Vaše cijene vrlo su slične našima, pa ih možemo platiti. No, nije nam jasno kako vi uspijevate preživjeti s puno nižim plaćama od naših! Ova je rečenica bila gotovo redovit odgovor anketiranih zapadnih turista na temu "je li vam odmor u Hrvatskoj skup". A njihovo čuđenje sposobnošću preživljavanja žitelja "skupe naše", čime smo se donedavno znali i hvaliti, iz dana u dan sve više postaje "priznanje" bez pokrića. Naime, cijena svakodnevnog života u Hrvatskoj polagano, ali sigurno raste, pa nam, unatoč primjeni svih mogućih tehnika kupovine života iznad mogućnosti, dah siromašnije realnosti već žestoko puše u vrat. I vrlo brzo će nas nemilosrdno staviti u škvaru.

Upozoravajućih brojki i slova koji nam to najavljuju je puno, samo ih valja malo posložiti i očitati horoskop. Primjerice, srpanjska košarica SSSH, odnosno osnovni troškovi života četvoročlane obitelji, "težila" je 5060 kuna. Istodobno, raspoloživi dohodak te iste obitelji, vele statističari, iznosi približno 4800 kuna. Kako je ta razlika između potreba i mogućnosti od oko 250 kuna mjesečno već duže vrijeme trajno stanje, i kako naša prosječna obitelj unatoč tomu svaki mjesec ipak uspijeva potrošiti svotu potreba, ispada da se razlika uspijeva nekako pokriti. Neke druge brojke i analize kazuju da su funkciju mosta dosad najčešće imali krediti, minusi na tekućim računima, zarade u sivoj ekonomiji, grickanje preostale štednje... Velimo imali, jer ni te ekonomske vratolomije neće više pomoći da se održi postojeći standard.

Pritom, naša je prosječna statistička obitelj s prihodima od 4800 kuna zapravo jedna od sretnijih. Jer suvišno je i spominjati da brojne obitelji pokušavaju preživjeti s puno manjim mjesečnim prihodima, dok stotine tisuća umirovljenika životare na samom rubu siromaštva ili preko njega. Kako bilo, sve je manje izgledno da će čak i ovako siva socijalna slika Hrvatske potrajati duže od nekoliko mjeseci. Jednostavno zato što stižu novi nanosi crne statističke boje kojima nitko neće moći izmaknuti. U kratkom roku oni će progutati i ono malo manevarskog prostora za život na dug koji je dosad čuvao bar privid života boljeg od stvarnosti.

Pođimo redom. Odnedavno su mjesečni budžeti niza obitelji, a osobito umirovljenika, kraći za 80 kuna izdvajanja za dopunsko zdravstveno osiguranje, a uskoro im slijedi daljnje "kraćenje" zbog predstojećeg poskupljenja struje i plina. Hrvatski telekom već nas je "razveselio" većim telefonskim računima, mesari su nam odrezali više cijene mesa, komunalci već oštre olovke, a valja očekivati i rast niza drugih cijena nakon poskupljenja energenata. Kada se pridoda da su sniženjem kamata banke u posljednje vrijeme namamile mnoge da na kredit "jeftino" kupe novi automobil, namještaj, televizor..., idućih će godina i kreditne rate biti značajna minus stavka u kućnim blagajnama.

Istodobno, plaće praktički stoje na mjestu i nema nikakvih naznaka da će u dogledno vrijeme krenuti uzbrdo. Rezultat? Rečene nove minus brojke ne samo da će golemoj većini hrvatskih obitelji ukinuti svaku mogućnost mjesečnoga bijega u bolji život na dug, već će ih vratiti bar dva koraka unatrag. Kada svemu rečenom pridodamo procjenu ekonomskih analitičara o neizbježnosti nastavka seobe prema burzama rada i iduće godine, puno nam je izvjesniji nastavak života u sivome domu nego iskorak prema svijetloj budućnosti. Bar idućih nekoliko godina.