Vjesnik: 21. 08. 2002.
Siromašna zemlja bogatih seljaka?
MARINKO PETKOVIĆ
Iako Hrvatska ima samo pet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dovoljnih za podmirenje svojih potreba, ovih su dana proizvođači - nezadovoljni otkupnom cijenom - bacili u dolinu Neretve 50 tona lubenica. Da je »domaće domaće« možemo reći samo za pšenicu, vino, jaja, meso peradi i riblje konzerve. Sve drugo Hrvatska mora uvesti, inače bi imala kroničan manjak hrane.
Ako riba smrdi od glave, a čisti se od repa, onda moramo napisati da je HDZ-ova vlast promijenila sedam ministara poljoprivrede i šumarstva, ali nije riješila problem proizvodnje hrane. Nakon 3. siječnja, HSS-ovo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pripremilo je niz agrarnih zakona, započelo reformu poljoprivrede... Uvoz hrane, međutim, i dalje je blizu rekordnih milijardu dolara godišnje.
Proizvođači hrane u Hrvatskoj moraju shvatiti da od politike ne treba previše očekivati, nego da se trebaju uzdati u se i u svoje kljuse. Ako »kljuse« već nije dobilo tzv. konjsku sidu.
U nas su nešto bolje sreće proizvođači mlijeka. Nemaju problema sa sidom, odnosno kravljim ludilom, ali imaju s otkupnom cijenom mlijeka. Naime, u vrijeme kad sve više proizvođača odustaje od proizvodnje mlijeka, jer im se to ne isplati, vodeći prerađivači mlijeka, ali i drugih prehrambenih proizvođača u Hrvatskoj, među najbogatijim su ljudima u državi.
Postavlja se pitanje jesmo li siromašna zemlja bogatih seljaka koji znaju raditi i zaraditi dok većini ostaju mrvice. Lijepa naša bi po svojim prirodnim potencijalima, u prvom redu zahvaljujući zemljišnim i klimatskim pogodnostima (prema podacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu) mogla hraniti 27 milijuna ljudi.
Ali što učiniti kad pekari od jeftine pšenice ispeku skupi kruh, a uvoznicima se isplati uvoziti, primjerice, mrvice, slamu ili kamenje. Ili je pravi problem u tome što u slovenskom gradiću Ptuju ima više zaposlenih agronoma (62) nego u cijeloj Slavoniji. Ako je ovo drugo, onda nikakvi poticaji i naknade na teret poreznih obveznika neće pomoći da imamo više jeftinije hrane.