Ivica Račan mora misliti za koju se od dviju neprihvatljivih ponuda odlučiti. Za američku, koja neprincipijelno traži pismeni zavjet da Hrvatska nikad neće izručiti njihova državljanina Stalnom kaznenom sudu, ili kolokvijalno "Stalnom međunarodnom sudu za ratne zločine". Ili europsku, koja je na prvi pogled principijelna i čak nije ni ponuda već preporuka pod prijetnjom, da se takav ugovor s Amerikom ne potpisuje. Stipe Mesić ne mora o tome misliti, tek što je čuo za ponudu odmah je preko Glasa Amerike poručio - ne potpisati.

Ma kakva odluka na kraju bila, osobito je neugodno opravdavati je univerzalnošću međunarodne pravde. Jer pritom treba odgovoriti na niz pitanja o dvostrukim i trostrukim mjerilima koja je ta međunarodna pravda putem Haaškog suda dosad primjenjivala. Osobito ako se to usporedi s posljednjim savezničkim operacijama u sklopu antiterorističkog rata. No, takva pitanja nužno vode u protuzapadno raspoloženje. Pa je dobro stati i biti politički pragmatičan.

EU i SAD trenutačno su malo podijeljene oko selektivnosti međunarodne pravde. Ali bit će jedinstvene u stajalištu da sve države bivše Jugoslavije izruče svoje optužene državljane Haaškome sudu. Pritom, pokazalo se dosad, mogu mnogo utjecati na sadržaj optužnica, na tajming optuživanja i izručivanja. Zato za Ivicu Račana dilema odgovora na američku ponudu nije samo dilema EU i NATO. Ima i mnogo bliža dvojba. Odbije li američku ponudu, Račan ne može očekivati promjenu općih optužbi u operaciji Oluja ni u Gotovininoj niti u optužnicama koje će uslijediti. A one su upravo onakve kakve bi bile da su zapadne saveznice počele istraživati zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu s proljećem 45., odnosno sa savezničkom ofenzivom.

Churchilla bi vjerojatno snašla vješala. Prihvatiti američku ponudu znači otvoreno pristati uz dvostruka mjerila, što je za svaku državu ponižavajuće. Odbiti je znači prešutno pristati na dvostruka mjerila, a odreći se dosad jedinog moćnog saveznika pred Haaškim sudom koji prijeći reviziju novije hrvatske povijesti, i nametanje jednake krivnje za rat i zločin. Ivici Račanu nije lako donijeti odluku. Stipi Mesiću to je mnogo jednostavnije.