U inače korektno napisanom članku vaše novinarke Dade Zečić objavljenom 17. kolovoza pod naslovom »Sindrom amebe na hrvatski način« pogrešno se navodi, citiram: »...Treba se samo prisjetiti rascjepa HSP-a, čija je stranačka oporba osnovala HSP 1861, koji je gotovo nestao kao jača politička snaga«, da bi na kraju teksta i zaključak bio pogrešan u odnosu na spomenutu rečenicu. Zaključak naime glasi: »Svi razlozi zbog kojih hrvatskom političkom scenom vlada sindrom amebe mogu se svesti samo na jedan: želja za vlašću«.

Pod mojim je vodstvom kao pokretača i jednoga od utemeljitelja Hrvatska stranka prava, nakon punih 60 godina zabrane, u nepunih godinu i pol dana izrasla u najjaču opozicionu stranku Tuđmanovu autokratskom režimu, koji se, za razliku od mene i mojih suradnika, osim sučeljavanja perom i riječima, poslužio i teškim zločinima kako bi nas uklonio s političke scene.

Čini se da je, radi pamćenja i istine, potrebno spomenuti da je protiv mene pokrenuto u prve tri godine Tuđmanove diktature sedam krivičnih političkih suđenja, da mi je odmah nakon izbora 1992. godine ukinut zastupnički imunitet pod lažnim optužbama za stvaranje paravojne organizacije radi državnog prevrata, da sam jedini predsjednik parlamentarne političke stranke kojeg je Tuđmanov režim stavio u zatvor i po Zapadu klevetao za neofašizam, da je niz mojih prvih stranačkih suradnika (Paradžik, Kraljević, Vujnović, Zrno, Martinovski itd.) ubijen, da je na mene više puta pokušan atentat, pri čemu je bilo dosta ubijenih i ranjenih, da je nalog za mojom likvidacijom dao tadašnji predsjednik RH koji me je u više navrata javno optuživao da sam agent KOS-a i CIA-e.Kada sve to nije dalo željenog rezultata, odnosno nije uspjelo moje fizičko uklanjanje, odmah po povratku iz Washingtona, gdje sam na poziv predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost Predstavničkog doma američkog Kongresa svjedočio o stanju demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj (napominjem i prvi put sada otkrivam da su prigodom mojeg svjedočenja bile preslušane audiovrpce razgovora iz Karađorđeva između Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH, koje će se uskoro pred svjetskom javnošću objelodaniti na suđenju Miloševiću u Den Haagu za genocid u BiH), vlada RH pod predsjedanjem Nikice Valentića 1. lipnja 1993. izdala je proglas u kojem se je tražilo ne samo moje krivično gonjenje već i svrgavanje s mjesta predsjednika HSP-a.

Ovdje je dakle riječ o režimskom državnom udaru na jednu parlamentarnu političku stranku, koja je bila najtvrđi orah Tuđmanovoj despociji, a ne o tome da je stranačka oporba u HSP-u osnovala HSP 1861, kako bezazleno i ne bez ironije navodi gđa Zečić u svome članku, iz čega bi proizlazilo da sam ja samovoljno s istomišljenicima napustio vlastitu stranku koju sam osnovao i vodio i krenuo u osnivanje nove HSP1861, a sve radi želje za vlašću?

O tome da je HSP1861 nestao kao jača politička snaga, kako konstatira autorica članka, suvišno je trošiti ijednu suvislu riječ. Ova stranka je i dalje pod potpunom blokadom elektronskih, a većim dijelom i tiskanih medija pod lažnim izgovorom da nije parlamentarna, premda politička javnost u Hrvatskoj i izvan nje jako dobro zna istinu da se u Hrvatskoj može izgubiti parlamentarni status i političkim nasiljem ili dekretom a ne samo na izborima kao što je opisani slučaj.

DOBROSLAV PARAGA, predsjednik HSP 1861