Nisam ja ministar koji bi se oko Piranskog zaljeva igrao šibicama – tako je vanjskoposlovnjak Tonino Picula odgovorio na primjedbe da je hrvatska vlast spram incidenata na granici sa Slovenijom u defanzivi. Upozoravajući da je u Savudrijskoj vali previše političkog kerozina, on je, kaže, za »promišljenu diplomatsku aktivnost«, nikako za brzopletost i agresivnost.

Pokazalo se, međutim, da se ministar baš igra vatrom. Njegova navodno promišljena i staložena diplomacija mlin je koji ne daje brašna. Vlast koja stalno nešto melje, ali probleme ne rješava, priziva prijeka sredstva. Zataškavanjem incidenata na granici sa Slovenijom situacija se ne smiruje, nego se dapače radikalizira.

Pokazuje to ovih dana i natezanje sa zastavama uz granični prijelaz Plovaniju. Skupina Hrvata iz Umaga, iziritirana, kako sami kažu, događajima oko Pirana i ogorčena nedjelotvornošću hrvatske vlasti, odlučila je stvar uzeti u svoje ruke. Odlučnost je demonstrirala na jednom političkom čudaku, koji ne priznaje da živi u Hrvatskoj i po svojoj kući vješa slovenske zastave. Vjerujući, valjda, da time pomažu Hrvatskoj, grupa je separatistički nastrojenog Slovenca Joška Jorasa, navodno, malo naganjala s prijetnjama da će ga ubiti i na njegovu je kuću izvjesila hrvatsku zastavu. Samozvani zaštitnici Hrvatske ne kriju da je njihova akcija poruka i vladajućima: neka vide kako stvari treba rješavati.

Odmah je profunkcionirala i »pravna država«. Protiv ljubitelja slovenske zastave pokrenut je prekršajni postupak, jer »ne priznaje hrvatski suverenitet«, a možda će ga globiti i zarad remećenja javnog reda i mira jer mu je iz kuće treštala slovenska himna. Protiv onih koji su upali na njegov posjed da bi mu promijenili barjak, prijava još nije podnesena. Oni valjda imaju tretman boraca za hrvatsku stvar. Nije Lučinova policija mahnita da goni momke koji su radi isticanja hrvatskog stjega spremni provaliti i u tuđu kuću. Slično su se svojedobno, ratnih godina, igrale delije diljem Hrvatske – nisu toliko vješali zastave, više su odvodili ljude.

U svakom slučaju, u Hrvatskoj sve je više onih koji smatraju da se od vlasti više ničem ne treba nadati, pa svoje ponašanje dizajniraju prema onom »u se i u svoje kljuse«. Ribari nude da će oni srediti stvari u Savudrijskoj vali, baš kao što su nedavno na Dunavu, svojim posjetom Šarengradskoj adi, mještani htjeli pokrenuti s mrtve točke rješenje problema svojih posjeda na sada im nedostupnom otoku.

Na zapadnoj granici problemi su danas i veći nego prije tri godine. Svojim brzopletim parafiranjem nedomozganog sporazuma Račan je Hrvatskoj napravio strašnu štetu. Slovenci se jednostavno više ne želi vratiti na prethodno stanje. Umjesto da preko svoga šefa diplomacije sređuje istarske ribare, premijer bi morao, crno na bijelo, Ljubljani dojaviti da njegov potpis na piranskom dokumentu više ne vrijedi. Muljanja je bilo i previše.