Poštovani kolega Niniću,

Krajem lipnja 2002. godine dobio sam osobno pismo Udruge ratnih veterana »Hrvatski domobran«, ogranak Slunj, potpisano od predsjednika Udruge mr. ph. Dragana Hazlera, gospodina kojega osobno ne poznajem. Uz osobno pismo dobio sam i poziv da prisustvujem skupu općeg pomirenja svih Hrvata. U pismu između ostalog piše: »Dođite i ne plašite se nikakvih repriza ovogodišnjeg Bleiburga. Svjesni smo da će to biti samo jedan koračić u tom potrebnom smjeru, ali smatramo boljim koračić u smjeru pomirenja, nego status quo, nego dalje širenje mržnje, nesloge i nezadovoljstva, kojeg imamo dovoljno iz najsuvremenijih pobuda«.

U pozivu priloženom uz osobno pismo, iako me nitko nije pitao za prethodni pristanak, stoji da ću ja biti jedna od osoba koja će izvršiti akt pomirenja. Citiram: »Stavovima mržnje, ponašanjem koje potiče na mržnju i jezikom mržnje nećemo se nikada pomiriti. Učinimo to kršćanski kako nas je to učio spasitelj i miritelj Isus. Predlažemo da čelne osobe koje će izvršiti akt pomirenja u Slunju za sav hrvatski narod budu s jedne strane stogodišnjak, najviši časnik HOS-a u Drugom svjetskom ratu Josip Aleksić i sveučilišni prof. komunističke ideologije dr. Zdravko Tomac.«

Poštovani kolega, ja punih 12 godina djelujem u SDP-u, napisao sam stotine i stotine članaka i dao na stotine i tisuće intervjua i izjava, napisao na desetke knjiga iz kojih se može vidjeti da nisam pobornik nikakvih totalitarnih ideologija a pogotovo poklonik i ljubitelj bilo kakvih zločinaca te mi je nejasno zašto ti i neki moji kolegice i kolege koristite svaku dezinformaciju kako bi me optužili da sam navodno, ono što vi mislite da jesam, a što je suprotno mom političkom i ljudskom djelovanju. U proteklih 12 godina ja zastupam iste stavove o bitnim pitanjima. Točno je da sam zbog toga i u stranci od nereformiranih komunista doživljavao brojne napade jer su oni iz nužde postali hrvatski socijaldemokrati a u srcu su i dalje ostali komunisti. Nakon što smo osvojili vlast, na žalost, mnogi su postali glasniji vjerujući da sada mogu pokazati svoje pravo lice da ne moraju više navlačiti masku hrvatskih socijaldemokrata. Nadam se da takvi u SDP-u neće zadobiti većinu i da me neće izbaciti iz stranke zbog toga što sam odgovorio uljudno na osobno pismo i poziv jedne udruge koja se zalaže za drugačija politička stajališta od mojega.

Nastojim odgovoriti na sva pisma koja dobivam. Posebno ako dolaze od udruga i organizacija bez obzira na slaganje ili neslaganje s njihovim djelovanjem. Mi zastupnici u Hrvatskom saboru nemamo pravo dijeliti građane i udruge na podobne i nepodobne odnosno na one kojima se smije uljudno odgovoriti na poziv i na one s kojima je to zabranjeno.

Nikada u svom političkom djelovanju ne kalkuliram kako ću osobno proći, da li ću biti napadnut ili ću dobiti političke poene. Držim se određenih načela i borim se za određene jasne ciljeve. Jedan od tih ciljeva je pridonošenje nastojanjima da konačno završe stari ideološki ratovi iz Drugog svjetskog rata i prenošenje mržnje i podjele u sukobu crvenih i crnih na nove generacije.

Naša stranka SDP upravo takvom svojom politikom uspjela je dobiti povjerenje velikog broja građana. Građani su se uvjerili da smo istinski hrvatski socijal-demokrati a ne prikriveni komunisti, bilo reformirani bilo nereformirani. Ne znam da li sam u pravu, ali mislim da nakon što smo došli na vlast nismo dovoljno efikasno reagirali na niz pojava i pojedinaca koji su postepeno počeli rušiti taj naš imidž i davati kakve-takve argumente našim kritičarima koji tvrde da u SDP-u i oko njega sve više do izražaja dolaze ljudi stare svijesti, koji smatraju da je došlo vrijeme da se mogu vratiti sa socijaldemokratske na komunističku politiku.

SDP, čija je ambicija biti prva stranka u državi s više od 30 posto glasova, ima potrebu okupljati ljude od centra do ljevice: od onih kao što sam ja, do onih kao što je kolega Tomac. Svi mi ponekad griješimo, pa i Tomac, koji se kako su nedavno izvijestili mediji, ispričao što nije došao u Slunj u prigodi godišnjice Francetićeve smrti. Držim to njegovim velikim gafom, jer ako kolega Tomac smatra da je trebao doći pokloniti se na grob jednoga ustaškog zločinca, onda ja i on nemamo što raditi u istoj stranci, rekao je Ivan Ninić u razgovoru objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji.