je sredinom ovoga tjedna nakon što su Amerikanci ponudili nizu zemalja ugovore o imunitetu njihovih vojnika pred Haškim sudom, a ako to ne prtihvate, zaprijetili su im obustavom vojne pomoći. Taj ugovor podržali su dosad samo Rumunjska i Izrael, dok su ga odbile Kanada, Norveška, Švicarska, Slovenija, a sličan odgovor, po svemu sudeći, priprema i Europska unija. Ona je oštro kritizirala Rumunjsku zbog tog poteza i poručila ostalim zemljama u Europi da svaka od deset kandidatkinja, koje 2004. žele ući u članstvo EU-a, mora podržati stalni Haški sud. Na to je reagirao Washington, opisavši reakciju EU-a kao dvoličnu. No, vrhunac neobičnog pokušaja SAD-a da zaštiti svoje državljane svakako je nova zakonska odredba koja predsjedniku Bushu dopušta i vojnu akciju da bi oslobodio optužene američke vojnike koji bi se eventualno našli u pritvoru Haškog suda.

Treba li Hrvatska poslušati Europsku uniju koja traži njezinu lojalnost i prema sadašnjem i budućem Haškom sudu, ili se prikloniti SAD-u koji inzistira na hrvatskoj suradnji sa sadašnjim sudom, ali je protiv američke suradnje s budućim? U svemu tome, na žalost, EU može ucjenjivati Hrvatsku ulaskom u europske integracije, a SAD ulaskom u NATO, jer će se kandidature za nove članice tog vojnog saveza isticati već na summitu u Pragu ove zime.

Za Hrvatsku, međutim, ipak nema moralne ili političke dvojbe, što je već navijestio šef države Stjepan Mesić. Ona ne može, a po svemu sudeći i neće službeno podržati izuzeće američkih vojnika od Haškog suda. Politički gledano, pristanak na to svaku bi vladu u Hrvatskoj – Račanovu ili neku drugu – doveo u nepodnošljiv položaj, jer ne bi mogla objasniti svome narodu zašto dopušta da njegovi pojedinci moraju ići na Haški sud ako su počinili zločine, a otvoreno podržava to da osumnjičeni pojedinci iz američkog naroda ne moraju.

Vladina podrška takvom začudnom zahtjevu SAD-a, osim toga, obeshrabrila bi golemu većinu u Hrvatskoj koja želi da tamne mrlje iz vlastite bliske prošlosti raščisti samo hrvatsko pravosuđe. Postavilo bi se još jedno pitanje: čemu pravda, ako vrijedi samo za one slabije? Kako će završiti ovaj svijet ako se u njemu budu i dalje pojavljivali »izabrani narodi« i »izabrani pojedinci«, za koje ne vrijede ljudska pravila kakva trebaju vrijediti za svih.