Definitivno smo lopovska nacija. Teško je naći iole značajnije poduzeće koje u devedesetima nije opljačkano. Pretvorba, privatizacija, to su riječi koje s gnušanjem izgovaramo jer su ovdje na Balkanu poprimile sasvim pogrešan kontekst. Eto, iz moje je "Slobodne" isparilo, vele, 180 milijuna maraka, i nit je komu pala vlas s glave, niti će. Biti lopov, pljačkaš, u nas znači biti sposoban, okretan, ili još slikovitije, to su vam oni za koje se kaže: "Ma, zna ti se on snać!" Dakle, u zemlji koja lopovluk ne sankcionira, nego ga potiče, banditizam je sasvim poželjna pojava.

Tko krade? Svi! I vlast i narod, poznati i obični smrtnici, bogati i siromašni. Sada, u jeku sezone, stranac će dobro izlizati džonove da mu negdje dadu račun, a to da će ga tura pića stajati dvaput više nego nas, ide, kao, pod normalno. Račun već tradicionalno ne izdaju na benzinskim pumpama u vlasništvu države (!), jer država je uvijek najveći lopov i primjer kako se valja ponašati da bi se preživjelo. Račun ne daju ni mesari, ni frizeri, zlatari, pituri, vodoinstalateri, maranguni i ugostitelji koji se još na koncu ljute kad im poreznici zatvore kafić jer da što znači jedan običan računčić prema egzistenciji zaposlenih.