U non-paperu koji se uručuje uz prijedlog ugovora državama koje su ratificirale osnivanje ICC-a ističe se da rizik suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom "nužno komplicira američku vojnu suradnju sa zemljama potpisnicama"

Američka diplomacija poduzela je opsežnu akciju širom svijeta, agitirajući za sklapanje bilateralnih ugovora o neizručivanju njihovih državljana Međunarodnom kaznenom sudu. Sam tekst pisma, koje je Slobodna Dalmacija imala prilike ovih dana proučiti, sastavljen je na dvije i pol stranice i u pet točaka, zapravo definira samo jednu stvar: zemlja potpisnica neće izručivati američke državljane Međunarodnom kaznenom sudu (ICC), niti trećim zemljama koje bi to mogle učiniti. Amerika se pritom obvezuje učiniti isto. U zadnjoj, petoj točki ugovora, predviđa se da sporazum o neizručenju traje godinu dana nakon njegova raskidanja.

U preambuli ugovora Amerika se poziva na "reafirmiranje važnosti privođenja pravdi ratnih zločinaca", a zatim tvrdi kako svoju inicijativu baziraju na članku 98. Rimskog ugovora o osnivanju ICC-a. U drugom stavku tog članka stoji da Sud "ne može postaviti zahtjev za predajom čije bi izvršenje zahtijevalo od zamoljene države postupanje suprotno njezinim obvezama na temelju međunarodnih ugovora prema kojima je za predaju osobe te države Sudu potrebna suglasnost države koja tu osobu šalje, osim ako prije toga Sud ne uspostavi suradnju s državom koja tu osobu šalje i ishodi njezinu suglasnost za predaju".

Krajnje pojednostavljeno, SAD smatra da države sa specifičnim bilateralnim ugovorima koje su u suprotnosti s obvezom izručivanja, ne bi morale surađivati sa Sudom. Sporno je, međutim, mogu li se takvi ugovori potpisivati nakon što je pojedina država već pristupila Međunarodnom kaznenom sudu. Pravni stručnjaci nekih zemalja Europske unije već su odbacili takvu američku argumentaciju kao "nategnutu" preko svake pravne logike. Hrvatska tek čeka mišljenje svojih pravnih stručnjaka. Ured predsjednika Republike navodno je Rimski ugovor i američki prijedlog ugovora već uputio na ocjenu nekim pravnim stručnjacima. Odgovor se očekuje ovih dana.

Takvu prijetnju nisu dobile zemlje članice NATO saveza, ali hrvatski stručnjaci već podsjećaju da ni Hrvatska ne bi podnijela preveliku štetu kad bi ta prijetnja bila ostvarena. Tvrde da je vojna suradnja između Hrvatske i SAD-a svedena na sedam milijuna dolara i barem što se toga tiče, Hrvatska ne bi trebala biti zabrinuta ako odbije američki prijedlog.

Ameriku u djelovanju Međunarodnog kaznenog suda smeta činjenica da tužilac može na vlastitu inicijativu pokrenuti tužbu uz suglasnost dvoje od troje sudaca sudskog vijeća. Prema tumačenju američke strane, to bi moglo voditi do politički motiviranih optužbi, uz podsjećanje kako sud i tužilaštvo nisu podložni "kontroli demokratski izabranog tijela". Takav bi sud, navodi SAD, "mogao djelovati ograničavajuće na volju SAD-a da sudjeluje u mirovnim operacijama jer bi njegovo ljudstvo tada potpadalo pod ingerenciju tog suda".

Također, Amerika negoduje i zato što ICC navodno "napušta načelo nacionalnog suvereniteta da bi se postavio u ulogu konačnog arbitra u smislu valjanosti nacionalnog sudovanja". Time njezina argumentacija ugodno zvuči hrvatskim nacionalistima koji su još i za vrijeme uspostave suradnje s Međunarodnim tribunalom u Haagu agitirali za nadležnost domaćih sudova, u strahu od politički motiviranih optužbi. Uz to, udara na jednu od najosjetljivijih točaka aktualne vlasti, onu o suradnji s Haagom.

Amerika se uporno poziva na nadležnost nacionalnih sudova, ali poznato je da su u cijeloj svojoj vojnoj povijesti imali tek jedan značajni proces za ratne zločine svojih vojnika. Radi se o poznatom slučaju My Lai, nazvanom po vijetnamskom selu koje su američki vojnici na čelu s poručnikom Kellyjem zapalili, a sve njegove stanovnike, žene i djecu hladnokrvno pobili. Taj slučaj pred američki vojni sud dospio je tek nakon što su ga otkrili američki mediji, prvenstveno New York Times i Newsweek. Uzbunila se američka javnost, da bi tek nakon toga akteri došli pred sud. I bili osuđeni na zatvorske kazne.

Bio je to jedan od zadnjih ratova u kojima su Amerikanci sudjelovali pod vlastitom zastavom. Poslije Grenade, angažirali su se kao dio NATO saveza ili Ujedinjenih naroda.