Vjesnik: 26. 08. 2002.
Nije struja, nisu ribe, to je Balkan
Današnja slovenska retorika prividno vrlo sliči srpskoj s početka devedesetih. Nema, međutim, razloga za paniku. Siromašnoj Srbiji hrvatski je teritorij doista trebao; političarima bogate Slovenije treba samo nekoliko dodatnih bodova prije jesenskih izbora
VIKTOR VRESNIK
Koja je država u vrijeme stare Jugoslavije Hrvatima bila uzor uspješnosti, izvor optimizma da se može napredovati i unutar naoko čeličnih okvira zaostale države? Hrvati su toliko cijenili Sloveniju da su proizvode njenih tvornica bezrezervno smatrali kvalitetnijima od svojih, novac su radije povjeravali slovens
kim bankama »jer su bile pouzdanije«, poslovali su najradije sa slovenskim tvrtkama jer, ako i nisu plaćale najviše, činile su to redovito...I Slovenci su rado surađivali s Hrvatima. Voljeli su provoditi odmor na hrvatskom dijelu Jadrana, Hrvati su punili slovenska alpska skijališta, skijali na Elanovim skijama, plovili Elanovim čamcima, Radenska je bila sinonim za mineralnu vodu na području obiju republika, Cimosove »četvorke« bile su »zakon« na hrvatskim cestama... Čak i kad je počeo rat, a Ljubljanska b
anka već pobjegla s devizama hrvatskih građana, Hrvati su Slovencima rado sami pronalazili izgovore - »nisu oni krivi što je stara država otela sve devize«, ili (kad se rat u Hrvatskoj oduljio) »slovenska je sreća što su oduvijek bili nacionalno čista država«...Vjerujući da su, zajedno sa Slovencima, bili napredniji dio bivše države, Hrvati su naivno vjerovali i da će se suradnja nastaviti nakon njenog raspada, pa i da će dvije države nekako zajedno pronaći put do ujedinjene Europe.
Posljednjih deset godina dvije su zemlje prošle kroz političku i gospodarsku preobrazbu na dva sasvim različita načina. Ono što im je bilo zajedničko, loše su političke garniture koje su ih tim putem vodile. Zašto je slovenska bila loša? Naravno, ne zato što nije marila za Hrvate, nego zato jer je vrlo malo sama učinila da bi svoje građane uvela u svijet modernog kapitalizma pa pred njom još stoje najteži zahvati (zakon o radu, privatizacija državnih poduzeća i rat protiv korupcije prvi su na redu).
Zapad je zamjerao Hrvatskoj rat na njenom teritoriju, nemaran odnos prema ljudskim pravima, klanovsku privatizaciju u kojoj je, prema mišljenju Zapada, bilo premalo mjesta za strance.
Slovenci se, za razliku od hrvatskih građana, nisu tukli, CNN ih je prikazivao kao biznismene s kravatama ili poduzetne vlasnike alpskih »kmetija« (za razliku od hrvatskih »divljaka s kalašnjikovima«), a tranzicijske europske zemlje od samog početka su im sa zavišću gledale u leđa, jer Slovenija se jedina mogla smatrati pravim europskim tranzicijskim tigr
om - s te je pozicije, zajedno s Hrvatskom, i krenula.Ako netko misli da ovo pišem kako bih se pridružio zbornom medijskom pjevu protiv Slovenije, ostat će posve sigurno razočaran. Slovenija, naime, danas uistinu jest daleko odmakla i, unatoč svim nesporazumima, nisu nam Slovenci krivi što im već godinama i mi gledamo u leđa.
Ono što nas, međutim, sve mora zanimati, to je priča o kvaliteti života građana. Ne samo o slovenskim radnim mjestima, koja su navodno ugrožena zbog zaoštrenih odnosa dviju država, a gdje možemo ubrojiti i tisuće Hrvata koji jedu i spavaju u Hrvatskoj, ali rade i zarađuju u Sloveniji.
Kad netko danas spomene Krško, riječ je najčešće o nedorečenom političkom (ili ekološkom) problemu koji neka od dviju država potegne kada treba skrenuti temu s nečega što uistinu gori kod kuće. Piranski zaljev i Sveta Gera neizbježni su kada treba jače podgrijati emocije i redovito (kod nas najčešće u paketu s Prevlakom) iskaču u vrijeme izbornih kampanja.
Nije, međutim, riječ o igrama vještih političara, nego samo o namagarčenim ribarima s obiju strana Piranskog zaljeva, preskupoj struji iz Krškog koju ćemo na kraju ipak morati platiti, o devizama hrvatskih građana koje je zaplijenila bivša Jugoslavija i koje, zapravo, Ljubljanska banka i ne mora vratiti
jer je na to (još) ništa ne obavezuje...Hoće li bilo koji Hrvat ili Slovenac osobno bolje živjeti nakon što se točno odredi granična crta u vodi Piranskog zaljeva? Budimo iskreni - neće.
Ono što možda, pogotovo investitorskom uhu, u cijeloj priči zvuči uznemirujuće, to je današnja slovenska retorika koja je prividno vrlo slična srpskoj s početka devedesetih, ali i hrvatska nesposobnost da joj na civiliziran način odgovori. Nema, međutim, razloga za paniku. Siromašnoj Srbiji hrvatski je teritorij doista tre
bao; političarima bogate Slovenije treba samo nekoliko dodatnih bodova prije jesenskih izbora.Kakav god priča dobila završetak, stroge riječi namrštenih političara, a ne životni standard građana, još su s obiju strana granice presudne pri donošenju odluke na izborima. To je, nažalost, pouzdan znak da smo, iako se i jedni i drugi trudimo dokazati suprotno, još osuđeni na život prema pravilima balkanske logike.
Da ipak završim s brojkama: prema najnovijim podacima Svjetske banke, Sloveniji i dalje pripada mjesto jedinog pravog europskog tranzicijskog tigra s najvišim BNP-om u regiji - 9780 USD po glavi (odmah ispod crnih ovaca EU-a, Grčke sa 11.780 i Portugala sa 10.690), slijedi Češka sa 5270, Mađarska sa 4800, Hrvatska sa 4550, pa redom Poljska, Estonija, Slovačka...