Ono što se dogodilo na Šarengradskoj adi bio je splet nesretnih okolnosti i neopreznosti organizatora, prije svega mislim na bačkopalanačku stranu / Znajući spremnost ljudi s hrvatske strane Dunava za rješavanje nekih problema, znam da su sve objede na njihov račun lažne / Da u SRJ nema elementarne podjele vlasti između Koštunice i Đinđića, da ne postoji institucionalizacija drukčijih načina mišljenja poput ovog našeg u Skupštini Vojvodine, mislim da bismo imali istu situaciju kao za Miloševića, kaže Čanak

NOVI SAD, 16. kolovoza - Nenad Čanak, predsjednik Skupštine pokrajine Vojvodina, bio je jedan od najustrajnijih kritičara Miloševićeva režima, zbog čega je u jugoslavenskim medijima često prozivan i opisivan kao »ustaša« ili »autonomaš«. Miloševićevim odlaskom u ropotarnicu povijesti, u prvi plan izbija Čankov odnos prema novom predsjedniku SRJ Vojislavu Koštunici, u kojem vidi Miloševićeva nasljednika u predstavljanju velikosrpske ideje. Stoga ne iznenađuje što se njegov odnos prema događajima na Šarengradskoj adi bitno razlikuje od »istine« što je o tom događaju šire srbijanski mediji.

- Vjerujem da je sve što se tamo dogodilo bio splet nesretnih okolnosti i dijelom neopreznosti organizatora posjeta, prije svega mislim na bačkopalanačku stranu koja nije sve pažljivo pripremila, posjet nije najavila i samim tim je dovela do nepotrebnog incidenta. Osim onoga o čemu sam službeno obaviješten, o incidentu ne znam mnogo više. No na osnovi tih šturih informacija znam da treba otvoriti raspravu o odgovornosti ljudi iz Bačke Palanke za taj događaj.

- Ne kažem da je predsjednik Skupštine općine Bačka Palanka postupio zlonamjerno, ali je sve ispalo vrlo neodgovorno. Dakle, Kisić nije smio povesti ljude preko rijeke, a da sve nije dobro pripremio. Netko za to mora odgovarati!

- To su priče za malu djecu. Upravo zbog svega što se tamo dogodilo u ponedjeljak ću u Iloku biti gost vukovarsko-srijemskog župana Nikole Šafera. Trebate znati da sam ja bio prvi dužnosnik s ovih prostora koji je posjetio taj dio Hrvatske. E, kad sam ja bio tamo, jedna od prvih tema naših razgovora bilo je stavljanje u funkciju bačkopalanačkog, odnosno iločkog mosta, u čemu je Vukovarsko-srijemska županija mnogo pridonijela na svaki način. Promatrajući i znajući spremnost ljudi s hrvatske strane Dunava za rješavanje nekih problema, znam da su sve objede na njihov račun lažne!

- Tu postoji jedan nesporazum. Da bismo nešto riješili, moramo vidjeti tko to rješava, a mi živimo u zemlji u kojoj se zna sve osim dva podatka: koje su joj granice i kako se zove!

- Otkud ja znam! Trenutno se, valjda, još zove Savezna Republika Jugoslavija, jer ime još nije promijenjeno. To je otužno. Jer, Jugoslavija je prestala postojati prije deset godina. A »SRJ«, odnosno »Savezna Republika Jugoslavija«, e, to je bilo lažno ime za zmijsko jaje miloševićevske tvorevine iz koje se kad-tad treba izleći velika ili neka poluvelika Srbija. Dakle, naziv SRJ je u tom smislu prilično neodgovarajući stvarnom stanju stvari, a drugog imena još nemamo.

- I jedna i druga strana imaju problem sa svojom desnicom, kao i svijest o nužnosti suradnje. Ja svemu tome pristupam vrlo principijelno, nastojeći banalnim primjerima odsijecati krila tom konceptu desničarske ksenofobije koja postoji u Srbiji. Evo jednog primjera. Gradovi su bili izlijepljeni plakatima »Svaki je Srbin Radovan«, s fotografijom Radovana Karadžića, na što smo mi kao stranka reagirali lijepeći preko toga natpise »...ali nije svaki Srbin zločinac«!

- Vrlo je teško govoriti o strukturama, prije bih govorio o tendencijama koje nalaze svoje zagovornike. Kao što je Slobodan Milošević zastupao tu tendenciju, kao što se sad na farsičan način pokazuje da Milošević iz Haaga poručuje »patriotskoj javnosti« u Srbiji da je najbolji predsjednički kandidat za njih Vojislav Šešelj, tako danas tu artikulaciju predstavlja Vojislav Koštunica.

- Nije došlo ni do kakvih promjena, odnosno promjene su samo kozmetičke naravi. Da nema elementarne podjele vlasti između Koštunice i Đinđića, da ne postoji institucionalizacija drukčijih načina mišljenja poput ovog našeg u Skupštini Vojvodine, mislim da bismo imali potpuno istu situaciju kao što smo imali za vrijeme Miloševića.

- Milošević više nije bitan. On je lutka skinuta s kandži srpskog hegemonizma i nacionalizma i više ne igra ulogu. U tim se kandžama sad nalazi Koštunica. Milošević za pouku svima, zbog svih nedjela koja su učinjena pod njegovom rukom, mora biti kažnjen. No, suštinski gledano, on je samo predstavnik jedne ideje, ali ne i nositelj.

- A kako bi se znale?! Pritom ne mislim na eventualne nepoznanice s Prevlakom ili Dunavom, gdje znamo da postoje neki nesporazumi koji se moraju riješiti. Pitanje granica je - je li Kosovo u sastavu te zemlje ili ne?! Tako danas imamo potpuno suludu situaciju da se Kosovo nalazi pod međunarodnim protektoratom, a ne znamo gdje će iz tog protektorata izaći. S jedne strane, čini se potpuno logičnim da Kosovo više neće biti u Srbiji u okolnostima kakve su bile ranije. S druge strane, ako Kosovu ne date neku neovisnost ili mu ne omogućite ulazak u neku drugu zajednicu, dobivate opasan fitilj ili detonator za buduće ekscese. Mi, dakle, imamo nesporazum unutar Srbije.