LONDON, 22. kolovoza (Od Vjesnikove dopisnice) - Može li sastanak na vrhu o Zemlji, koji u ponedjeljak počinje u Johannesburgu, uspjeti ako na njemu ne bude nazočan predsjednik vodeće velesile koja je istovremeno i najveći zagađivač na svijetu? To se pitanje nametnulo jer će George Bush po svoj prilici ignorirati taj veliki međunarodni skup. On namjerava u Johannesburg poslati američkog državnog tajnika Colina Powella koga su britanske novine već proglasile »živim smokvinim listom Bushove administracije«. Mnogi su, od različitih ekoloških grupa, pa do holivudske zvijezde Leonarda Di Caprija, apelirali na američkog predsjednika da ipak ode na Svjetski sastanak o okolišu i razvoju, kako glasi službeni naziv skupa u Johannesburgu.

Predstavnici krupnog američkog biznisa su mu, s druge strane, čestitali na odluci da ignorira taj događaj, vjerojatno zato što će se na njemu zagovarati skupe mjere zaštite okoliša i pomoć siromašnima, što bi moglo nagristi poslovne profite. »Aplaudiramo vašoj odluci da ne budete osobno nazočni«, kaže se u nedavnoj poruci Bushu, koju je potpisala grupa američkih konzervativnih lobista.

Pred točno jedno desetljeće, tadašnji predsjednik SAD George Bush stariji isto je tako, poput svoga sina danas, oklijevao da li da ode na sastanak na vrhu o Zemlji koji se 2002. održavao u Rio de Janeiru. Na kraju je tamo navratio na samo nekoliko sati. Organizatori skupa u Johannesburgu nisu, međutim, sigurni da je njegov sin spreman učiniti i toliko. Oni su čak, kako bi mu išli na ruku, bili promijenili i datum sastanka, inkomodirajući time šezdesetak tisuća drugih delegata na tom glomaznom sastanku. Skup koji traje desetak dana, trebao se, naime, održati u rujnu, no datum je pomaknut na ranije, kako bi se izbjeglo da padne na godišnjicu terorističkog udara na SAD 11. rujna.

Ako se Bush kojim čudom u zadnji tren ne predomisli, njegov nedolazak u Johannesburg tumačit će se kao do sada najjasniji znak da je Amerika čvrsto odlučila ignorirati ostatak svijeta. Kritičari ionako već optužuju novu američku administraciju da stvari voli raditi na svoju ruku, vodeći računa više o domaćim interesima, negoli o nekom širem dobru.

Uvođenje zaštitnih tarifa za američke farmere i čeličane bile su potom nove manifestacije tzv. unilateralizma koji sada na svakom koraku provodi Washington. U istom duhu, Bushova administracija odbila je poduprijeti i osnutak stalnog Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine, a američka diplomacija pokušava sada ishoditi izuzeće svojih vojnika od ingerencije tog tribunala u bilateralnim sporazumima s vladama mnogih zemalja.

Sudionici sastanka u Johannesburgu s pravom se mogu upitati što uopće mogu postići ako taj skup ne podrži najveća sila? Prazninu koju je načinila Amerika mogla bi, dakako, popuniti Europska unija. No uz izuzeće Velike Britanije, mnoge druge europske zemlje zadnjih su godina samo smanjivale pomoć siromašnim i nerazvijenim zemljama, umjesto da je povećaju. Europa još nije navikla govoriti jednim glasom, niti nastupati kao jaka svjetska snaga, što bi po svojoj brojčanoj i gospodarskoj snazi mogla biti.